utorak, 8. siječnja 2013.

jebi ga (kao fenomen i znacaj u prosto - prosirenoj recenici)

kad bi se raspravljalo o jednoj prostoj uzrecici koja je uz to i bezobrazna u isto vrijeme, shvatili bi smo kako ustvari gubimo vrijeme na sitnice.
za nekog uzrecica, a za nekog psovka, kad kazes "jebi ga", ustvari ne mislis kako se izrazavas verbalno nego objasnjavas stanje stvari.

u nekim trenucima je pozeljno reci "jebi ga" jer drugacije ne ide. zamislis se u situaciji kada nekome moras izraziti ozbiljnost svoje situacije i kazes mu: "jebi ga, djevojka mi je trudna!". i onda se zamislite, vidi stvarno trudna je.
opet nije isto kao kad bi se reklo: "uh, djevojka mi je trudna, jebi ga". to vec skroz drugacije zvuci od ozbiljnog i pretvara se odmah u neodgovornost, kao nisam to zelio, sta cu sad, jebi ga.
hiljadu puta i sam pozelim reci "jebi ga" tamo gdje tome nije mjesto jer zelim tako da se izrazim. bio bi fazon jebi ga.
onda se osvrnem na stihove pjesme svog druga damira avdica koji odjednom zivi u sloveniji, a inace hara svugdje u europi i ex-yu sam sa svojom gitarom i marshal pojacalom i kaze: "kad kazem jebo mater, ja ne psujem, ja samo tako pricam".
nekim ljudima je "jebi ga" sasvim normalna pojava i stil zivota jebi ga.

neki ljudi se mogu suzdrzati u odredjenim situacijama, a nekima izleti. brzi je jezik od pameti. tako na usmenom ispitu kad profesor bocne pitanjem u kost bas ono sto nas dragi student je letimicno procitao ali ne i zapamtio: "jebi ga profesore kud bas to potrefi".
zavrsio si karijeru i zvanje za ovu sezonu, ganjaj slijedeci rok i pazi dobro sta pricas.
"evo, jebi ga, bas sam htio da te nazovem" i nije neka slavna recenica. niko se njome nije proslavio. cim se upotrijebi u toj formi "jebi ga" odise cistom lazi i nista nas ne izvadi kad to izreknemo. to govori da je "jebi ga" pozeljno izostaviti iz misli i recenica koje izgovaramo.
daleko drugacije je s ljudima koje svaki dan sretnemo i pricamo nego kad se javno obracamo. komentator na tv-u ili radiju mora dobro razmisliti sta ce reci. u svojoj bogatoj radijskoj karijeri imao sam pregrst intervjua u kojima sugovornik zaboravi u trenu gdje se nalazi, i upotrijebi "jebi ga" ili jos gore neku psovku. meni se greska nije smjela dogoditi kao onom komentatoru utakmice u kojoj se izderao: "gooo, gooo, kuuuraaac go".
nekad je bio fol reci tako nesto, pogotovo u tom tinejdzerskom periodu. ispadnes veca faca u drustvu. na kraju su svi lajali pa niko nije bio faca, a pred roditeljima kad tako nesto izlanes bez razmisljanja, vise nije bilo opomena nego pljuska preko usta.
u ovo novije vrijeme tinejdzerska populacija je napredovala pa su oblik "jebi ga" rasirili u: "seri ga", "pisaj je", "zabij mu"...
valjda to gramatika zahtijeva i kreativni pravopis u skladu s zivotnim situacijama. cak je doslo i do toga da "jebi ga" u pismenom obliku dozivi transformaciju u sastavljenom "jebiga" ili skracenom "jbg" obliku.
masta radi svasta, ali opravdavanje ovoga u pojedinim situacijama ipak nema adekvatnog opravdanja kao sto nema za, na primjer, namjerno podrigivanje u ljekarskoj ordinaciji prilikom bolova u koljenu.

dodje se u zrele godine, covjek se zapita i razmisli kako su se stvari poredale, dodju i djeca na red. nekim dosljednima sebe ispadne to "jebi ga" iz rijecnika, i postave se na mjesto svojih roditelja koji su im branili psovke, a podrzavali lijepo ponasanje.
roditelji koji s pojavom djece postaju babe i djedovi, dopustaju unucadi sve ono sto su inace svojoj djeci branili. tako opet ponovo dodje to isto "jebi ga" u zacarani krug iz kojeg ne moze izaci.
i opet na kraju svega na snazi je svemocno i neunistivo "jebi ga".
e, jebi ga.

pred sam kraj, ice-t i "jebi ga":


a za kraj nekoliko svjezih primjera s twittera (klikni na datum da vidis originalni tvit):