smart tehnologija - kome to treba?

kako se da primjetiti iz raznih naslova i tekstova, smart tehnologija je prilicno napredovala. svaki dan se pojavi bar nekoliko clanaka vezanih za smart phone. da, pametni telefoni su preplavili trziste i mnogi ih gledaju sa divljenjem. tehnologija je napredovala i sada u ovom vremenu kao da se nalazimo u naucno-fantasticnom filmu. sjetim se odmah star trek-a i nekih malih, ali mocnih naprava koje se koriste u tom filmskom serijalu.

ajde da krenemo od sasvim jednostavne stvari. vec duze vrijeme ne guglam. necu reci da ne pretrazujem nikako web, nego hocu reci da ne koristim google pretrazivac. koristim evo google blog uslugu. pravi sam licemjer.

kao pretrazivac koristim ddg.gg ili duckduckgo iz nekoliko razloga. ne bih sad o tome nego da se usredotocim na pametnu tehnologiju.

dakle, bilo da koristite google ili duckduckgo kao pretrazivace, na upis "smart" javljaju se prvo direktni rezultati znacenja pojma smart: organizacije 6, transport 5, a ljudi samo jedan rezultat.

znaci li to da su ljudi postali glupi pojavom nove tehnologije?

meni je zabrinjavajuce da se ljudi zanemaruju. 

zasto u pretrazivacima vise nema pod upisom pojma smart, rezultata koji ce pokazati einstein-a, mozart-a, da vinci-ja ili onih koji su zasluzni za velika otkrica?

ako sam se pozitivno osvrnuo na film star trek, mogao bih vrlo lako se prebaciti i u negativnom smjeru, i pomenuti  film "terminator" koji govori o vladavini masina nad ljudima u buducnosti.

u pretrazivanjima uglavnom su pojmovi povezani za pametne automobile ili komunikacije u koje spadaju i mobilni telefoni.

dalje, u pojmovima ce se naci i pametne tehnologije koje su vezane za domove i uredjaje u njima. stvarno lijepo izgleda da se ne brinete puno oko susenja vesa, zalijevanja vrta, da li ste zatvorili vrata pri izlasku iz stana ili kuce, spustenih roletni ili bilo cega drugog sto morate obaviti prije ili poslije posla. 

na jedan klik se moze skuhati kafa, podgrijati jelo, upaliti tv, komunicirati s friziderom da li nedostaje mlijeka, i ko zna sta sve. hej, komunicirati s uredjajima u kuci. pa to je super! skuhati sarmu dok sam na poslu, vaaauuu.

to stvarno lijepo zvuci kada se uzme u obzir usteda vremena. manje kucanskih poslova. pametni robotski usisivaci vise nisu hit. ukljucite ih i oni vam usisaju tepihe i glatke povrsine dok vi gledate teleshop ili omiljenu tv seriju.

za koga je to dobro i kome to moze koristiti?

svima nama moze koristiti, to je jedan opsti zakljucak.

ali ako zagrebemo povrsinu mnoge stvari izlaze na vidjelo. fizicka aktivnost domacica ce biti svedena na minimalu ili ce to prestati postojati kao pojam ili zanimanje. bice glupo u nekoj godini 21. vijeka izjaviti da ste domacica. zena koja se brine o domacinstvu. zasto da se zena ili bilo ko drugi brine o stanu ili kuci kad to cine uredjaji? programirani i komunikativni u svakom trenutku mogu izvrsiti odredjene radnje. izmedju ostaloga, mogu odmah obavijestiti vatrogasce u slucaju pozara ili policiju ako se radi o provali.

svima nama moze koristiti ta "usteda vremena". 

ta se prividna usteda vremena pretvara odmah u neku drugu djelatnost. prije pojave racunara i brze komunikacije radno vrijeme je bilo ograniceno na osam sati. u danasnje vrijeme to je u vecini slucajeva san, pogotovo ako radite kod privatnika. radni dan se pretvorio u deset ili dvanaest radnih sati.

sada imate brzu komunikaciju ali nemate vremena za druzenje. zasto bi smo isli po kaficima i restoranima s prijateljima kad imamo facebook, foursquare, twitter i instagram. koristenje samo ovih usluga je dovoljno da javimo prijateljima i ostalim poznanicima gdje smo bili, sta smo radili, odnosno jeli i pili, da li smo se maknuli iz kuce, jesmo li obavljali administrativne poslove ili posjetili doktora. 

vise necemo moci ni slagati poznanicima gdje smo i sta radili, uredjaji ce sve brizno i na vrijeme putem aplikacija javljati servisima. osim toga, nasi poslodavci ce imati tacnu mapu, ne samo o nasim kretnjama, nego ce znati tacno sta smo u kojem trenutku radili. bice nemoguce sakriti se i uzivati u privatnosti.

za uzvrat i zahvalnost za koristenje novih tehnologija i aplikacija, povecavat ce nam se radni sati. sa napretkom tehnologije necemo vise raditi ni dvanaest sati nego sesnaest na dan. necemo se brinuti o kucnim poslovima jer ce to raditi roboti i racunari. pretvorit cemo se i sami u robote. privatne firme i korporacije ce nam uzimati dusu. pojedinci u vrhu vlasti s najvise moci vec nas sistematski koriste za licno bogacenje. mnogi su nesvjesni te cinjenice. buljimo u nove telefone i postajemo hipnotisani novim mogucnostima. te nove mogucnosti ne cine nam nimalo dobro jer to nas samo ogranicava. umjesto sto nam se lazno predstavlja jedna nova dobrobit svaki dan, tako nam se oduzima neprimjetno aktivnost i zamjenjuje u korist nekoga ili necega drugog.

ako smo "gubili" sat vremena na usisavanje stana, sat-dva vremena na pranje i vjesanje garderobe, dva sata rada u vrtu, sat vremena za brisanje prasine ili mozda kuhanje rucka, to moze biti pretvoreno za rad u firmi. 

ne trebate vise raditi bilo sta kod kuce, sve ce to za vas obavljati smart uredjaji. i ako ste se ponadali da ce vam zivot biti laksi i ugodniji, da cete se izlezavati na kaucu, gledati tv ili ganjati neku aktuelnu online stvar na racunaru, onda se grdno varate. zivot postaje laksi na prvi pogled, ali se nista nije promijenilo od doba manufakture ili feudalno-kmetovskog uredjenja.

sistem je isti samo je postao sofisticiraniji i podmukliji. radnicka prava ne postoje, ukinute su beneficije, a rijetkost je da se neko pohvali povisicom tj. boljim namjestenjem. umjesto toga povecan je broj sati i tako ako je neko sedmicno imao cetrdeset radnih sati oni su povecani na sezdeset i vise.

