utorak, 31. srpnja 2012.

ispravljanje krivih cesta

predizborna je godina u tuzli. da, malo o lokalnim zbivanjima, i sta se sve tu vrti. novci i narod kao ovca. narod najvise ispasta, to je jasno svakome.
prvo neki bitni faktori ovog posta:

- jasmin imamovic - gradonacelnik tuzle, politicka stranka sdp. kao i svako na vlasti na udaru pohvala i kritika. pravnik po zanimanju, pisac upitne kvalitete.

- udruzenje front - u prevodu: udruzenje huskaca, politicko oprijedjeljenje nije toliko bitno koliko njihova svijest.

- islamska zajednica tuzla i sda - nacionalisticka opcija tuzle koja nikom nije dobrodosla, nije nikad nudila pozitivni alternativni odgovor za boljitak gradjana tuzle.

gledajuci forume, komentare i sl. po stranicama posvecenim tuzli, moze se vidjeti mnostvo misli narodne mase. upucenost ili neupucenost u ono sto se dogadja u gradu, neke stvari se ne mogu opravdati.
poznata je ona stara poslovica: narodu se ne moze ugoditi. nema ovdje nekog reda kojim bi se krenulo. nit iko zna odakle je pocelo prepucavanje. jedno je sigurno, sda kao stranka uvijek je zeljela doci na vlast u tuzli na opstinskom nivou. uspjeli su na kantonalnom nivou ostvariti zavidan uspjeh.
kao i u vecini gradova u bih, cetiri godine se suti a kad krene izborna godina onda se probude niske strasti.
o udruzenju front ne znam bas puno niti mi se istrazuje. istina je da su se oni posebno nalozili na gradonacelnika. oni valjda znaju zasto. na njihovoj stranici dosije.ba postoji niz clanaka posvecenih gradonacelniku. clanci su preuvelicavanje i najmanjih sitnica *(1).
islamska zajednica je zaposlila svoje glasnogovornike kao npr. fatmira alispahica i njemu slicne, da atakuju gradjane svojim priglupim, netolerantnim izjavama i tako kvare atmosferu suzivota u tuzli.
gradonacelnika grada, koji to jos uvijek zvanicno nije, svetac ili cvjecka zasigurno nije. postoje razne glasine i istine koje mu idu i ne idu u prilog. ima stvari koje je njegov tim u ovih 12 godina njegove vladavine napravio dobro. s time se mogu hvaliti. normalno, ima i promasaja za koje nema nikakvog opravdanja.

