smart tehnologija - kome to treba?

kako se da primjetiti iz raznih naslova i tekstova, smart tehnologija je prilicno napredovala. svaki dan se pojavi bar nekoliko clanaka vezanih za smart phone. da, pametni telefoni su preplavili trziste i mnogi ih gledaju sa divljenjem. tehnologija je napredovala i sada u ovom vremenu kao da se nalazimo u naucno-fantasticnom filmu. sjetim se odmah star trek-a i nekih malih, ali mocnih naprava koje se koriste u tom filmskom serijalu.

ajde da krenemo od sasvim jednostavne stvari. vec duze vrijeme ne guglam. necu reci da ne pretrazujem nikako web, nego hocu reci da ne koristim google pretrazivac. koristim evo google blog uslugu. pravi sam licemjer.

kao pretrazivac koristim ddg.gg ili duckduckgo iz nekoliko razloga. ne bih sad o tome nego da se usredotocim na pametnu tehnologiju.

dakle, bilo da koristite google ili duckduckgo kao pretrazivace, na upis "smart" javljaju se prvo direktni rezultati znacenja pojma smart: organizacije 6, transport 5, a ljudi samo jedan rezultat.

znaci li to da su ljudi postali glupi pojavom nove tehnologije?

meni je zabrinjavajuce da se ljudi zanemaruju. 

zasto u pretrazivacima vise nema pod upisom pojma smart, rezultata koji ce pokazati einstein-a, mozart-a, da vinci-ja ili onih koji su zasluzni za velika otkrica?

ako sam se pozitivno osvrnuo na film star trek, mogao bih vrlo lako se prebaciti i u negativnom smjeru, i pomenuti  film "terminator" koji govori o vladavini masina nad ljudima u buducnosti.

u pretrazivanjima uglavnom su pojmovi povezani za pametne automobile ili komunikacije u koje spadaju i mobilni telefoni.

dalje, u pojmovima ce se naci i pametne tehnologije koje su vezane za domove i uredjaje u njima. stvarno lijepo izgleda da se ne brinete puno oko susenja vesa, zalijevanja vrta, da li ste zatvorili vrata pri izlasku iz stana ili kuce, spustenih roletni ili bilo cega drugog sto morate obaviti prije ili poslije posla. 

na jedan klik se moze skuhati kafa, podgrijati jelo, upaliti tv, komunicirati s friziderom da li nedostaje mlijeka, i ko zna sta sve. hej, komunicirati s uredjajima u kuci. pa to je super! skuhati sarmu dok sam na poslu, vaaauuu.

to stvarno lijepo zvuci kada se uzme u obzir usteda vremena. manje kucanskih poslova. pametni robotski usisivaci vise nisu hit. ukljucite ih i oni vam usisaju tepihe i glatke povrsine dok vi gledate teleshop ili omiljenu tv seriju.

za koga je to dobro i kome to moze koristiti?

svima nama moze koristiti, to je jedan opsti zakljucak.

ali ako zagrebemo povrsinu mnoge stvari izlaze na vidjelo. fizicka aktivnost domacica ce biti svedena na minimalu ili ce to prestati postojati kao pojam ili zanimanje. bice glupo u nekoj godini 21. vijeka izjaviti da ste domacica. zena koja se brine o domacinstvu. zasto da se zena ili bilo ko drugi brine o stanu ili kuci kad to cine uredjaji? programirani i komunikativni u svakom trenutku mogu izvrsiti odredjene radnje. izmedju ostaloga, mogu odmah obavijestiti vatrogasce u slucaju pozara ili policiju ako se radi o provali.

svima nama moze koristiti ta "usteda vremena". 

ta se prividna usteda vremena pretvara odmah u neku drugu djelatnost. prije pojave racunara i brze komunikacije radno vrijeme je bilo ograniceno na osam sati. u danasnje vrijeme to je u vecini slucajeva san, pogotovo ako radite kod privatnika. radni dan se pretvorio u deset ili dvanaest radnih sati.

sada imate brzu komunikaciju ali nemate vremena za druzenje. zasto bi smo isli po kaficima i restoranima s prijateljima kad imamo facebook, foursquare, twitter i instagram. koristenje samo ovih usluga je dovoljno da javimo prijateljima i ostalim poznanicima gdje smo bili, sta smo radili, odnosno jeli i pili, da li smo se maknuli iz kuce, jesmo li obavljali administrativne poslove ili posjetili doktora. 