pojavom nove tehnologije gura se zamaskirana prica da ce se moci vise zaraditi. 

medjutim, zaradjujete isto ali s ocima zamagljenim lcd displejima vasih najnovijih smart uredjaja. bombardovanje reklamama da su nam ti uredjaji potrebni je obicna farsa.

prije dvadeset godina rijetko ko je imao mobitel. sjecam se da je cak prije petnaest godina vlasnik mobitela koji prica na ulici smatran ludjakom.

da nam je potreba ili nuzda, to je samo izreka stvorena iz navike. danas ce vam 98% upitanih vlasnika mobitela  reci da ne mogu zamisliti zivot bez te naprave. isto kao da obicni, kucni telefoni, koji su dobili nezahvalan epitet "fiksni", nikad nisu ni postojali.

u ruke nam dolaze tableti, pametni telefoni i svakojaki gadjeti koji ce nam "olaksati" zivot, a ustvari uciniti profitabilnijim u korist firme i vlasnika za kojeg radimo. smart tehnologija je sve vise u zamahu i to su igracke koje nas hipnotisu, pretvaraju u poslusne zombije danasnjice i apsolutne robove buducnosti.

ako se pitate ko je pametniji, vas mobitel s najnovijim android aplikacijama, ili vas iphone s vise megapikselnom kamerom, odgovor treba biti jednostavan.

ljudi se zaglupljuju novim tehnologijama da bi, kad se probude iz tog sna o "ugodnijem zivotu s naprednim uredjajima" shvatili da im se zivot pretvorio u cisti robovlasnicki odnos u kojem nemaju pravo ni zaliti cvijece na svom vlastitom balkonu.

mi vec jesmo robovi i pretvaramo se sto je maksimalno moguce u poslusnu gomilu gdje vjersko opredijeljenje, pripadnost naciji i drzavljanstvo ili slicno uopste nije bitno. bitno je da se nase pravo na slobodne aktivnosti sve vise smanjuje i pretvara u profit nekolicine mocnika.

kako od banana state-a postade kontejner drzava?

kakva cudna zemlja bosna i hercegovina.

cudima se uvijek cudimo ali nam mak dizdar lijepo rece stihovima u "kamenom spavacu" da je gladna i hladna, siromasna, nikakva i svakakva ali prkosna i ne da se. za inat ne da se tek tako.

da nam je trebalo revolucija i protesta, zbog anarhije i raspistoljenosti nasih vlastodrzaca, trebalo je i bilo je krajnje vrijeme. s pravom malo zakasnjela ali i opravdana reakcija kmetova prema svojim feudalcima.
u to se pretvorismo, male sitne beznadnike u providnim i odrpanim krpama od odjece sto gledamo u nebo i cekamo, i cekamo...

prije 5-6 godina smo kukali i radili. bar su mnogi koji danas pjeske hodaju do zavoda za nezaposlene imali kakav-takav posao. prije 5-6 godina televizijski dnevnici su bili preplavljeni scenama ljudi koji kukaju da im treba pomoc. ocekujuci da ce se valjda pojaviti englez, cikica u finom odijelu i skupom kravatom od stotinu trideset i dvije funte, i sakom bacati kapitalisticki novac zaradjen na slicnoj sirotinji kao sto smo i mi sami.
i svako ko je kukao prije 5-6 ili 10 godina govoreno je: izbjeglica.
slinave majke s djecom sto taru oci u kojima nema suza redovna je scena kojoj se bilo ko, s dobrom dnevnicom ili mjesecnom platom, rugao. rugali smo se sami sebi dokazujuci da je onaj majmun na grani pametniji.
djeca nam idu u dvije skole pod jednim krovom, jedan objekat podijeljen nevidljivom crtom. djeca i nekakva medja izmedju njih, kao na njivi izmedju dvojice brace sto sjekirama jedan na drugog krenu. pobjesnjeli bas zbog te medje, samo nekoliko centimetara teritorije. dogodi se kao rezultat nekoliko centimetara rascjepljena lubanja.
nekoliko centimetara zdrave pameti.

a bilo nam je lijepo. dozvolili smo da zauzmu fotelje oni nimalo pametniji od nas i da skroje temelje kontejner drzave. majmuni na grani.
i dok oni jedu banane mi cekamo da s krosnje na koju su se popeli, i odatle nedostupni, bace koru u kontejner. i mi se naravno pokoljemo medjusobno za tu koru.
okrenuli smo slucajno ili namjerno glavu jedni od drugih, zaboravili navratiti kod komsije ili rodjaka s pola kile kafe i kutije kocke secera. nismo zaboravili jedni na druge, ali su nam su kafa i secer postali preskupi. preskupo nam je da se gledamo u oci i priznamo da smo budale sto smo dozvolili da nam rade iza ledja.
nismo ni razmisljali.
samo smo zeljeli da svako radi svoj posao kako najbolje umije. nadali se da cemo jednom odmaknuti se od kontejnera u koji nam bacaju kore banane i druge otpatke da se hranimo.
iza zatvorenih vrata sastanci i dogovori ispod stola na koje nismo obracali paznju. i danas to isto radimo.
ne obraca se paznja na one koji stoje na ulici. cak im se ruga sto vicu legalnim kriminalcima u vlasti, s cirevima na guzici od sjedenja u foteljama, da je doslo vrijeme da vec jednom ustanu i odustanu od pritiskanja naroda cizmom. sklanjaju se pogledi kao da to namjerno rade, oni koji jos po ledjima nisu osjetili, iako znaju da ti ljudi koji stoje na ulici jednog dana mogu postati i oni sami.
i sve kao da zelimo onima, koji guzvaju guzicu od kozne fotelje i prde na sastancima s radnicima, a podriguju prije press konferencije, bude bolje i jos bolje. namjerno ili nenamjerno.
zasto bosa, zasto hladna i gladna, pita vrli pitac neki, koji navrati u ovu zemlju i vidi sve njene ljepote i slijepi narod. toliko lijepa a toliko se ruzno zivi u njoj.

vise se ne mozemo ni pohvaliti da imamo feudalno uredjenje jer su kmetovi imali komad parcele koju su obradjivali za plemica u dvorcu. danas nema ni posla, fabrike se zatvaraju, narod stoji na ulici s transparentima. taj broj se smanjuje iz dana u dan. vlast plasi ljude kao da imaju sta izgubiti.
ako je neko dotjeran do same ivice ambisa onda nema povlacenja. ne vjeruju nam nacionalisticka struktura bosanskih plemica, i ne vjerujemo jedni drugima. i necemo vjerovati jer samo jedan dan bi paljevina, i samo jedan dan se skupi 10 000 ljudi u  jednom gradu.
kad se svaki dan bude okupilo toliko naroda na jednom mjestu u svakom gradu, i iz svakog grla cuje povik ocaja, bijesa, tuge, prkosa i agresije, onda cemo svi shvatiti da se nesto dogadja.

