kako nas je sacirbey pokrao

kako iskoristiti zakon u svoju korist najbolje znaju pravnici. najbolje poznaju zakon i mogu ga osim u mnoge druge svrhe, izvrnuti i podesiti u svoju korist. to nije nista novo, tako se radi od davnina. ovo je prica da se podsjetimo jednog poznatog pravnika koji je iskoristio zakon u svoju korist, ali na stetu mnogih drugih, njegovih nekadasnjih sunaronjaka.

naturalizirani amerikanac

poznat pod imenom muhamed sacirbey, a nekada se zvao muhamed sacirbegovic, diplomirani je pravnik porijeklom iz bosne i hercegovine. on je naturalizirani amerikanac koji se odjednom i iznenada pojavio na bosansko-hercegovackom politickom tlu i dogurao do ministra valjskih poslova. rodjen je u sarajevu 20. jula 1956. njegov otac nedzib bio je prijatelj prvog predsjednika bosne i hercegovine alije izetbegovica, s kojim je bio zajedno u zatvoru bivseg sfrj rezima zbog politickih stavova.
porodica sacirbegovic je napustila 1963. sfrj i otisla zivjeti u tursku, a 1967. odlaze u sjedinjene americke drzave. tamo muhamed nas slavni, postaje naturalizirani amerikanac primivsi americko drzavljanstvo 1973. godine. pohadja tulane university i na osnovnu stipendije za fudbal zavrsava pravni fakultet i mba -  biznis skolu. najveci dio svoje karijere sacirbey je proveo kao bankar na wall street-u.

un ambasada i drzanje zemaljske kugle na dlanu

kad je poceo rat u bosni, 1992. sacirbey se sjetio svoje rodne grude i ponudio svoje usluge bosni i hercegovini. ko zna kako, kojim vezama i na koji nacin (ovdje cemo ostaviti prostora za pretpostavke da je nedzib nazvao aliju i pitao ga moze li njegov sin dobiti kakvu funkciju), muhamed postaje 22.05.1992. prvi ambasador bih u ujedinjenim narodima. i dok je kod neukog bih naroda slovio kao "nas covjek, pametan, zivi u americi, on ce nam pomoci", sacirbey je putovao svijetom, molio za pomoc, cigancio, uzivao. stavljao je pare i u svoj dzep za trud oko tog mukotrpnog cigancenja. mora se.
naravno da se mora naplatiti blamiranje po svijetu, i nesto od novca staviti u svoj dzep. a zasto ne? lik kao sto je on, poznaje holbrooka s kojim je super dobar jer ga poznaje s wall streeta, albright-ovu takodjer super poznaje jer je s njom provodio dane i noci u vijecu sigurnosti un-a. sta su radili neka to ostane iza zavjese.
dok u bih naporno pucalo sacirbey je naporno zagovarao svoju politiku stjecanja novca toliko mu dragog i lako zaradjenog. mora mu se priznati da se i znojio zagovarajuci politiku proucavanja ratnih sukoba. da li je bas on bio taj koji je iskoristio moc i poznanstva pa se i nakon dvije godine rata nije znalo ko na koga puca? a vala i gine, od snajpera i granata izmedju svih ostalih i njegova sarajevska raja.
kako objasniti cinjenicu da i '93-e plave kacige/sljemovi i dalje ponavljaju da su zbunjeni i ne znaju ko i odakle gadja sarajevo teskom artiljerijom, a tamo sjedi (po)mocni sacirbey koristeci se poznatim vezama holbrook - albright?
pa nemojmo se igrati obdanista.

zagovarac, pregovarac, pisac, diplomata...