vise necemo moci ni slagati poznanicima gdje smo i sta radili, uredjaji ce sve brizno i na vrijeme putem aplikacija javljati servisima. osim toga, nasi poslodavci ce imati tacnu mapu, ne samo o nasim kretnjama, nego ce znati tacno sta smo u kojem trenutku radili. bice nemoguce sakriti se i uzivati u privatnosti.

za uzvrat i zahvalnost za koristenje novih tehnologija i aplikacija, povecavat ce nam se radni sati. sa napretkom tehnologije necemo vise raditi ni dvanaest sati nego sesnaest na dan. necemo se brinuti o kucnim poslovima jer ce to raditi roboti i racunari. pretvorit cemo se i sami u robote. privatne firme i korporacije ce nam uzimati dusu. pojedinci u vrhu vlasti s najvise moci vec nas sistematski koriste za licno bogacenje. mnogi su nesvjesni te cinjenice. buljimo u nove telefone i postajemo hipnotisani novim mogucnostima. te nove mogucnosti ne cine nam nimalo dobro jer to nas samo ogranicava. umjesto sto nam se lazno predstavlja jedna nova dobrobit svaki dan, tako nam se oduzima neprimjetno aktivnost i zamjenjuje u korist nekoga ili necega drugog.

ako smo "gubili" sat vremena na usisavanje stana, sat-dva vremena na pranje i vjesanje garderobe, dva sata rada u vrtu, sat vremena za brisanje prasine ili mozda kuhanje rucka, to moze biti pretvoreno za rad u firmi. 

ne trebate vise raditi bilo sta kod kuce, sve ce to za vas obavljati smart uredjaji. i ako ste se ponadali da ce vam zivot biti laksi i ugodniji, da cete se izlezavati na kaucu, gledati tv ili ganjati neku aktuelnu online stvar na racunaru, onda se grdno varate. zivot postaje laksi na prvi pogled, ali se nista nije promijenilo od doba manufakture ili feudalno-kmetovskog uredjenja.

sistem je isti samo je postao sofisticiraniji i podmukliji. radnicka prava ne postoje, ukinute su beneficije, a rijetkost je da se neko pohvali povisicom tj. boljim namjestenjem. umjesto toga povecan je broj sati i tako ako je neko sedmicno imao cetrdeset radnih sati oni su povecani na sezdeset i vise.

pojavom nove tehnologije gura se zamaskirana prica da ce se moci vise zaraditi. 

medjutim, zaradjujete isto ali s ocima zamagljenim lcd displejima vasih najnovijih smart uredjaja. bombardovanje reklamama da su nam ti uredjaji potrebni je obicna farsa.

prije dvadeset godina rijetko ko je imao mobitel. sjecam se da je cak prije petnaest godina vlasnik mobitela koji prica na ulici smatran ludjakom.

da nam je potreba ili nuzda, to je samo izreka stvorena iz navike. danas ce vam 98% upitanih vlasnika mobitela  reci da ne mogu zamisliti zivot bez te naprave. isto kao da obicni, kucni telefoni, koji su dobili nezahvalan epitet "fiksni", nikad nisu ni postojali.

u ruke nam dolaze tableti, pametni telefoni i svakojaki gadjeti koji ce nam "olaksati" zivot, a ustvari uciniti profitabilnijim u korist firme i vlasnika za kojeg radimo. smart tehnologija je sve vise u zamahu i to su igracke koje nas hipnotisu, pretvaraju u poslusne zombije danasnjice i apsolutne robove buducnosti.

ako se pitate ko je pametniji, vas mobitel s najnovijim android aplikacijama, ili vas iphone s vise megapikselnom kamerom, odgovor treba biti jednostavan.

ljudi se zaglupljuju novim tehnologijama da bi, kad se probude iz tog sna o "ugodnijem zivotu s naprednim uredjajima" shvatili da im se zivot pretvorio u cisti robovlasnicki odnos u kojem nemaju pravo ni zaliti cvijece na svom vlastitom balkonu.

mi vec jesmo robovi i pretvaramo se sto je maksimalno moguce u poslusnu gomilu gdje vjersko opredijeljenje, pripadnost naciji i drzavljanstvo ili slicno uopste nije bitno. bitno je da se nase pravo na slobodne aktivnosti sve vise smanjuje i pretvara u profit nekolicine mocnika.

kako od banana state-a postade kontejner drzava?

kakva cudna zemlja bosna i hercegovina.

cudima se uvijek cudimo ali nam mak dizdar lijepo rece stihovima u "kamenom spavacu" da je gladna i hladna, siromasna, nikakva i svakakva ali prkosna i ne da se. za inat ne da se tek tako.