za sada se nista ne dogadja jer je taj glas promukao ili je ugusen sofisticiranih spinom profesionalaca u medijima, koji su gladan i bijesan narod protumacili nama samima i cijelom svijetu, da smo obicni vandali, huligani, koji su izabrali nacin da paljenjem zgrada skrenu paznju cijelom svijetu da nesto ovdje ne stima.

nije onaj francuz ili poljak mogao znati da ovdje djedovi hodaju u poderanim carapama i izlizanim cipelama po snijegu. ne mogu znati da ti isti penzioneri stede na sebi da bi pomogli svom djetetu koje nema posla. ne mogu ni znati, da je ovdje horda momaka i cura odustala od braka ili djece zato sto buducnost nije vise siva nego crna. ili sto nas prave maloumnicima jer smo prezivili kolektivnu lobotomiju uradjenu siljkom za razbijanje leda.
rimskim pravilom "zavadi pa vladaj", vijekovima oprobanom alatkom kao siljkom za led odstranili su socijalnost, ovi nehumani feudalci sto nam ponudise samo kontejner. socijalnost nam je sada izrazena samo u komentarima facebook-a i twitter-a.
i dok oni zvacu hranljive banane dobre za potenciju, mi cucimo kod kontejnera golog dupeta i lazno uzivamo gledajuci jos jednu godinu koja prolazi, nesvjesni da smo u dobro reziranom pornicu.
gangsteri u foteljama sto legalizovase svoje pljacke, hrane nas strahom i gestapovskim metodama policijskim snaga, koje za njihovu cast i slavu tuku narod od kojeg egzistira bosna i hercegovina. dokle?

privatnost i sigurnost na internetu - kako i zasto?

u posljednjih pet i vise godina dosta se toga moze procitati na temu sigurnost, sifri, enkripcije i zastiti podataka, spijunaze i slicnoga.

zapravo, mnogo duze postoji tema sigurnosti i zastite obicnog korisnika, koji plovi internetskim morem u zelji da nesto novo vidi i sazna. za obicnog laika sama rijec privatnost i zastita podataka zvuci kao nesto pri cemu se mora prici sa strahopostovanjem. otprilike i jeste tako.

razlika izmedju onih koji su sposobni uraditi nesto vise od logiranja na facebook ili twitter, poigrati online igricu, napisati mail rodbini u inostranstvu, pogledati lady gagu na youtube - u i onoga koji je usao u pojmove programiranje python-om,  ssh tunneling - a, vpn-a, rusenja web stranica ddos-om, veoma je velika.

ne postoji onaj koji je potpuno siguran na netu, da se razumijemo. uvijek ce neko biti provaljen kad-tad.

po pitanju sigurnosti prvo se trebate zapitati sta je to sigurnost na internetu i koliko vam je ona potrebna.

ovaj post je namjenjen iskljucivo onim laicima i neiskusnima koji su sigurnost shvatili da nesto poduzmu i razmisle kako se treba ponasati na globalnoj mrezi. isto tako post je namijenjen i onima koji su nesto naculi o privatnosti na internetu ali nisu zabrinuti u povodu toga.

prva i osnovna stvar je da se ne moze skroz umaci zamkama grabljenja podataka velikih korporacija kao sto su facebook, yahoo, google i ostali. oni znaju gdje se vi nalazite u svakom trenutku, ako to zele. oni to rade da bi upoznali vase navike, prikupili podatke o tome sta volite ili ne volite. pitate se zasto sam ja bitan i kome to treba?

odgovor je vrlo jednostavan. na taj nacin se dobija analiza potrebna za marketing, povecanje prodaje i zaradu. 

korporacije znaju sta da vam zanimljivo serviraju za prodati iako to vam to u zivotu i nije prijeko potrebno. ustvari uopste vam i ne treba. google, recimo, filtrira vase pretrage na osnovu geografskog polozaja i vi cete uvijek biti zadovoljni pretragom. postoje i neke alternative toj pretrazi ali google ih je namjerno filtrirao i dao vam sadrzaje koji su vama, a po njihovoj pretpostavci, najzanimljiviji. putem vasih licnih podataka, lajkova na facebook - u ili twitter - u, algoritam je suzio pretragu na najosnovnije i lisio vas "nepotrebnih" saznanja. daju vam samo one podatke za koje oni misle da vam trebaju. zar to nije nametanje tudje volje? 

iskoristili su vas i vase licne podatke protiv vas. ovo nije teorija zavjere nego cista istina i praksa koja se provodi vec godinama po zamisli najvecih strucnjaka i internet-guru - a. 

zato postoje i ciljane pretrage pod izgovorom da najbrze i najlakse nadjete ono sto vas interesuje. u svrhu tih pretraga prave se i reklame koje vas bombarduju na stranicama kada ih otvorite.

sve se vrti oko novca pa tako je svaki korisnik gmail-a i slicnih servisa potencijalni kupac. tako to rade velike kompanije gledajuci ugrubo.

pitate se sad, sta je opasnije od toga? da li koristenje maila ili gledanje pornografskog sadrzaja na stranici?

u svakom slucaju ste ulovljeni i pribiljezeni. sve nase aktivnosti na internetu se biljeze na servere i tu ostaju zauvijek. sve je zabiljezeno od prvog dana kada ste prvi put stidljivo provirili u internet iz internet kluba, cak i kada niste imali svoj racunar. vjerujem da ste zaboravili sta ste tih prvih dana cackali po internetu i kakve poruke ste pisali. toga se ne sjecam ni ja. palo mi je napamet da bih volio probuditi uspomene i zaviriti u svoje prve kilobajte na internetu. ipak, to nije moguce. po nekom pravilu bi smo mi trebali biti vlasnici tog  sadrzaja i trebao bi nam biti dostupan...ali.

serveri ljubomorno cuvaju sve nase tajne i vlasnici tih servera (ali ne samo oni nego i mnogi drugi) imaju pristup tim podacima.

ovi mnogi drugi su neke trece kompanije i agencije, vrsni hakeri i ljudi naoruzani prvo znanjem a onda i strpljenjem da dodju do osjetljivih stvari. ako ste obican korisnik onda se nemate cega bojati. ali, ako vam internet sluzi za prodaju droge i oruzja, onda se morate bojati kao da to isto prodajete na standu lokalne pijace.

