utorak, 6. ožujka 2012.

kultura, sta je to? - drugi dio: bonton

odmah da naglasim da se necu ovdje baviti pravilima lijepog ponasanja, niti cu nekoga uciti sta se treba uciniti kad zena ulazi u lift. pisacu o bontonu onakvog kakvog ga znam u svakodnevnom zivotu.

dzentlmeni (gentleman)

engleska rijec koja se prije dvadeset godina mogla cesce cuti na svakom koraku. ona u pravom smislu znaci ugladjen, pristojan gospodin. opisuje muskarca koji pokazuje odredjeni stepen pristojnosti, inteligencije i empatije.
kao takav, muskarac je bio i bit ce cijenjen u svim krugovima u kojima se krece. spreman je priskociti u pomoc, napraviti humanu gestu i pozitivno se izraziti. dzentlmen je najcesce izraz koji se povezuje s lijepim gestama prema njeznijem polu na javnim mjestima.
to ne mora biti slucaj da je dzentlmen taj koji ce pomoci bakici u nosenju cegera s pijace, nego ce dzentlmen pomoci pogurati auto svog komsije.
da li je sve manje dzentlmena u ovo zadnje vrijeme?
ne mogu se tacno izraziti u kojem postotku je dzentlmena bilo prije 50 godina i danas. vjerujem da ih je prije 50 godina bilo puno vise.
vremena se mijenjaju i generacije koje nadolaze s vremenom se takodjer mijenjaju. sredina u kojoj omladina odrasta, nudi nove mogucnosti, novi vid sazrijevanja, otvorene opcije za ono sto prijasnje generacije nisu imale.
tako se vremenom i pocelo mijenjati covjekovo ponasanje kroz vrijeme i sredinu u kojoj zivi.
danas pojam dzentlmen nije stran, ali nekim mladjim generacijama je smijesan. neki od onih starijih se, primjera radi, ne zeli previse truditi pokazivati svoj dzentlmenizam. to je obicno proizaslo iz, vremenom nastalih, losih iskustava koja su se dogodila promjenom sistema vrijednosti.
biljezim ovdje nekoliko izjava koje sam cuo od starijih i mudrijih od sebe koji su mi jednostavno objasnili: "treba pomoci, ali ne svakome".
sta mi to govori? bas taj sistem vrijednosti koji se pod uticajem vremena promijenio i donio razlike, postaje mjerodavan da sudi o kakvim cinjenicama se radi. tako neki dzentlmen spreman pomoci, u trenutku postaje potencijalan lopov.
zasto bi se nasao neki dobri srednjoskolac koji ce bakici pomoci nositi cegere? mozda on to radi da bi iz vlastite koristi. oteti od bakice ceger, otrcati 20 metara od nje, cerekati se i nestati u drugoj ulici. vrlo moguce.

skolovanje

posto u bonton spada i drzanje pribora za jelo, bonton se uci od malih nogu. vec sam ranije napomenuo da je porodica baza odgoja i daljnjeg napredovanja pojedinca. tu bazu koju su stvorili roditelji, ili mozda nisu, trebalo bi da upotpuni vrtic i skola. djeca posredstvom svog vaspitaca ili ucitelja usvajaju buduce primjere ponasanja, i kako se trebaju ponasati u odredjenim situacijama u medjuljudskim odnosima.
tako bi trebalo biti.
nastavnici razredne nastave ju osnovnim skolama uglavnom su se bazirali na ono znanje iz knjige. gradivo koje trebaju ucenici savladati za ocjenu nije i najpotpunije znanje o opstoj kulturi ophodjenja.
zapitao sam se i poslije toliko vremena zasto se i dalje obaraju kante za smece, lupaju salteri u haustorima ili lome grane drveca na ulici?
uglavnom se omladini objasnjavaju stvari da su zabranjene ili dopustene. na taj nacin se stvara onaj mit o zabranjenom vocu koje je najsladje, kako glasi po staroj poslovici.
uvijek je veci izazov napraviti nesto sto se formulise kao zabranjen akt i time postici veci rejting kod svojih vrsnjaka. tako to ide. naravno, nigdje tu nema objasnjenja zasto bi smo trebali pustiti stabla da rastu bez lomljenja grana, stvarati svijest ne o zabrani nego o funkcionalnosti koja nam svakodnevno treba?
ne stvara se ni svjesnost o posjedicama ucinjenih djela, pa tako sama psihologija gubi bitku na prvom pragu. bonton izostaje najvecim dijelom tamo gdje je najpotrebniji, a to su skolske klupe. sve ga se manje koristi u ucionicama iz kojih bi se trebao preseliti na ulicu i dom.