i tako je muhamed neprestano ponavljao u vijecu sigurnosti kako trebaju nesto uciniti povodom rata i bih, neko treba nesto poduzeti, a ono niko nista ne cini. hvala mu na tome iskreno. vjerujem da sacirbey nije bio toliko mocan da ode na kafu u bijelu kucu clintonu na kafu i kaze: "jarane, sta cemo, pobise raju, de da pomognemo bosni. aj zivotati, ako ti ne mozes onda ne moze niko ziv". bez obzira na to sve clinton ga hvali u svojoj knjizi "moj zivot".
sacirbey se jeste borio za bosnu ali na neki svoj nacin, daleko od patnje naroda i stradanja. napisao je cak i knjigu "a convenient genocide, in a fishbowl". sta bi mu to znacilo "praktican genocid u akvarijumu" i otkud mu ovakav naslov knjige, samo on zna. kako je jednom izjavio, stradanja u srebrenici su ga potakla da napise tu knjigu, kojom je navodno trazio odgovornost inostranih duznosnika.
on tako optuzuje bildt-a, janvier-a, akashi-ja, i svog druga sa wall streeta holbrooke-a.
u redu, istina je da je svijet okrenuo glavu i poklopio rukama oci, na ono sto se sve desavalo tokom rata i te 1995. kada se dogodila srebrenica. istina je da su mnogi koji su mogli nesto da urade nisu uradili. ovdje imam pitanje: cika muhamede, sto se toliko predstavljate kao uporni radnik za dobro bih, u nekom trenutku da vas gledamo kao spasitelja?
drugo pitanje bi bilo, zasto se kad nesto krene naopako predstavljate kao amerikanac a ne kao patriota i bosanac kako se vec prikazujete?
licemjer. dvoglavo cudoviste. sam za sebe izjavio da je i riba i macka. covjek spreman da se izvuce u svakoj situaciji. covjek koji slavi americki praznik 04.07. i onda poslije par dana tuguje 11.07 zbog srebrenice.

druze ministre, pardon, gospodine premijeru

dosli smo znaci negdje i do maja 1995. kada nakon ubistva tadasnjeg premijera irfana ljubijankica, mo sacirbey dolazi na njegovo mjesto. ratni sukobi su bjesnili, helikopter u kojem je bio premijer irfan i jos 6 ljudi oborila je vojska republike srpske.
zahvaljujuci svojim vezama s alijom izetbegovicem postaje ekspresno sef bosanskohercegovacke diplomatije. tu duznost obavlja do 1998. godine. za to vrijeme ne sjecam se da je posebno nesto uradio od znacaja, sto bi se toliko pamtilo da ga jos vise uzdizemo.
ja ga pamtim najvise kao ambasadora bih pri un, i to je po cemu je on, navodno najpoznatiji u svijetu. tako se i potpisao kao autor knjige "by ambassador muhamed sacirbey". ah da, umalo da zaboravim, on je bio u ekipi koja je otisla na potpisivanje dejtonskog sporazuma. kao ministar vanjskih poslova morao je biti tamo i suocavati se s njegovim glavnim krivcem - holbrookom. tako svugdje govori i spominje ga u takvom kontekstu.
iako je sacirbey opeljesio 500 ili 600 hiljada dolara od ukupno dva i po miliona zloupotrebljenih sa racuna un-a, ipak postaje ministar tj. premijer. nema veze, opljackao je on i bih dok je bio na toj duznosti, samo se ne zna koliko i kako. kao i kod vecine politicara koji su krali i kradu i dalje, nema dokaza niti se zna ista o tome, samo se zna da love nema.
pretpostavlja se da je ex-ambasador iskoristio pola miliona dolara da podmiri svoje kockarske dugove da ga ne bi pojeo mrak. znaci, samo se pretpostavlja.