virtuelni svijet je kao i ovaj stvarni svijet. nadam se da ste tako shvatili i da cete se tako i ponasati.

hakeri, krekeri, lameri, trolovi, hejteri i ostali sitne su ribe u svijetu ovih velikih sigurnosnih agencija kojima internet sluzi za pravljenje raznih kriza, revolucija. da, da, bas tako, dobro ste procitali.

ovdje se vracamo na pocetak price o pisanju mailova i provodjenju vremena na facebook-u. velike mocne kompanije zaradjuju ogroman novac od reklamiranja na osnovu prikupljenih podataka o vasim lajkovima, fejvovima, o tome sta zapravo volite ili ne volite. isto tako, ovdje tek sad pocinje i prava prica o privatnosti i sigurnosti na internetu.

obavjestajnim agencijama poput kgb-a sezdesetih ili sedamdesetih godina nedostajalo je bas ovo sto postoji danas u obliku interneta. savrsen alat za pracenje cijele populacije jedne drzave. ili kontinenta.

richard stallman, pokretac gnu projekta (slobodni softver) je jednom prilikom ovo rekao za mobilne telefone. ustvari to je jedna te ista stvar. o mobilnim telefonima i prisluskivanju preko njih necu sada nego nekom drugom prilikom. 

sedamdesetih godina se do podataka dolazilo pjeske provjeravajuci i prateci odredjen broj ljudi. to je bilo zamorno. trosilo se mnogo resursa na skupljanje podataka koji bi doveli do odredjenog cilja. internet sedamdesetih je postojao ali je tada koristen u skucenom okruzenju, uglavnom za potrebe americkog ministarstva odbrane.

neko je ocito bio dovoljno pametan da je oslobodio svijetu jedan od najvecih izuma modernog doba - internet. 

u pocetku samo su rijetki mogli kupiti racunare i koristiti se internetom. kako je vrijeme odmicalo racunar je polako postajao veoma bitan za mnoge u poslovnom svijetu ali i vrlo jeftin i bez nacin komunikacije. tako smo dosli do ovih dana kada je danas racunar, kao pegla, usisivac i televizor sasvim standardan uredjaj u skoro svakom domu. eh, neko takodjer dovoljno pametan je dosao na ideju da upotrijebi internet za spijuniranje i nadgledanje. 

ljudi iako su totalne neznalice u koristenju osobnim racunarom, kupuju ga radi muzike i filmova, kupuju ih djeci da se mogu igrati igrica dok oni u miru piju kafu na balkonu. 

vjerovatno sad nagadjate sta se sve moze uraditi i zasto ste vi kao jedinka, jedna od mnogih bitni za spijunazu i operacije obavjestajnih sluzbi?

niste i jeste. kao pojedinac, vi i vasa porodica, familija niste im bitni u provjeravanju vasih mailova i lajkova. bitni ste kao zitelj jedne regije u kojoj ste nastanjeni, kakve su vam politicke sklonosti i ambicije te ostalo vezano uz drustveni zivot. agencije ne interesuje da li ste vi danas kupovali u trznom centru ili ste bili na pijaci. njih interesuje da li ste uclanjeni u neku politicku partiju, koja su vam opredjeljenja, cime se bavite, koliko mjesecno zaradjujete, vas nivo inteligencije, koliko clanova ima vasa porodica, kakvi su vasi stavovi i da li ste radikalnih svjetonazora... bla bla. 

zamislite da znate samo dio podataka o svim stanarima kvarta u kojem zivite, a veliku vecinu njih ne poznajete licno?

na osnovu takvih podataka o pojedincima i njihovim porodicama, kockica po kockica slaze se jedan veliki mozaik koji daje jasniju sliku trenutne situacije u odredjenoj regiji ili drzavi. iz te potpunije slike analizama i proracunima moze se dalje predvidjati sto se moze dogoditi, kakvo je opste stanje u drzavi, politicka situacija, ekonomska stabilnost, angazman u nekom polju nauke, razvoj...

uz pomoc takvih podataka mogu se odrediti slabe tacke u drzavnom poretku, i ako je nekome to u cilju, moze se napraviti drzavni udar i totalno promijeniti vlast ili rezim. zanimljivo, zar ne?

sta poduzeti protiv toga svega?

ovo je jako kompleksno pitanje kao i cijela ova prica o sigurnosti. neka vas to ne zabrinjava. dijelom mozete sprijeciti da bitne stvari ne izadju na vidjelo drugima. vec sam napomenuo da je virtuelni svijet - internet kao i ovaj stvarni koji ga dozivljavamo na ulici ili u firmi, pa se tako nekako i trebate ponasati.

ipak, ako ste previse zabrinuti i paranocine prirode, onda je najbolje da prvo obrisete cijeli hard disk vaseg racunara specijalnim alatima (programima) za sigurnosno brisanje datoteka, ugasite vas racunar i bacite ga na smece. ne morate se preseliti u pecinu van grada ili tamo gdje nije dostupan gsm (mobitel) signal, ali bilo bi pozeljno da bacite i vas mobitel a karticu unistite spaljivanjem, posipanjem kiselinom ili slicnom metodom.

za sve vas koji niste toliko paranoicni, ali dovoljno razboriti da nesto konacno uradite po pitanju izbjegavanja pracenja vasih aktivnosti navest cu nekoliko stvari koji ce vam puno pomoci. za obicnog korisnika slijedece bi trebalo biti dovoljno.

1. promijenite svoje navike u ponasanju na internetu.

ovo je veoma vazna stavka i zato se nalazi na prvom mjestu. imate osjecaj da nesto podijelite s nekim putem mail-a ili drustvene mreze? drustvene mreze su bas za to i napravljene da se olaksa komunikacija i sve moguce sto se ostvari tom komunkacijom bude zabiljezeno kao na jedan carobni klik. drustvenu mrezu mozemo nazvati i savrsenim alatom za spijuniranje.

2. mijenjajte cesto sifru (password) na svim vasim servisima i ne padajte na foru npr. gmail-a ili facebook-a da stavite broj mobitela radi identifikacije.

prvo, ako imate dovoljno dobru lozinku / sifru za prijavu ne treba vam dvostruka identifikacija. u jednu ruku je to dobro ako se bas bojite da ce vam "haknuti" profil ili racun pa dodatnu sifru dobijete na mobitel. davajuci broj mobitela za dodatnu identifikaciju kako bi ste onemogucili hakere da provale vas profil, dali ste i pristup na vas mobitel kojem se moze uci u trag. tako svi oni koji trebaju znaju gdje se nalazite, a poneko i cuje sta i o cemu razgovarate. znam i da se nekim programima moze "uci" u mobitel i "skinuti" svi kontakti u imeniku.

vas password ili lozinka za logiranje na stranice bi trebala sadrzavati mala i velika slova, brojeve i simbole. trebaju biti lako pamtljivi, od osam znakova a pozeljeno je vise, dvanaest ili petnaest.