necu se baviti time gdje su sve upletene ruke ovih nabrojanih aktera clanka. znam da je to zapetljana mreza, gordijev cvor koji se ne moze ni presjeci. sve u borbi za vlast. gradjani zapravo nisu bitni. oni ne uticu na ta zbivanja. od njih se ocekuje da svake cetvrte godine daju glas nekome ko ce ih tlaciti sljedece cetiri godine.
gradjane nit ko sta pita u vezi bilo kakvog projekta, nit ih se postuje.
ovo ljeto 2012 godine moze se pamtiti po brojnim gradilistima u tuzli. konacno su presvucene novim slojem neke ceste u tuzli koje nisu ponovo asfaltirane nijednom u zadnjih 30 godina. za tu investiciju gradjani tuzle su zaduzeni za "nebitnih" 2 miliona maraka.
vode ima svugdje u gradu iako je najskuplja u europi. primjera radi, cetveroclana porodica u visekatnicama, dvosoban stan, placaju oko 60 maraka mjesecno. kad su bile restrikcije i kad je tuzla patila od nedostatka vode, placalo 20 maraka ali zato je iz cesme voda curila samo 4 od ukupno 24 sata.
kako se ima vode u izobilju, napravljena su i jezera u centru grada. ne jedno nego se sad gradi i trece. naglasak na turizam koji tuzla nikad nije imala u nekom bitnijem obliku. sada se to pokusava potencirati s pomenutim jezerima koja su atraktivna samo 2-3 mjeseca ljetne sezone.
moze li se zaraditi koji milion maraka po sezoni? o tim i inace slicnim ciframa ne treba ni razmisljati. ne vrijedi. vrijedi razmisljati o dobiti vlasti i pokradenim gradjanima koji toga nisu svjesni.
oni koji nisu na vlasti zele posto-poto doci na vlast, i uzivati u blagostanju kontrolisuci kapital koji se uz pomoc poreza uzima od gradjana. kada bi dosli na vlast ne bi bili drugaciji od aktuelne vlasti. namece se samo pitanje da li gori ili jos losiji. na vlast ne mogu doci dobri.
nekoliko jos bitnih cinjenica:
- u tuzli gradonacenik nikad nije bio iz reda hrvatskog naroda,
- komunisticka partija u tuzli je na vlasti jos od ranih godina 20. vijeka (period 1920-1930),
- prvi vodovodni sistem s cijevima u tuzli izgradila je austro-ugarska vlast, a te cijevi jos uvijek nisu zamijenjene novima,
- eksploatisanjem slanice dugi niz godina (cak i kad je to bilo zabranjeno zadnjih godina) vidno je unisteno centralno gradsko jezgro,
- '60-tih i '70-tih godina u centralnom dijelu tuzle zbog slijeganja tla moralo je biti sruseno 65 gradjevina,
- danas se u zoni slijeganja tla ponovo grade objekti od navodnog znacaja za grad,
- pocetkom '80-tih godina proslog vijeka srusena rimo-katolicka crkva u centru grada koja je imala freske u danasnjoj vrijednosti nekoliko desetaka miliona eura,
- dok ovo pisem nestalo je vode sto je cest slucaj zbog kvarova na zastarjeloj vodovodnoj mrezi...

ima jos mnogo interesantnih cinjenica koje idu protiv ili na ruku gradjanima. zadnja dogadjanja i nisu bas vesela. izborna je godina i tuzla je pretvorena, u kako gradonacelnik kaze, najvece gradiliste u bih. njegova najpoznatija izvaljotina "kranovi ne smiju stati" svrstava ga u red legendi narodno-oslobodilacke borbe. on je zapravo borac da narod oslobodi od mukom i radom stecenog novca *(2).

u najnovijem napadu sda i islamska zajednica su napale opstinske celnike zbog festivala kaleidoskop i koncerata na otvorenom koji su trajali svega 3 dana. poseban naglasak na uvredu vjernika islamske vjeroispovjesti je dat koncertu ede maajke, frenkija i glasnoci zvucnog razglasa. znaci kad je ramazanski post u tuzli se ne smije cuti ni muha. sad im valjda edo maajka smeta sto povremeno zivi u izraelu i zagrebu, sto je otvorenog uma, iskren i rjecit. a mozda je samo izrael u pitanju.
prije samo 2-3 mjeseca edo majka je boravio u tuzli i promovisao svoj novi album, kada je poslije koncerta stupila na snagu policijska armada specijalaca i ispendrecila tuzlansku omladinu na sonom trgu. onako, vjezba policija strogocu.
na celu policijske strukture tada je bila nekakva osoba bitna u kadru sda.
gradonacelniku ne smeta edo maajka. ni ostalim gradjanima. ali uvijek ima neko kome smeta *(3).
da sve bude kontroverznije svako ima svoju verziju price pa tako i gradonacelnikova propaganda masinerija kaze da ove godine je najuspjesniji kaleidoskop *(4). takva propagadna masinerija imala je izgovora u mnogim situacijama, ali je i zatajila u mnogim slucajevima kada je trebalo naci objasnjenje i opravdanje: zasto je nestala radio tuzla i pretvorila se u radio 7, zapravo rtv7 (ciji je vecinski vlasnik upravo opstina, a ovih dana pocinje eksperimentalni program televizije 7, iako vec imamo tvt koji ima najjadniji moguci program), zasto je nestao zooloski vrt, zasto su kultura i sport na najnizem mogucem nivou u ovom novijem razdoblju, zasto toliko dugo godina nocni zivot u tuzli se zavrsavao prije 23h... i jos mnogo i mnogo postavljenih pitanja ostalo je da visi u zraku na koje je opstinska sluzba za odnose sa javnoscu dala krivudave odgovore.