da nam je trebalo revolucija i protesta, zbog anarhije i raspistoljenosti nasih vlastodrzaca, trebalo je i bilo je krajnje vrijeme. s pravom malo zakasnjela ali i opravdana reakcija kmetova prema svojim feudalcima.
u to se pretvorismo, male sitne beznadnike u providnim i odrpanim krpama od odjece sto gledamo u nebo i cekamo, i cekamo...

prije 5-6 godina smo kukali i radili. bar su mnogi koji danas pjeske hodaju do zavoda za nezaposlene imali kakav-takav posao. prije 5-6 godina televizijski dnevnici su bili preplavljeni scenama ljudi koji kukaju da im treba pomoc. ocekujuci da ce se valjda pojaviti englez, cikica u finom odijelu i skupom kravatom od stotinu trideset i dvije funte, i sakom bacati kapitalisticki novac zaradjen na slicnoj sirotinji kao sto smo i mi sami.
i svako ko je kukao prije 5-6 ili 10 godina govoreno je: izbjeglica.
slinave majke s djecom sto taru oci u kojima nema suza redovna je scena kojoj se bilo ko, s dobrom dnevnicom ili mjesecnom platom, rugao. rugali smo se sami sebi dokazujuci da je onaj majmun na grani pametniji.
djeca nam idu u dvije skole pod jednim krovom, jedan objekat podijeljen nevidljivom crtom. djeca i nekakva medja izmedju njih, kao na njivi izmedju dvojice brace sto sjekirama jedan na drugog krenu. pobjesnjeli bas zbog te medje, samo nekoliko centimetara teritorije. dogodi se kao rezultat nekoliko centimetara rascjepljena lubanja.
nekoliko centimetara zdrave pameti.

a bilo nam je lijepo. dozvolili smo da zauzmu fotelje oni nimalo pametniji od nas i da skroje temelje kontejner drzave. majmuni na grani.
i dok oni jedu banane mi cekamo da s krosnje na koju su se popeli, i odatle nedostupni, bace koru u kontejner. i mi se naravno pokoljemo medjusobno za tu koru.
okrenuli smo slucajno ili namjerno glavu jedni od drugih, zaboravili navratiti kod komsije ili rodjaka s pola kile kafe i kutije kocke secera. nismo zaboravili jedni na druge, ali su nam su kafa i secer postali preskupi. preskupo nam je da se gledamo u oci i priznamo da smo budale sto smo dozvolili da nam rade iza ledja.
nismo ni razmisljali.
samo smo zeljeli da svako radi svoj posao kako najbolje umije. nadali se da cemo jednom odmaknuti se od kontejnera u koji nam bacaju kore banane i druge otpatke da se hranimo.
iza zatvorenih vrata sastanci i dogovori ispod stola na koje nismo obracali paznju. i danas to isto radimo.
ne obraca se paznja na one koji stoje na ulici. cak im se ruga sto vicu legalnim kriminalcima u vlasti, s cirevima na guzici od sjedenja u foteljama, da je doslo vrijeme da vec jednom ustanu i odustanu od pritiskanja naroda cizmom. sklanjaju se pogledi kao da to namjerno rade, oni koji jos po ledjima nisu osjetili, iako znaju da ti ljudi koji stoje na ulici jednog dana mogu postati i oni sami.
i sve kao da zelimo onima, koji guzvaju guzicu od kozne fotelje i prde na sastancima s radnicima, a podriguju prije press konferencije, bude bolje i jos bolje. namjerno ili nenamjerno.
zasto bosa, zasto hladna i gladna, pita vrli pitac neki, koji navrati u ovu zemlju i vidi sve njene ljepote i slijepi narod. toliko lijepa a toliko se ruzno zivi u njoj.

vise se ne mozemo ni pohvaliti da imamo feudalno uredjenje jer su kmetovi imali komad parcele koju su obradjivali za plemica u dvorcu. danas nema ni posla, fabrike se zatvaraju, narod stoji na ulici s transparentima. taj broj se smanjuje iz dana u dan. vlast plasi ljude kao da imaju sta izgubiti.
ako je neko dotjeran do same ivice ambisa onda nema povlacenja. ne vjeruju nam nacionalisticka struktura bosanskih plemica, i ne vjerujemo jedni drugima. i necemo vjerovati jer samo jedan dan bi paljevina, i samo jedan dan se skupi 10 000 ljudi u  jednom gradu.
kad se svaki dan bude okupilo toliko naroda na jednom mjestu u svakom gradu, i iz svakog grla cuje povik ocaja, bijesa, tuge, prkosa i agresije, onda cemo svi shvatiti da se nesto dogadja.