3. razmislite o promjeni operativnog sistema ako koristite microsoft windows.

zasto je ovo vazno? microsoft vec godinama radi i opsluzuje svojim uslugama mnoge kompanije ali i sigurnosne agencije. priznali ili ne oni su u mnogome najzasluzniji sto je moguce bez puno muke i truda pristupiti vasem hard disku i svemu sto radite na racunaru. tako i najsvjeziji hakercic od 13 godina, koji je vrlo brzo savladao otvaranje ladice vaseg cd rom-a, paljenje gasenje vaseg monitora i to sve iz njegove sobe, moze znati sta sve imate na racunaru.

poznato je kako je u kernelu windows sistema ugradjen tracker koji biljezi sve vase aktivnosti i salje ih na servere americkih sigurnosnih agencija.

ako ste laik, ali znate osnove rada na racunaru, preporucujem vam da si nabavite jednu od mnogih distribucija linuxa. sve imate na internetu, saznajte koja je najbolja distribucija linuxa za vas kao pocetnika i downlodajte je. potrazite nekog linuxasa da vam instalira i uzivajte. ako vam ovo izgleda pretesko onda ostanite na windowsu i borite se sa virusima i trojancima koji ce vam unistavati operativni sistem i s lakocom dijeliti vas sadrzaj cijeloj planeti.

4. naoruzajte svoj browser plug-in - ovima.

ovo ne znaci da sad krenete u potragu i nabacate u svoj web browser svim mogucim dodacima za sigurnost. ako koristite firefox, chrome ili operu u dodacima mozete naci nesto sto ce onemoguciti trackere, reklame i cookies (kolacice) da se ne zalijecu u vas browser. posto koristim mozilla firefox mogu vam reci o par korisnih plug-in - ova ili add-ons-a.

ghostery i better privacy ce zastiti, ako ne skroz onda dijelom, da velika vecina tracker-a (pratitelja) ima uvid o tome sta radite na internetu. adblock plus ili adblock edge (svejedno je koji) omogucit ce vam da sa stranica nestanu dosadne reklame i pop-up - i koji vas siluju svakodnevno i odvracaju paznju od onoga zasto ste zapravo i dosli na stranicu. nemojte navaljati pet ili deset add-ons -a jer ce vam to dodatno opteretiti i usporiti vas browser bez obzira koliko je vas racunar  "brz" i mocan.

5. ako zelite anonimnost koristite tor browser.

napravljen na bazi mozilla firefox-a, modifikovan da omoguci anonimnost i sigurno surfanje internetom tor browser je odlicna stvar za obicne korisnike. mijenja vasu ip adresu a s tim i geo lokaciju, blokira flash sadrzaj iz kojeg je moguce doznati mnogo, cak i previse podataka o krajnjem korisniku. 

eh, ovdje se vraca prica na stavku broj 1. iz ovog malog tutorijala sta i kako poduzeti, a to je mijenjanje navika. kad koristite tor browser to znaci da necete uvijek moci pogledati svoj omiljeni youtube videoklip ili ako zelite downlodati onda to trebate uraditi po uputstvima sa tor stranice koja ce vam pomoci da udjete u svijet anonimnosti na internetu.

6. ako imate web kameru ukljucite je samo onda kada je to potrebno u razgovoru s vama poznatim osobama.

mnogi proizvodjaci laptopa standardno ugradjuju web kamere i to uopste nije neka ekskluziva. web kamera vam nije neophodna da budete na internetu i u svakom slucaju je onemogucite. ako korisitite desktop racunar ne ukljucujte je u usb port. ukljucite kameru kad razgovarate s rodbinom u inostranstvu preko skype -a ili slicnog servisa koji imaju video-glasovnu podrsku. iskljucivanjem kamere ste bar sigurni da ste onemogucili pristup nekome nepozeljnom da vas posmatra.

ovo bi bilo osnovno, ovih sest stavki koje ce vam pomoci da budete bolji i produktivniji na internetu bez bojazni da neko prati svaki vas potez ili klik.

da, ima jos mnogo toga da se kaze kako i zasto na ovu temu i vjerovatno nisam pokrio neke od aspekata, ali sam, bar se nadam, pruzio uvid i dao jasniju sliku o onome sto niste znali ili djelimicno znate o sigurnosti i privatnosti na internetu. svaki dan izlazi nesto novo na ovu temu.

u skladu sa vasim potrebama i vremenom provedenim na internetu savjetujem vam da se dodatno informisete surfajuci na ovu temu. oni koji su zadovoljni ovim sto je napisano drago mi je da sam im pomogao u rasvjetljavanju misterije iz naslova ovog posta.

za dodatna pitanja imate komentare.

sretno u koristenju interneta.

nacionalkomunizam - fenomen demonstracija

ovih dana kada pisem ovaj blog desavaju se i protesti za jedinstveni maticni broj gradjana ili skraceno jmbg.

vec nekoliko zadnjih mjeseci bruje mediji o tome i vec se dovoljno zna ko je belmina ibrisevic i cijela prica oko jmbg. da ne bih o tim cinjenicama ovdje pisao ono sto su vec drugi pisali, preskocit cu to i baciti se na teoriju.

u samom uvodu u nacional-komunizam kao oblik vladanja i sta zapravo znaci, u proslom postu sam objasnio o cemu se zapravo radi. da ponovimo: sustina svega je da politicka elita izabrana od naroda legitimnim izborima, djeluje protiv naroda u svakom domenu. nekad u neko drugo vrijeme je smatrano da politicar mora biti castan, objektivan i moralan da bi predstavljao narod.

to danas nije slucaj iako su u danasnje vrijeme politicari preuzeli doktrinu iz vremena proslog rezima sfrj od skj, ispreplicuci je s nacionalizmom kao zastitnim znakom (boje kluba), ne pitajuci nista narod jer su upotrijebili rimsko pravilo "zavadi pa vladaj", odlucuju o cemu god zele i na nacin na koji oni zele.

ovo bi bio mali rezime na prosli post ovoga bloga.

jako interesantna stvar je sto se sad dogadja pred institucijama vlasti koje rade za "dobrobit" bosne i hercegovine. desavaju se po prvi puta demonstracije gradjana.

ok, vraticemo se sad unatrag.

da li je ikad iko zapamtio da je u 40 ili 50 godina bilo demonstracija za vrijeme vladavine sfrj?