hapsana, resetke...ali malo sutra

dana 25.03.2003 u svom domu na staten islandu uhapsen je nas slavni ambasador. zadrzan je u pritvoru dok nije placena kaucija i onda je po principu "brani se sa slobode" pusten. dodirnuo je resetke, okusio smrad zatvora ali samo na kratko. otprilike 16 mjeseci se drzao za resetke kad nije imao za sta drugo. kao dobar pravnik on zna sta treba ciniti. ganja ljude, veze, opet moli i ciganci ali ovaj put ne za bosnu nego za sebe licno.
je li isao kod holbrooka da mu pomogne...ne bih rekao. mozda mu je on bas kriv sto ga uhvatise i osudise.
ne, ne, nisu ga osudili. bar ne u onoj mjeri u kojoj je trebalo da ga osude. izvukao se nekako, reklo bi se to pravnim rijecima, nagodbom. sve samo da ne trune medju olosem u resetkama.
cinjenice govore da je pronevjereno dva i po miliona. istragom je utvrdjeno da je ambasador "maknuo" oko pola miliona dolara, manje ili vise. kako je moguce da nestane dva i po miliona, ne zna se gdje su te pare zavrsile, ko i kako i koliko ljudi je umijesano u ovu aferu?
bih vlasti pocinju istragu 2001. protiv pronevjerenog novca. pokrenuo ju je zlatko lagumdzija koji je tada obavljao funkciju ministra vanjskih poslova.
dana 29.01.2002 bih vlasti samo su formalno poslale upit o izrucenju americkim vlastima.
tada pocinje i sacirbeyova grcevita borba da ne bude izrucen bosni i hercegovini jer bi to znacilo i kraj njegove karijere, te dugogodisnja zatvorska kazna s kojom bi bio suocen.
nakon kampovanja u metropolitan zatvoru u new yorku u trajanju od 16 mjeseci, odlazi  u neku vrstu kucnog pritvora, tj. da se brani sa slobode. to je postignuto placanjem kaucije u iznosu od sest miliona dolara. iz metropolitan correctional centre izlazi 27.07.2004.

sacirbey direktno odgovoran za pljacku na kraju svega izlazi kao pobjednik jer je oslobodjen optuzbi.
trebao je biti izrucen bosni i hercegovini. 19.01.2005. odlukom americkog suda sacirbey proglasen izrucivim bosanskohercegovackim vlastima. medjutim, sacirbey se koristi pravnim znanjem i ulaze peticiju habeus corpus 21.03.2005.
to bi nasim rijecima se objasnilo da zatvorenik ima pravo traziti izuzece od nezakonitog pritvora, tj. pravni instrument zastite slobode i prava pojedinca od proizvoljnog djelovanja drzave i to prije same osude ili presude. time se bivsi ambasador zalio prije same presude o izrucenju u bih. nakon toga u septembru 2006 sud odbija njegovu peticiju.
nakon toga, sacirbey koristi opet svoje pravno znanje i podnosi zalbu na ovu odluku visim sudskim organima.
konacno 09.12.2009. sud odlucuje u korist sacirbeya i proglasava da se sacirbey ne moze izruciti bosni i hercegovini.

ask sacirbey

kako ukrasti dva i po miliona dolara i za to odsluziti samo kaznu od 16 mjeseci zatvora? pitajte muhameda sacirbeya.

danas se ili ovih proslih godina muhamed sacirbey bosanskohercegovackoj javnosti obraca samo u povodu godisnjice dejtonskog sporazuma. danas jos uvijek prica istu pricu jer je vrlo dobro naucio sistem propagande, cije je osnovno nacelo, da ako se nesto ponavlja stalno na kraju se i mora prihvatiti kao takvo. to smo i svi naucili u osnovnoj skoli uz dobro poznatu izreku: to i ptice na grani znaju.
pitajte ga: gdje su pare? svi znamo odgovor: potrosene. tako je muhamed sacirbey pokrao bosance i hercegovce.

zanimljivi linkovi, info, reference:

http://bit.ly/vTUcFJ
http://en.wikipedia.org/wiki/Muhamed_Sacirbey
http://bit.ly/ujfLL2
http://bit.ly/u66FWI
http://bit.ly/rNSGk6
http://ajb.me/vuD4yR
http://bit.ly/w22dGT
http://bit.ly/sLTaPx
http://bit.ly/u1if1N

sanader ili sjeca glava u hrvatskoj

vec izvjesno vrijeme u hrvatskoj se nesto kotrlja. osim sto je proslih godina bilo mafijaskih obracuna i drustvenih previranja, sada je na red dosla i politicka elita.

u bosni i hercegovini zadugo nece doci do ovakvih zbivanja kakva se trenutno desavaju u hrvatskoj. u bih od 22 funkcionera njih je 14 oslobodjeno pravosnazno u sudskim postupcima a samo su 2 politicara osudjena. jedan od njih, ante jelavic je trenutno u bijegu i zivi lagodnim zivotom u hrvatskoj.