oni koji posjecuju tuzlu ne znaju za sve ove probleme. tuzla je lijep grad. za sve one koji ga posjete trebao bi da ostane u dobrom sjecanju. nadam se da se nece dogoditi neka policijska akcija kao gore pomenuta da obicni turista zapamti strogocu policijske uprave tuzla. ili bilo kakav slican dogadjaj koji ce baciti lose svjetlo na tuzlu. nazalost, gradjani su izmanipulisani od strane mocnika, bilo onih na vlasti ili u opoziciji i cesto se priklanjaju na jednu ili drugu stranu.
ne stojim ni na cijoj strani. nisam clan nijedne politicke partije i vjerovatno zbog toga nemam stalan posao u firmi, tj. po zakonu se vodim se kao nezaposlen ili onaj koji radi na crno.
zamjeram, i to vrlo vrlo zamjeram, svim tim koji se bore za fotelju sto su u tuzli i u cijeloj bih ostavili narod bez posla, oteli i otimaju i dalje novac od onih koji s mukom i znojem na celu rade i prehranjuju porodicu.
cilj ovog posta nije ispravljanje krivih saobracajnica kako u naslovu stoji, nego otvaranje ociju svakom ko je za ili protiv gradonacelnika ili njegovih protivnika. cilj je stvaranje neutralnog stava pojedinca koji nece stati ni na jednu stranu, nego ce analiticki sagledati sve poteze onih koji vladaju i onih koji se bore za vlast, i shvatiti da ga na vise nacina sistematski potkradaju i lazu.


utorak, 6. ožujka 2012.

kultura, sta je to? - drugi dio: bonton

odmah da naglasim da se necu ovdje baviti pravilima lijepog ponasanja, niti cu nekoga uciti sta se treba uciniti kad zena ulazi u lift. pisacu o bontonu onakvog kakvog ga znam u svakodnevnom zivotu.

dzentlmeni (gentleman)

engleska rijec koja se prije dvadeset godina mogla cesce cuti na svakom koraku. ona u pravom smislu znaci ugladjen, pristojan gospodin. opisuje muskarca koji pokazuje odredjeni stepen pristojnosti, inteligencije i empatije.
kao takav, muskarac je bio i bit ce cijenjen u svim krugovima u kojima se krece. spreman je priskociti u pomoc, napraviti humanu gestu i pozitivno se izraziti. dzentlmen je najcesce izraz koji se povezuje s lijepim gestama prema njeznijem polu na javnim mjestima.
to ne mora biti slucaj da je dzentlmen taj koji ce pomoci bakici u nosenju cegera s pijace, nego ce dzentlmen pomoci pogurati auto svog komsije.
da li je sve manje dzentlmena u ovo zadnje vrijeme?
ne mogu se tacno izraziti u kojem postotku je dzentlmena bilo prije 50 godina i danas. vjerujem da ih je prije 50 godina bilo puno vise.
vremena se mijenjaju i generacije koje nadolaze s vremenom se takodjer mijenjaju. sredina u kojoj omladina odrasta, nudi nove mogucnosti, novi vid sazrijevanja, otvorene opcije za ono sto prijasnje generacije nisu imale.
tako se vremenom i pocelo mijenjati covjekovo ponasanje kroz vrijeme i sredinu u kojoj zivi.
danas pojam dzentlmen nije stran, ali nekim mladjim generacijama je smijesan. neki od onih starijih se, primjera radi, ne zeli previse truditi pokazivati svoj dzentlmenizam. to je obicno proizaslo iz, vremenom nastalih, losih iskustava koja su se dogodila promjenom sistema vrijednosti.
biljezim ovdje nekoliko izjava koje sam cuo od starijih i mudrijih od sebe koji su mi jednostavno objasnili: "treba pomoci, ali ne svakome".
sta mi to govori? bas taj sistem vrijednosti koji se pod uticajem vremena promijenio i donio razlike, postaje mjerodavan da sudi o kakvim cinjenicama se radi. tako neki dzentlmen spreman pomoci, u trenutku postaje potencijalan lopov.
zasto bi se nasao neki dobri srednjoskolac koji ce bakici pomoci nositi cegere? mozda on to radi da bi iz vlastite koristi. oteti od bakice ceger, otrcati 20 metara od nje, cerekati se i nestati u drugoj ulici. vrlo moguce.