nije. ali nije ni da nije. 1968. godine se studenti u sad-u i u vecini zemalja europe odlucuju na masovne demonstracije. propagirala se socijalna pravda i trazilo bolje obrazovanje, a kampusi sirom svijeta postali su bojista socijalnih promjena. protestima su dominirale poruke protiv rata koji su sjedinjene americke drzave vodile u vijetnamu. osim toga, studenti su protestovali protiv rasizma, podrzavali feminizam, gradjanske i seksualne slobode.

demonstracije koje su pocele u sad-u zahvatile su veliku britaniju, francusku, italiju, madjarsku, tadasnju cehoslovacku i ostale zemlje. 

te globalne demostracije su prihvatili i studenti u sfrj te se pridruzili pokretu, a na tribinama su govore drzali i studenti i profesori, zalazuci se za demokratiju u obrazovanju. demonstracije su okoncane 9. juna, kada se tadasnji predsjednik sfrj, josip broz tito obratio javnosti, rekavsi kako „su studenti u pravu“. studenti su nakon demonstracija dobijali veci broj stipendija, a uveden je zakon po kome je svaka firma morala proporcijalno po broju zaposlenih da zaposli broj svrsenih studenata – pripravnika.

druge mnogo poznatije demonstracije su one koje su se desile  na kosovu 1981. podrazumijevaju niz masovnih protesta odrzanih na proljece 1981. godine, kojima su kosovski albanci zahtijevali da savezna autonomna pokrajina kosovo postane sedma republika sfrj i da se albancima prizna status kontitutivnog naroda u jugoslaviji.

kao odgovor na albanske proteste, jugoslavenske vlasti su proglasile vanredno stanje i na demonstrante poslali vojsku, sto je dovelo do eskalacije nasilja, pri cemu je poginulo nekoliko desetina lica, uglavnom albanskih djaka i studenata. nakon nasilnog gusenja demonstracija na kosovu, doslo je do velike podijeljenosti izmedju srba i albanaca: srbi su trazili ogranicenje autonomije kosova a albanci su trazili drzavnost.

i to je sve sto se tice demonstracija koje su dogodile u bivsoj zajednickoj drzavi. kasnije demonstracije koje ce se dogoditi slijed su dogadjaja i zbivanja u republikama i drzavama nastalih raspadom sfrj. najpoznate su istoriji su one protiv slobodana milosevica u srbiji koje su trajale dugo pod organizacijom otpor-a.

razne manje demonstracije dogadjale su se tu i tamo u bivsim republikama sfrj koje su postale drzave, i ciji gradjani nisu bili zadovoljni aktuelnom vlascu kako naprave odredjeni potez. nista ozbiljnije se nije dogodilo zadnjih godina sto bi siru tj. svjetsku javnost zagolicalo.

za podrucje bosne i hercegovine je karakteristicno to da se tu uvijek radilo i radilo, cesto odmahujuci rukom ako je i nesto lose bilo. poznata, sada vec epska uzrecica "hajde ba pusti to, bice bolje" u mnogim slucajevima je radnog, cesto i ne bas sitog bosanskog covjeka napravila tolerantnim, strpljivim i bojazljivim, kojem je bilo lakse da suti i trpi.

iako su vec u nekim bivsim republikama sfrj bili protesti protiv tadasnje aktuelne vlasti, u bih posljednih godina iako je trebalo doci do pobuna, to se nazalost nije dogadjalo.

po samim cinjenicama da je u sfrj i tadasnjem rezimu bilo sasvim malo protesta i istupa gradjanstva da se buni protiv vlasti, donosi se logican zakljucak: narodi na prostoru bivse jugoslavije nisu imali nikada naviku organizovati demonstracije.

a zasto?

nisu imali ni potrebe da se previse suprotstavljaju socijalnom sistemu i vladavini koji je imao poredak u drzavi, tako da su svi  bili obezbjedjeni. pravni sistem je funkcionisao, ekonomska situacija je bila na zadovoljavajucem nivou jer se moglo nesto i ustediti, a socijalno ugrozeni slucajevi su isto bili zbrinuti, nije sve bilo savrseno ali moglo se zivjeti. rijec prezivljavanje tada niko nije ni spominjao. 

sloboda govora je postojala u okviru sistema samoupravljanja i uvjeren sam da je ta sloboda tada bila vise demokratskija nego danas, toliko godina poslije toga. istina, tu se razvijalo jednoumlje i pokusaj nametanja misljenja, ali se moglo i usprotiviti. primjera radi, ako se nekoliko radnika u preduzecu usprotivi potezu direktora oour-a na sastanku, njegova ideja ne bi prosla dok se svi zajedno ne sloze.

iz takvog sistema koji se valjao 40 i nesto godina ne moze se preko noci roditi demokratija, nego samo nekakav hibridni oblik koji je nastao u glavama najsnalazljivih, ali neukih da sprovedu sve sastavne dijelove drustvenih aspekata.

izmedju ostalog, pojavljuje se i nakon ratnih sukoba koji su ostavili odredjene psiholoske posljedice na kolektivnu svijet naroda ovih prostora.
to donosi odredjeni vid letargije, nezainteresovanosti i izbjegavanja od aktuelnih problema, pogotovo odluka vlasti koja je tu ugledala priliku kako djelovati u korist odredjene skupine ljudi, ili sto je jos gore jednog pojedinca.
ljudi su zbunjeni i pribjegavaju interakciji linije lakseg otpora, jer smatraju da su previse propatili da bi im neke "sitnice" dodatno nanosile bol, odnosno dodatne poteskoce koje oni ne zele.

demonstracije i slicni oblici bunta protiv vlasti su pokazatelj da je doslo, narodnim jezikom receno, pet do dvanaest. zadnji rok da se nesto uradi za drustvo u cjelini. razlozi tog bunta se povezuju s proslim recenicama o liniji lakseg otpora, zbunjenosti i bolu prozivljavanja teskih psihickih trauma.
nikome od vladajuce garniture nije stalo da se pobrine za takve osjecaje drustva tj. puls naroda, zato sto se ne mogu poistovijetiti s time.
zbunjenost i ocaj na kraju prerasta u bijes i nestrpljenje, linija lakseg otpora se brise jer ne postoji izbjegavanje kad se doslo do samog ruba dogadjaja. letargiju zamjenjuje zelja da se nesto poduzme, a nakon toga slijedi i akcija.