uskok i hajduci

vratimo se na hrvatsku scenu. uskok kao sudsko tijelo, ako ga mogu tako nazvati, omogucilo je da nedodirljivi postanu dodirljivi. ovlasti su im takve da mogu na sud dovuci i premijera drzave. u ovom slucaju, jedinstvenom u europi, sanader kao bivsi premijer je izveden pred sud.

isprva sam pomislio da takvo nesto nece biti od velike vaznosti jer ce se sanader nekako dogovoriti, pristati na nekakve nagodbe i kako to vec ide. ne znam opet kako bi se mogao dogovoriti kad je rijec o nezanemarivoj sumi novaca.

gledajuci na to da se sada pred sud u hrvatskoj pojavljuje sanader kojeg i terete za ratno profiterstvo u periodu rata, stvar pomalo mijenja oblike. cini se da je uskok koliko toliko efikasna institucija drzavnog sudstva. ja se i ne bih slozio sa takvim misljenjem. slozio bih se sa tim da je efikasnije nego bosansko-hercegovacka inacica.

zasto uskok nije toliko efikasan? ili bolje pitanje od toga je, koliko moze uskok uraditi kada je diplomatski imunitet u pitanju?

sanaderu se tek sada stavlja na teret ratno profiterstvo iz sredine devedesetih i ova novija afera sa inom i hypo alpe adria. zasto do toga nije doslo prije?

epska recenica u hrvatskoj bi trebala biti: tudjman je napravio hdz, sanader ga je unistio!

europska komuna za balkanske ovisnike

ima jos i dublja pozadina cijele price, kojoj dajem samo masti na volju da se u tu pricu umijesaju neki drugi mocnici bez prljanja ruku.

nije tesko napraviti promjene u drzavi koje vode na bolje. hrvatska juri i zuri u europsku uniju u kojoj nema pojma sta je ocekuje, i kakve zakone ce prihvatiti. da bi se napravile promjene i uslo u tu zajednicu europskih naroda od kojih neki zestoko kukaju, treba uraditi i neke stvari koje su bitne da se stisnu sake sa barroso-om. isto tako ako barroso kaze da treba staviti soli na rep nekim ljudima onda se to i mora uciniti.

ok, prica je sasvim logicna kad se zagleda iza kulisa, jer se od hrvatske trazi i pomalo nemoguce stvari u dokazivanju pred europskim drustvancem.

nije vise zanimljivo od hrvatske traziti da se vrate sve izbjeglice na svoja ognjista kad je proslo vise od 10 godina nakon posljednjih sukoba. i zasto se vracati opet istoj prici i zahtjevima kad niko od toga nema koristi osim samih izbjeglica.

europska unija nalaze hrvatskoj a i ostalim zemljama na balkanu da se smanji korupcija u svim vidovima vlasti, da se stvori djelotvorniji sudski aparat i ojaca pravna drzava, u tom smislu da bi i neki politicar mogao stati pred sudiju i suociti se s pravdom koju predstavlja bozica justicija.

nije niko glup u europskoj uniji da primi drzavu o kojoj se treba brinuti kao majka oko novorodjenceta zbog nesposobnosti njenih politicara.

bosansko-hercegovacki houdini politicari

u usporedbi sa uskokom u bih postoji jedna mala organizacija koja se zove agencija za borbu protiv korupcije i koja radi na osvjestavanju gradjana o ovom problemu.

zvuci presmijesno u poredjenju s nekim ko je doveo bivseg premijera pred lice pravde. gledajuci da ta agencija ima tri zaposlena, da jos uvijek nemaju donesen status niti imaju pravilnik o radu, onda zvuci jos smijesnije. prvo, jedna mala napomena. ova agencija je osnovana da bi se konacno stvorio uslov za ukidanje viza gradjanima bosne i hercegovine. prilicno jednostavno zvuci: vi cete osnovati agenciju a mi cemo vam ukinuti vize za sengensku zonu - rekose glavesine europske unije. tako i bi.

onda dodje u sarajevo tanja fajon koja zvanicno rece svim gradjanim putem javnog informativnog servisa, kako bi svi povjerovali i ostali u cudu, da ih je sunce konacno bar malo ogrijalo, i da sada svi mogu bez obzira da li su muslimani, srbi ili hrvati, putovati slobodno po zemljama europske unije. a onda kao slag na sve to, bosanci i hercegovci gospoji fajon urucise nekakvu nagradu.