za sada se nista ne dogadja jer je taj glas promukao ili je ugusen sofisticiranih spinom profesionalaca u medijima, koji su gladan i bijesan narod protumacili nama samima i cijelom svijetu, da smo obicni vandali, huligani, koji su izabrali nacin da paljenjem zgrada skrenu paznju cijelom svijetu da nesto ovdje ne stima.

nije onaj francuz ili poljak mogao znati da ovdje djedovi hodaju u poderanim carapama i izlizanim cipelama po snijegu. ne mogu znati da ti isti penzioneri stede na sebi da bi pomogli svom djetetu koje nema posla. ne mogu ni znati, da je ovdje horda momaka i cura odustala od braka ili djece zato sto buducnost nije vise siva nego crna. ili sto nas prave maloumnicima jer smo prezivili kolektivnu lobotomiju uradjenu siljkom za razbijanje leda.
rimskim pravilom "zavadi pa vladaj", vijekovima oprobanom alatkom kao siljkom za led odstranili su socijalnost, ovi nehumani feudalci sto nam ponudise samo kontejner. socijalnost nam je sada izrazena samo u komentarima facebook-a i twitter-a.
i dok oni zvacu hranljive banane dobre za potenciju, mi cucimo kod kontejnera golog dupeta i lazno uzivamo gledajuci jos jednu godinu koja prolazi, nesvjesni da smo u dobro reziranom pornicu.
gangsteri u foteljama sto legalizovase svoje pljacke, hrane nas strahom i gestapovskim metodama policijskim snaga, koje za njihovu cast i slavu tuku narod od kojeg egzistira bosna i hercegovina. dokle?

privatnost i sigurnost na internetu - kako i zasto?

u posljednjih pet i vise godina dosta se toga moze procitati na temu sigurnost, sifri, enkripcije i zastiti podataka, spijunaze i slicnoga.

zapravo, mnogo duze postoji tema sigurnosti i zastite obicnog korisnika, koji plovi internetskim morem u zelji da nesto novo vidi i sazna. za obicnog laika sama rijec privatnost i zastita podataka zvuci kao nesto pri cemu se mora prici sa strahopostovanjem. otprilike i jeste tako.

razlika izmedju onih koji su sposobni uraditi nesto vise od logiranja na facebook ili twitter, poigrati online igricu, napisati mail rodbini u inostranstvu, pogledati lady gagu na youtube - u i onoga koji je usao u pojmove programiranje python-om,  ssh tunneling - a, vpn-a, rusenja web stranica ddos-om, veoma je velika.

ne postoji onaj koji je potpuno siguran na netu, da se razumijemo. uvijek ce neko biti provaljen kad-tad.

po pitanju sigurnosti prvo se trebate zapitati sta je to sigurnost na internetu i koliko vam je ona potrebna.

ovaj post je namjenjen iskljucivo onim laicima i neiskusnima koji su sigurnost shvatili da nesto poduzmu i razmisle kako se treba ponasati na globalnoj mrezi. isto tako post je namijenjen i onima koji su nesto naculi o privatnosti na internetu ali nisu zabrinuti u povodu toga.

prva i osnovna stvar je da se ne moze skroz umaci zamkama grabljenja podataka velikih korporacija kao sto su facebook, yahoo, google i ostali. oni znaju gdje se vi nalazite u svakom trenutku, ako to zele. oni to rade da bi upoznali vase navike, prikupili podatke o tome sta volite ili ne volite. pitate se zasto sam ja bitan i kome to treba?

odgovor je vrlo jednostavan. na taj nacin se dobija analiza potrebna za marketing, povecanje prodaje i zaradu. 

korporacije znaju sta da vam zanimljivo serviraju za prodati iako to vam to u zivotu i nije prijeko potrebno. ustvari uopste vam i ne treba. google, recimo, filtrira vase pretrage na osnovu geografskog polozaja i vi cete uvijek biti zadovoljni pretragom. postoje i neke alternative toj pretrazi ali google ih je namjerno filtrirao i dao vam sadrzaje koji su vama, a po njihovoj pretpostavci, najzanimljiviji. putem vasih licnih podataka, lajkova na facebook - u ili twitter - u, algoritam je suzio pretragu na najosnovnije i lisio vas "nepotrebnih" saznanja. daju vam samo one podatke za koje oni misle da vam trebaju. zar to nije nametanje tudje volje? 