skolovanje

posto u bonton spada i drzanje pribora za jelo, bonton se uci od malih nogu. vec sam ranije napomenuo da je porodica baza odgoja i daljnjeg napredovanja pojedinca. tu bazu koju su stvorili roditelji, ili mozda nisu, trebalo bi da upotpuni vrtic i skola. djeca posredstvom svog vaspitaca ili ucitelja usvajaju buduce primjere ponasanja, i kako se trebaju ponasati u odredjenim situacijama u medjuljudskim odnosima.
tako bi trebalo biti.
nastavnici razredne nastave ju osnovnim skolama uglavnom su se bazirali na ono znanje iz knjige. gradivo koje trebaju ucenici savladati za ocjenu nije i najpotpunije znanje o opstoj kulturi ophodjenja.
zapitao sam se i poslije toliko vremena zasto se i dalje obaraju kante za smece, lupaju salteri u haustorima ili lome grane drveca na ulici?
uglavnom se omladini objasnjavaju stvari da su zabranjene ili dopustene. na taj nacin se stvara onaj mit o zabranjenom vocu koje je najsladje, kako glasi po staroj poslovici.
uvijek je veci izazov napraviti nesto sto se formulise kao zabranjen akt i time postici veci rejting kod svojih vrsnjaka. tako to ide. naravno, nigdje tu nema objasnjenja zasto bi smo trebali pustiti stabla da rastu bez lomljenja grana, stvarati svijest ne o zabrani nego o funkcionalnosti koja nam svakodnevno treba?
ne stvara se ni svjesnost o posjedicama ucinjenih djela, pa tako sama psihologija gubi bitku na prvom pragu. bonton izostaje najvecim dijelom tamo gdje je najpotrebniji, a to su skolske klupe. sve ga se manje koristi u ucionicama iz kojih bi se trebao preseliti na ulicu i dom.

bonton vs. religija

prema slikovitim primjerima iz nase blize i dalje okoline, moze se zakljuciti kako je bitnije u skole uvesti kao predmet religiju. zasto se niko ne osvrne na to da mladom covjeku je potrebnije shvatiti zasto treba biti human i pozitivih stavova kroz ponasanje? religija to ne objasnjava. religija na drugi nacin opisuje covjekov put kroz zivot putem uzora i primjera o kojima vjera govori. nijednom mladom covjeku danas ne moze biti norma muhamed ili isus. norma mu moze biti bonton.
vec na samo pominjanje religije, danasnje vodje odmah imaju spremne argumente za bilo kakvu odbranu i zastitu svog idolopoklonstva.
ne vrijedi spominjati politiku, medije i manipulacije. to je postao otvoren poligon za razna suceljavanja i protivljenja, iznosenja vlastitih misljenja, pogresnog tumacenja demokratije, niskih verbalnih udaraca i svega onog sto nikako ne spada u bonton. stvorio se neprevazidjeni jaz.
s takvom slikom u kojoj se religija pocinje nametati u smislu demokratskog prava pojedinca, zaboravlja se ponajprije na potrebe pojedinca. naravno da ce bilo koji vjerski vodja izjaviti kako je vjera ljudsko i demokratsko pravo pojedinca i na taj nacin istaknuti bitnost i potrebu istoga, ne pitajuci nikoga u kojoj i kakvoj mjeri to treba biti. nepoznavanjem bontona doslo je do pretjerivanja. najjednostavnije receno.
dok se spominju kojekakva prava i slobode, zanemaruje se svaka bitna komponenta koja je ljudima zajednicka. bonton ne dijeli ljude po principu kako to radi religija ili politika. bonton dijeli ljude na vaspitane i uctive, i one koji nisu.
kada bi se religija i bonton uporedo ucili bilo bi vise razumijevanja i tolerancije. za sada, bonton je zaboravljen pojam koji iznenadi ponekad lijepom gestom i brzom opet ode u zaborav.