mozda najslobodnije mogu putovati ovi radnici agencije za borbu protiv nicega, jer su na osnovu sjedenja zaradjivali mjesecno po 1200 konvertibilnih maraka. to je bas zamjenik ministra bezbjednosti potvrdio kako su clanovi njegovog kabineta na ime ugovora o djelu u agenciji mjesečno primali pomenutu svotu novca. to sto su njegovi ljudi nema veze.

osiromaseni bosanci i hercegovci nemaju para da posjete jednom godisnje neku od razvikanih zemalja eu.

sapun u ruke

i dok u hrvatskoj pune zatvore velikim i malim ribama, u bosni i hercegovini ce se narodu kao predstavnicima masovnog idiotizma i gluposti, dijeliti letci i pamfleti od pomenute agencije, kako oni trebaju nesto uraditi, jer je ocito da oni koji trebaju da rade, ne zele, nece i ne mogu. tesko im je izraditi pravilnik o radu i kontaktirati medjunarodne institucije. 

hrvatska je dokazala kako se ne boji jednog sanadera za kojeg mogu reci da je lopov, sto se niko u bih ne bi usudio isto tvrditi za covica.

mnogi sada pretpostavljaju da ce iz ove hdz afere u hrvatskoj, krenuti i na hdz bih.

bilo kako bilo, mozda je i krajnje vrijeme doslo uzeti sapun u ruke i oprati drustvo od svih necistoca u samom drzavnom vrhu, koja se sabrala zadnjih godina.

prvi kontakt

u medjuljuskim odnosima osnova prilikom kontaktiranja je predstavljanje. bilo da je to telefonskim putem, uzivo, putem e-maila ili na neki drugi nacin.
nacin na koji cemo to uraditi prikazujemo se osobi kojoj se predstavljamo, i ta ce osoba na osnovu prvog kontakta dobiti inicijalnu informaciju o nama.

glavom pa u drvo

ovaj primjer sam nazvao tako jer je zastupljen kod onih ljudi koji misle da ce na taj nacin biti zanimljivi te instantnim putem steci poznanstvo. raslakaseno, grlato, slobodno ponasanje ce kod vecine ljudi u prvi trenutak izazvati cudjenje, iznenadice ih, kod zena ce se pojaviti i bojazan.
ovako nekako nastupa pravi drvosjeca koji zeli da ga sire okolina primjeti. upoznat ce se i sa onima s kojima ne treba. njemu se trebaju smijati, i pokusace biti duhovit tako sto ce glasno pricati sale, glavom i pogledom sibati sve sto se mice u njegovom vidokrugu. zenama ce dobacivati, u nekim slucajevima kad se osjeca ignorisanim nabacit ce i neku neumjesnu, pokvarenu recenicu i uvrijediti nepoznatu zenu ili vrsnjaka.  nista drugo nego izbjegavati.

glavom ali kako treba

susta suprotnost drvosjeci i njegovom tesarskom pristupu je inteligentno-duhoviti, umjereni, ponekad prefinjen pristup. ovaj nacin pristupanja obicno je dobronamjeran, ali oprez. postoji i tamna strana ovog pristupa, ali o tome nesto kasnije.
ovakav nacin ophodjenja je moze se nazvati obicnim jezikom normalan i najvise plijeni pozornost u drustvu ili individualno. kada se muskarac obraca i kontaktira zenu na ovaj nacin, kod zene stice simpatije. obratiti se nekome nepoznatome, sa odmjerenom recenicom koja sadrzi dozu humora u sebi, najlaksi je pristup konverzaciji.
i ko poslovnih partnera je ovakav nacin verbalne komunikacije vrlo prihvacen. ipak, to je specificna tema, jer poslovni partneri i radne kolege nisu uvijek spremne na duhovitost i upadice. uz to, mora se odmjeriti u kojoj mjeri i kada se moze s nekim takvim nasaliti jer se u poslu uvijek trazi ozbiljnost i odgovornost.
sa svima ostalim ovakva vrsta kontakta ce se pokazati uspjesnom, kada iznosite cinjenice potkrijepljene argumentima, saslusate druge kad govore i ne upadate im u rijec, gledate u oci, pricate polako i ne pokusavate nadjacati okolne zvukove...