bonton vs. religija

prema slikovitim primjerima iz nase blize i dalje okoline, moze se zakljuciti kako je bitnije u skole uvesti kao predmet religiju. zasto se niko ne osvrne na to da mladom covjeku je potrebnije shvatiti zasto treba biti human i pozitivih stavova kroz ponasanje? religija to ne objasnjava. religija na drugi nacin opisuje covjekov put kroz zivot putem uzora i primjera o kojima vjera govori. nijednom mladom covjeku danas ne moze biti norma muhamed ili isus. norma mu moze biti bonton.
vec na samo pominjanje religije, danasnje vodje odmah imaju spremne argumente za bilo kakvu odbranu i zastitu svog idolopoklonstva.
ne vrijedi spominjati politiku, medije i manipulacije. to je postao otvoren poligon za razna suceljavanja i protivljenja, iznosenja vlastitih misljenja, pogresnog tumacenja demokratije, niskih verbalnih udaraca i svega onog sto nikako ne spada u bonton. stvorio se neprevazidjeni jaz.
s takvom slikom u kojoj se religija pocinje nametati u smislu demokratskog prava pojedinca, zaboravlja se ponajprije na potrebe pojedinca. naravno da ce bilo koji vjerski vodja izjaviti kako je vjera ljudsko i demokratsko pravo pojedinca i na taj nacin istaknuti bitnost i potrebu istoga, ne pitajuci nikoga u kojoj i kakvoj mjeri to treba biti. nepoznavanjem bontona doslo je do pretjerivanja. najjednostavnije receno.
dok se spominju kojekakva prava i slobode, zanemaruje se svaka bitna komponenta koja je ljudima zajednicka. bonton ne dijeli ljude po principu kako to radi religija ili politika. bonton dijeli ljude na vaspitane i uctive, i one koji nisu.
kada bi se religija i bonton uporedo ucili bilo bi vise razumijevanja i tolerancije. za sada, bonton je zaboravljen pojam koji iznenadi ponekad lijepom gestom i brzom opet ode u zaborav.

demistifikacija bontona

raspravljajuci o ulozi bontona s nekoliko prijatelja, zajednicki smo dosli do zakljucaka kako bonton danas u vecini slucajeva izaziva podsmijeh.
nisam radikalan u pogledu prakse i praktikovanja bilo cega, ali iznoseci vlastita iskustva prijatelji i ja smo dosli do saznanja kako se bonton sve manje koristi u svakodnevnom zivotu.
na primjerima ljudi u okruzenju, postaje lakse i djelotvornije se prikloniti neobrazovanoj vecini, nego strsiti spram iste prkoseci joj odredjenim pravilima, za koja i sami znamo da ce biti odbacena i nece donijeti nikakve rezultate. osim naravno podsmijeha ili saznanja narodne mase kako ste drugaciji.
bonton nije tesko upoznati. to su pravila koja odredjuju ponasanje kakvo dolikuje jednoj osobi i okarakterisano je kao zvanicno pravilno ponasanje odraslih zena i muskaraca, i omladine tj. djece.
svaka bi knjizara trebala imati u svom asortimanu knjigu o bontonu. u ovo danasnje doba rasirenosti interneta i pretrazivanja po google-u, nudi se pregrst linkova koji ce vas uvesti u osnove dobrog ponasanja.
mislim da mnoge ljude ne brine da li ce se naci u nekoj situaciji ili odredjenom krugu ljudi. moze se desiti da ce te biti pozvani na zabavu ili prijem kod uglednih i uctivih ljudi. mozda ce tu biti doktora i profesora, glumaca ili slicnih zvanja koja drze i cijene do ugladjenog ponasanja.
sta bi se desilo da se ponasate onako kao kad sjedite s nekim u kafanama blizu pijace, vicete i grabite sa stola, samo zato sto ste ubijedjeni ako sjedite u krugu od 25 ljudi da se trebate tako ponasati?
ili ste mozda nahrupili unutra pri samom ulazu ne cekavsi da vas domacin pozove unutra i zauzeli mjesto za stolom ne pitavsi nikoga da li je mjesto ranije zauzeto? rekao sam da necu kazivati kakva su pravila pri odredjenim situacijama. za to bi se trebao svaki pojedinac zanimati ako mu je stalo da se ne prikaze u pogresnom svjetlu. nije tesko ispasti grubijan, primitivac, kabadahija, mangup i opisom jos stotinu slicnih izraza. jos lakse je reci da smo vidoviti i da se necemo nikad naci u takvom drustvu u kojem se laktovi ne drze na stolu kad se jede. a sta ako ipak se to desi?
da se takvo sto ne bi dogodilo, bilo bi lijepo da se sami od sebe i za sebe potrudite da ne dodje do toga, da se mozete osramotiti i zacrveniti pred skupom ljudi, koji su vas do prije nekoliko trenutaka smatrali lijepo odgojenom osobom.
primjereno ponasanje ne moze nikome skoditi. lijepi maniri nas samo mogu odvesti stepenicu vise u drustvu. i ako smo sami na tom vrhu lijepog vaspitanja onda neka. s vremenom bi nam se mogao i neko pribiliziti. poznavanje bontona se nekome
moze svidjeti pa cemo posluziti kao primjer drugima da ga sto bolje upoznaju.