demistifikacija bontona

raspravljajuci o ulozi bontona s nekoliko prijatelja, zajednicki smo dosli do zakljucaka kako bonton danas u vecini slucajeva izaziva podsmijeh.
nisam radikalan u pogledu prakse i praktikovanja bilo cega, ali iznoseci vlastita iskustva prijatelji i ja smo dosli do saznanja kako se bonton sve manje koristi u svakodnevnom zivotu.
na primjerima ljudi u okruzenju, postaje lakse i djelotvornije se prikloniti neobrazovanoj vecini, nego strsiti spram iste prkoseci joj odredjenim pravilima, za koja i sami znamo da ce biti odbacena i nece donijeti nikakve rezultate. osim naravno podsmijeha ili saznanja narodne mase kako ste drugaciji.
bonton nije tesko upoznati. to su pravila koja odredjuju ponasanje kakvo dolikuje jednoj osobi i okarakterisano je kao zvanicno pravilno ponasanje odraslih zena i muskaraca, i omladine tj. djece.
svaka bi knjizara trebala imati u svom asortimanu knjigu o bontonu. u ovo danasnje doba rasirenosti interneta i pretrazivanja po google-u, nudi se pregrst linkova koji ce vas uvesti u osnove dobrog ponasanja.
mislim da mnoge ljude ne brine da li ce se naci u nekoj situaciji ili odredjenom krugu ljudi. moze se desiti da ce te biti pozvani na zabavu ili prijem kod uglednih i uctivih ljudi. mozda ce tu biti doktora i profesora, glumaca ili slicnih zvanja koja drze i cijene do ugladjenog ponasanja.
sta bi se desilo da se ponasate onako kao kad sjedite s nekim u kafanama blizu pijace, vicete i grabite sa stola, samo zato sto ste ubijedjeni ako sjedite u krugu od 25 ljudi da se trebate tako ponasati?
ili ste mozda nahrupili unutra pri samom ulazu ne cekavsi da vas domacin pozove unutra i zauzeli mjesto za stolom ne pitavsi nikoga da li je mjesto ranije zauzeto? rekao sam da necu kazivati kakva su pravila pri odredjenim situacijama. za to bi se trebao svaki pojedinac zanimati ako mu je stalo da se ne prikaze u pogresnom svjetlu. nije tesko ispasti grubijan, primitivac, kabadahija, mangup i opisom jos stotinu slicnih izraza. jos lakse je reci da smo vidoviti i da se necemo nikad naci u takvom drustvu u kojem se laktovi ne drze na stolu kad se jede. a sta ako ipak se to desi?
da se takvo sto ne bi dogodilo, bilo bi lijepo da se sami od sebe i za sebe potrudite da ne dodje do toga, da se mozete osramotiti i zacrveniti pred skupom ljudi, koji su vas do prije nekoliko trenutaka smatrali lijepo odgojenom osobom.
primjereno ponasanje ne moze nikome skoditi. lijepi maniri nas samo mogu odvesti stepenicu vise u drustvu. i ako smo sami na tom vrhu lijepog vaspitanja onda neka. s vremenom bi nam se mogao i neko pribiliziti. poznavanje bontona se nekome
moze svidjeti pa cemo posluziti kao primjer drugima da ga sto bolje upoznaju.