skriveni talenti

stidljivost ne ide nikome u prilog. to se vrlo dobro zna. ovo mozda moze pripasti nize umjerenoj sposobnosti komunikacije, koja skriva odredjene detalje kako bi smo bili zagonetniji osobi kojoj se predstavljamo.
ipak, koliko skrivamo ili koliko smo sposobni otvoriti se ili zatvoriti se, stvar je pojedinca. zatvorena komunikacija vrlo brzo tjera sve sudionike oko sebe i nije bas toliko pozeljna.
stidna osoba ce vrlo tesko naci razumijevanja u siroj okolini, i kao takva i sama ce tesko stupiti s nekim u kontakt.
koristiti zagonetnost u odmjerenoj, inteligentnoj i duhovitoj komunikaciji je ponekad pozeljna u zavisnosti situacije u kojoj se nalazimo. u poslovnoj komunikaciji moze se igrati i na ovu kartu kada se zeli podici nivo koncentracije i zanimanja kod poslovnog partnera.

tamna strana produhovljenog odnosa

prvi je kontakt u pitanju i neko vrlo inteligentan pristupa ti i pocinje konverzaciju. to moze biti bilo gdje. na autobusnoj stanici, u kaficu, prodavnici...
prica je sasvim bezazlena s pokojom opaskom na neki vizualni trenutak koji ste zajedno opazili, bla bla. nema vrsenja pritiska, nema nikakvih napadnih tonova u razgovoru, sve tece bezazleno ali britko, jasno, razumljivo. cini se na trenutak da osoba koja vam je pristupila izgledom i ponasanjem djeluje sasvim normalno, poucno i velikodusno.
u cemu je fora?
moze se desiti mnogo stvari koja se krije u pozadini ovakve verbalne komunkacije. zamislite da vasi prosjecni odgovori daju vise informacija o vama samima i nacinu vaseg zivota nego sto bi se moglo procitati u nekoj vrsti curriculum vitae.
na taj nacin, osoba s kojom komunicirate i ljubazna je s vama, iz onoga sto ste izrekli moze zakljuciti dosta toga. te informacije koje izvlaci iz vas moze upotrijebiti da vam neko opljacka stan, napadne vas i izvrsi razbojstvo u mracnoj ulici ili slican manje - vise opasan scenario. vrlo podmuklo i opasno.
obratiti paznju: na ucestalo i ponekad preljubazno propitkivanje, da li vam se nudi nepotrebna pomoc, nervozna gestikulacija i ostale sumnjive pojedinosti.

kako nas informacije mogu unistiti?

iz nekog razloga mrzi me citati ono sto poznati govore. gledaj jednu stvar. zaboli me sto neki muzicar, politicar ili glumac zeli reci javnosti. svako malo pojavi se neki lik, da nam nesto pametno kaze.
pametovanje koliko znam, nikome nije drago, pogotovo ako vodi ka omalovazavanju, ponizavanju ili supljoj prici.

opsti bojkot bla bla spike

ja sam u nekom smislu napravio bojkot politicara. prije par godina, odlucio sam ne slusati ove koji misle da su popili pamet svima i mogu mudrovati kako zele. prvo mi je bilo neobicno, iz samog pocetka zanemariti kolicinu izjava jer sam smatrao da su bitne, i da se nesto dogadja. uvjeren sam bio da cu propustiti nesto vazno.

sta je zapravo vazno?

gledajuci na to koliko se izjava i informacija vrti na lokalnom mediju, pa sve do drzavnih i svjetskih medija, pune glave svega, umjesto da postanem ovistan o medijskim prilozima i sadrzajima, bacio sam se na licno filtiranje istih. sta je zapravo vazno u svemu tome, u tim izjavama koje je izjavila neka "bitna" licnost?
mi kao javnost, skupina ljudi, masa, narod, rulja ili najjednostavnije receno bagra, upijamo tudje misli i odobravamo ih ili ih osudjujemo. kritika koja klima glavom kao jednostavna hardverska naredba za robota primitivne konstrukcije.
on/-a, neko bitan nesto kaze i mi to vazemo kao luk na pijaci. ne moramo. svako od nas dnevno ima vrlo pametnih izjava ne gledajuci poznate. samo je drugacija mogucnost nekog glumca ili politicara i veca vjerovatnoca da se pojavi u medijima nego mi obicni smrtnici.