nedostatkom dijaloga izmedju vlasti i naroda koji je birao tu vlast, govori o jednoj ne bas zdravoj pojavi u demokratski hibridnom sistemu vladavine zvanom nacionalkomunizam. vlast se ucahurila u svoje navodno djelovanje za "dobrobit drustva", pri tome ne znajuci za osnovne potrebe stanovnistva. zakoni koji su relativno bitni za vitalnost jedne drzave nekad znaju biti i zanemareni. prestaje biti vazan covjek kao djak, student, radnik ili penzioner. postaje najvaznije koliko se novaca odvaja u odredjene fondove, sufinansiranje projekata, budzet opstine...
tako je u nacionalkomunizmu za izbjegavanje problema ili nedonosenja odluka vrlo cesto koristen recept optuzivanja druge nacije ili stranke. na taj nacin je vlast izbjegavala uraditi vazne poslove jedan niz vremena, i tako javnosti lazno predstavljala stvarno funkcionisanje vlasti.
kada je ta farsa konacno postala njihova rutina u kojoj se naziru sve pojedinosti prevare, doslo je i do reakcije sirokih narodnih masa. narod koji je izgubio strpljenje slusajuci izlike, lazi i ubjedjivanje za produzetak jos jednog ciklusa ili poluvremena u cijeloj agoniji.
ta reakcija je obicno izrazena u vidu masovnih okupljanja gradjana - javnih protesta ili demonstracija.

uvod u nacionalkomunizam - demoratija na prostorima drzava bivse jugoslavije

da bi se lakse shvatilo ono sto se danas dogadja mora se znati proslost, a da bi se predvidila buducnost moraju se razumjeti procesi koji se odvijaju u sadasnjosti.

ovo bi bila definicija koju je postavila istorija ili povijest, zapravo ljudi koji se bave istorijom, istoricari ili povjesnicari.

ne tako davno na ovim prostorima vladao je rezim liberalnog socijalkomunizma. tako bi se mozda mogla nazvati zadnja faza drustvenog poretka u sfrj, dok je tito bio ziv i nekoliko godina poslije njegove smrti. to bi otprilike znacilo da je svako sebi grabio kako god je znao i umio. od tog vremena je ostalo mnogo, cak i previse obicaja koji su nastali decenijama prije toga.

tad se kralo i potkradalo, uglavnom sitno, malo po malo.

kad bi se ukralo nesto krupnije islo bi se u zatvor na nekoliko godina. moze se reci s pravom da je osamdesetih godina funkcionisao pravni sistem. ipak, i tada je vladala korupcija ali ne toliko siroko rasirena.

krajem osamdesetih pocinju se dogadjati cudne stvari koje su danas sasvim normalne. direktori dobijaju moc na radnicima, ukinut je sud rada koji pravno stiti i obezbjedjuje radnike.

desavaju se i ostale promjene koje na kraju dozvoljavaju da se probudi nacionalna svijest i vrlo lako, preko noci skj prestaje da postoji te se osnivaju nacionalne stranke.

za trenutak se cinilo da sve funkcionise bolje, ekonomski, pravno i socijalno. tada se zapravo pojavljuju prvi izdanci nacionalkomunizma.

preskocit cu odmah onaj dio istorije koji nas je sve zavio u crno, pocetak i kraj devedesetih.

sta je to nacionalkomunizam?

davno neko kaza da onoga cega nema treba stvoriti.

osnivanjem nacionalnih stranaka i pojavljivanjem lidera istih, stvorilo se prividna slika osvjestenja, oslobodjenje od ropstva i diktatorstva. citajuci izmedju redova upravo se dogodilo suprotno.

zagovarajuci demokratiju, slobodu misljenja i govora, narodna masa zasljepljena ludilom o nacionalnom i vjerskom identitetu sve se vise pretvara u robove novog sistema - nacionalkomunizma.

vecina lidera novonastalih nacionalnih stranaka, u to vrijeme do devedesetih, su bili s pravom i razlogom u celijama zatvora sirom bivse jugoslavije. pod opaskama da su robijali zato sto su voljeli svoj narod, republiku u kojoj zive kao sastavni dio jugoslavije, utamniceni jer su krivo shvaceni ili zbog pretjeranog ispoljavanja nacionalnog identiteta, izlaze pred narode i narodnosti i pricajuci im takve price u govorima na skupovima tek oformljenih politickih stranaka.

narod poveden obicajima vec ranijeg i dugogodisnjeg ispiranja mozga od strane tada vec frisko-bivse vlasti, potvrduje i vjeruje onima koji su oznaceni kao politicki neadekvatnima i opasnima po drustveni poredak.

gotovo svi ljudi su, politicki angozovani ili ne, bili clanovi saveza komunista jugoslavije. vjerujem da se svi sjecaju da su jos u osnovnoj skoli u tom nekadasnjem rezimu bili prvo pioniri pa nesto kasnije pred zavrsetak osnovne skole i clanovi omladinskog pokreta skj. rijetki nisu prihvatili niti su htjeli biti clanovi do tada jedne i jedine stranke u sfrj.

tako je neciji otac, cekao na dodjelu stana u okviru firme u kojoj je radio, skoro dvadeset godina ziveci po iznajmljenim i memljivim sobicama i garsonjerama, dok su oni koji su se uclanili u skj i dokazivali lojalnost dobijali stanove za pet godina.

sve to isto se preslikalo i u ovaj novi sistem koji su prihvatili svi bez izuzetaka, shvatajuci da je doslo vrijeme slobode, demokratije i ljudskih prava.

kakva farsa, kakva notorna laz!

mi zapravo i ne znamo sta zaista znaci demokratija i kad bi ste zaustavili ljude na ulici i pitali ih: "znate li koja su osnovna i zagarantovana ljudska prava?", mozda bi neko i znao nabrojati dvije stavke najvise.

nikad nismo imali dodira s demokratijom, nikad se nismo obucavali kroz politicke skole, kurseve ili radionice o tome kako se zivi u demokratskom sistemu, ali smo zato preslikali vecinu stvari iz onog proslog jer smo zivjeli tako 50 godina i ne znamo drugacije.

nacionalkomunizam je upravo to: zemlja koja ne zna upotrebljavati demokratiju, preslikava bivsi sistem i preuzima negativne sastojke istog, razvijajuci umjesto industrije kriminal, zaglupljujuci siroke narodne mase putem mas-medija i vjere, loseg obrazovnog sistema, brisuci sve pozitivno iz tog istog sistema iz kojeg kopiraju, cak dotle da se mijenjaju fakti i datumi u istoriji.

nacionalnost je shvacena kao licna sloboda pojedinca da se izrazava kako zeli, sto je i bukvalno shvaceno kao svaki vid izrazavanja.

pojavljuju se pojedinci koji se bogate na bezobrazan nacin i daju poticaj drugima da to isto cine. u istom trenutku narodne mase su nemocne jer su takvi pojedinci razvili zakone koji su u smislu npr. vitalnog nacionalnog interesa, i kao time se ugrozavaju drugi narodi.