izjava koja je najbitnija od svih

dok se mlati suplja prica po medijima, i dok slusamo kako nam neko putem medija usmjerava tok misli, vec isprogramiranom shemom, ima mnogo pozitivnijih stvari blizu nas.
zaboravljamo na male sitnice koje su dio nas i naseg svijeta, koje su blize od svih dogadjanja na planeti. toliko smo zatrovani medijskim bombama da zaboravljamo na osnovne sitnice.
izjavite svom prijatelju, komsiji, djetetu, majci, rodjaku... da ih volite. njihove rijeci su bitnije od onih politicara koji bacaju tupe sjekire u panjeve. izjavimo najblizima najljepse rijeci i pokazimo im ljubav.
mozda je cudno danas pozdraviti nepoznatog covjeka, ali vjerujte to ce vam uljepsati dan i uciniti vas sretnim. neznancu ce biti pomalo cudno ali prijatno da ste ga pozdravili.

informacije koje truju

vjerovatno se nisi nikad zapitao sta bi bilo kad bi te neko danima hranio silom, sta bi se zapravo dogodilo sa tvojim zelucom?
sa infromacija i mozgom je slicna stvar kao i sa svakim drugim organom koji obavlja svoju funkciju. posmatrajuci informacije kao neku vrstu hrane, mi u svoj mozak ubacujemo dosta vaznih ali i suvusnih informacija.
stvarajuci nagomilavanje istih, nas mozak se nakon odredjenog vremena zamara nakon cega se drugacije ponasamo.

uticaji koje nesvjesno upijamo

postajemo nervozni ili slabije spavamo, zaboravljamo stvari ili ono sto moramo obaviti, postajemo razdrazljivi i agresivni...
da, upravo tako na nas djeluju razne informacije koje do nas stizu sa raznih strana. ako jos na to dodamo dnevnu buku, obaveze, upravljanje motorickim funkcijama (npr. voznja automobila) ili potrebnu minimalnu koncentraciju za obavljanje osnovnih zadataka, shvatamo da smo jako umorni. pardon, mozak je umoran.

dozvoliti sebi svoju slobodu

ono sto drugi govore ponekad ne ulaze u nase usi i mislimo da ako nismo nekoga culi, vjerovatno i nismo upuceni u slijed dogadjaja. pogresno, sve sto smo vidjeli, culi ili procitali biljezi nasa podsvijest koja se oslobadja u snovima kojih smo rijetko kada svjesni.
vazno je ne dopustiti da velika kolicina informacija nas toliko optereti da podsvijest radi pod velikim opterecenjm jer se bas tada razvijaju bolesti tijela. podsvjesno cemo sami sebi ugroziti vitalne organe i time si skratiti zivot.

instant samopomoc po principu know how

protiv toga se moze uraditi vrlo jednostavna stvar. podijeliti prioritete, shvatiti da nam svaka informacija nije prijeko potrebna i da ih mozemo svojom voljom i zeljom filtrirati.
da li zelite da cujete sto govori spiker vecernjeg nevnika ili vase dijete vam zeli nesto vazno iz njegovog zivota saopstiti?
budete li sebi govorili da dijete moze sacekati, a da dnevnik prolazi i ono sto spiker govori necete ponovo cuti, tada cinite veliku gresku.
sami odredite svoje prioritete i nemojte postati robovi nametnutih zbivanja u prostoru i vremenu, nego ih naucite kontrolisati i filtrirati.
zapamtite da ste vi ti koji kontrolisete ono sto dolazi do vas u bilo kojem obliku. neka vam postane bitnije ono sto je u vasoj neposrednoj blizini nego ono cemu tezite i sto je daleko od vas.
osim toga svega, potrebno je naci nekoliko minuta tisine i mira, neka vrsta sredjivanje misli koje pomaze boljoj kontroli.