ustvari, svi su ugrozeni bogacenjem pojedinaca kojima su skloni zakoni a pred lice pravde izvode se oni koji se nisu snasli i nemocni su jer nemaju veze s elitnim clanovima drustva.korupcija u praksi.

mnogi od tih pojedinaca su razvili caroban krug sami za sebe pa tako se vladaju i upravljaju njime kao da imaju svoju malu privatnu, ali snaznu drzavu u okviru zvanicne drzave u kojoj borave i rade.

neko bi rekao da smo tranzicijska drzava, da su to posve normalni procesi koji trebaju sve drzave proci. poredjenja s ukrajinom ili latvijom krajnje su neukusna, i na taj nacin se brani i produbljuje stanje letargije i nezainteresovanosti u koju je upala ne samo jedna nacija nego i cijele drzave.

nacionalkomunizam je moze se reci jedna grana svjetske demokratije, peruci ruke kao poncije pilat tako se pere i cijelo drustvo, izbjeljujuci sive stanice u mozgu s raznim sitnicama, pokusavajuci da se trenutno stanje sto duze zadrzi u status quo dimenziji.

bitno je napomenuti da osim ovih lidera koji su u bivsoj drzavi bili politicki gonjeni, postoje i oni koji ih slijede i mnogi od njih su nekada bili prvoklasni, odani komunisti sluzeci narodu i domovini, ponosni na narodno-oslobodilacku borbu i partizanski antifasticki pokret jugoslavije.

takvi isti ljudi postali su isto tako preko noci radikalna desnica ili radikalna ljevica i do te mjere ekstremni da su nazovi-demokratiju shvatili ne kao ustroj drzave nego kao sredstvo naplacivanja za brigu o drzavi.

odjednom su promijenili tabor i kao da su pozeljeli naplatiti sav svoj mukotrpan rad u bivsoj drzavi, ucinili su i to preko ledja istog naroda koji sada zivi u novonastaloj drzavi.

nacionalkomunizam je stvorio razliku i podjelu medju stanovnistvom ali sa istim  vrijednostima iz bivseg rezima. kako je to moguce?

nije se mnogo promijenilo u politickom smislu osim broja partija, svijest je opet ostala jednostranacka i istomisljenicka. svi u jednoj partiji glasaju za istu stvar cak i ako se ne slazu s time. u parlamentima veliki broj stranaka ipak funkcionise kao jedna stranka bez obzira sto u parlamentu i ostalim drzavnim tijelima se pojedine stranke protive necemu. na tom osnovu nema dvojbe oko povisice ili beneficija poslanika, usvajanja zakona koji ce stititi poslanike od raznih uticaja itd.

to govori da su stranke slozne oko jednog interesa, novca, dobara i interesa koji ih se licno ticu.

u drzavi se razvila i svugdje prisutna korupcija kao sastavni i obavezni dio novog, modernog drustva, demokratije tj. nacionalkomunizma.

osim korupcije tu su uvedene promjene koje su u stilu globalizacije, sastavnog dijela planetarne pojave u kojoj ne postoje drzave u smislu zasebnog funkcionisanja.

tako se pod tim demokratski nacelom drzave i drzavice nastoje integrisati u nato, eu i slicne skracenice, koje ce onda kad drzave budu primljene, upravljati njima i odlucivati umjesto njih u mnogim stvarima, izmedju i ostalog zivotima stanovnika tih istih drzava i drzavica.

po modelu i nacelima demokratije pokusava se funkcionisati nekako i u drzavama bivse sfrj. danas ovaj termin rijetko ko koristi jer se uglavnom u medijima izbjegava po nalogu vlasti. uglavnom se koristi naziv balkan, iako tu spadaju i one, moramo priznati, naprednije zemlje kao sto su madzarska, bugarska, rumunija, grcka, ili u istom rangu kao albanija.

sve se nastoji izmjenjati da bi smo bili u stilu demokratije, a sve se prisvojilo iz tog bivšeg, svima sada mrskog ustavno-pravnog poretka, da bi se moglo bilo kako funkcionisati. umjesto novih ideja i progresivnosti, nacionalkomunizam je zaustavio napredak i poboljsao nedostatke, stavivsi u prvi plan sve ono sto je bilo osudjeno kao negatino ili propast jer je sad tako u modi.

pozitivne stavke bivseg rezima kao sto je razvijanje kulture, medjuljudskih odnosa, prava i zastite radnika, unapredjivanja odgojno - obrazovnog sistema, pokretanje privrede i industrije, povecanje standarda i kupovne moci gradjana, ulaganja u sport, nauku, turizam i prirodne ljepote drzave, sve je to zapostavljeno od strane nove drzavne vlasti jer je to pripadalo "onima koji su decenijama sprovodili diktaturu", u cijem su sastavu bili i oni sami.

pod krinkom demokratije, u stilu nacionalnog interesa i vec prastarom rimskom teorijom "zavadi pa vladaj", udruzeni sa vjerskim vodjama, uspjesno se vec dvadeset godina odrzavaju na povrsini.

pricom o demokratiji, koliko god apsurdna bila, politicka elita je sebi pribavila sredstva od kojih lagodno moze zivjeti i njihov buduci treci narastaj, a oni ce biti poznati kao nasljednici "onih koji su sagradili moderno demokratsko drustvo".

naposlijetku, kod nas ne moze funkcionisati demokratija jer se koriste prepisani zakoni iz 1974. godine, a neki su mozda cak i stariji.

uz pomoc novih zakona koji su se izrodili u novije vrijeme, vlast i njima bliska bratija kao sto su vjeske zajednice i njihove vodje su se obavezali da ce od naroda, radnika i seljaka, otimati novac i dobra tako sto ce zakonima, koji su donijeli i izglasali oni sami, prvenstveno zastiti sebe.

takva moc ce se razvijati i dalje, bez obzira sto vec danas prelazi granice normalnog, uticati na svaki sloj drustva i degradirati ga, dok se na kraju ne raspadne ali opet na dobrobit onih koji su tome najvise doprinjeli.

pricom o nacionalnoj ugrozenosti putem masovnih medija zeli se stvoriti konfuzija da se radi za dobro svih, medjutim to ni nije tako.

po svim parametrima jos uvijek djeluje komunizam i zastrasivanje, i to na nacin da se razvija kriminal, prijeti, iznudjuje, potkupljuje pa cak i likvidira, otvoreno i javno pljacka, odabiru se podobni po interesu stranke, politicki zivot se uvukao u svaku poru drustva i sve se podredjuje interesu stranke, odnosno pojedinca.

sve ovo zove se i pripada pod pojamom nacionalkomunizam.