iskoristili su vas i vase licne podatke protiv vas. ovo nije teorija zavjere nego cista istina i praksa koja se provodi vec godinama po zamisli najvecih strucnjaka i internet-guru - a. 

zato postoje i ciljane pretrage pod izgovorom da najbrze i najlakse nadjete ono sto vas interesuje. u svrhu tih pretraga prave se i reklame koje vas bombarduju na stranicama kada ih otvorite.

sve se vrti oko novca pa tako je svaki korisnik gmail-a i slicnih servisa potencijalni kupac. tako to rade velike kompanije gledajuci ugrubo.

pitate se sad, sta je opasnije od toga? da li koristenje maila ili gledanje pornografskog sadrzaja na stranici?

u svakom slucaju ste ulovljeni i pribiljezeni. sve nase aktivnosti na internetu se biljeze na servere i tu ostaju zauvijek. sve je zabiljezeno od prvog dana kada ste prvi put stidljivo provirili u internet iz internet kluba, cak i kada niste imali svoj racunar. vjerujem da ste zaboravili sta ste tih prvih dana cackali po internetu i kakve poruke ste pisali. toga se ne sjecam ni ja. palo mi je napamet da bih volio probuditi uspomene i zaviriti u svoje prve kilobajte na internetu. ipak, to nije moguce. po nekom pravilu bi smo mi trebali biti vlasnici tog  sadrzaja i trebao bi nam biti dostupan...ali.

serveri ljubomorno cuvaju sve nase tajne i vlasnici tih servera (ali ne samo oni nego i mnogi drugi) imaju pristup tim podacima.

ovi mnogi drugi su neke trece kompanije i agencije, vrsni hakeri i ljudi naoruzani prvo znanjem a onda i strpljenjem da dodju do osjetljivih stvari. ako ste obican korisnik onda se nemate cega bojati. ali, ako vam internet sluzi za prodaju droge i oruzja, onda se morate bojati kao da to isto prodajete na standu lokalne pijace.

virtuelni svijet je kao i ovaj stvarni svijet. nadam se da ste tako shvatili i da cete se tako i ponasati.

hakeri, krekeri, lameri, trolovi, hejteri i ostali sitne su ribe u svijetu ovih velikih sigurnosnih agencija kojima internet sluzi za pravljenje raznih kriza, revolucija. da, da, bas tako, dobro ste procitali.

ovdje se vracamo na pocetak price o pisanju mailova i provodjenju vremena na facebook-u. velike mocne kompanije zaradjuju ogroman novac od reklamiranja na osnovu prikupljenih podataka o vasim lajkovima, fejvovima, o tome sta zapravo volite ili ne volite. isto tako, ovdje tek sad pocinje i prava prica o privatnosti i sigurnosti na internetu.

obavjestajnim agencijama poput kgb-a sezdesetih ili sedamdesetih godina nedostajalo je bas ovo sto postoji danas u obliku interneta. savrsen alat za pracenje cijele populacije jedne drzave. ili kontinenta.

richard stallman, pokretac gnu projekta (slobodni softver) je jednom prilikom ovo rekao za mobilne telefone. ustvari to je jedna te ista stvar. o mobilnim telefonima i prisluskivanju preko njih necu sada nego nekom drugom prilikom. 

sedamdesetih godina se do podataka dolazilo pjeske provjeravajuci i prateci odredjen broj ljudi. to je bilo zamorno. trosilo se mnogo resursa na skupljanje podataka koji bi doveli do odredjenog cilja. internet sedamdesetih je postojao ali je tada koristen u skucenom okruzenju, uglavnom za potrebe americkog ministarstva odbrane.

neko je ocito bio dovoljno pametan da je oslobodio svijetu jedan od najvecih izuma modernog doba - internet. 

u pocetku samo su rijetki mogli kupiti racunare i koristiti se internetom. kako je vrijeme odmicalo racunar je polako postajao veoma bitan za mnoge u poslovnom svijetu ali i vrlo jeftin i bez nacin komunikacije. tako smo dosli do ovih dana kada je danas racunar, kao pegla, usisivac i televizor sasvim standardan uredjaj u skoro svakom domu. eh, neko takodjer dovoljno pametan je dosao na ideju da upotrijebi internet za spijuniranje i nadgledanje. 

ljudi iako su totalne neznalice u koristenju osobnim racunarom, kupuju ga radi muzike i filmova, kupuju ih djeci da se mogu igrati igrica dok oni u miru piju kafu na balkonu. 

vjerovatno sad nagadjate sta se sve moze uraditi i zasto ste vi kao jedinka, jedna od mnogih bitni za spijunazu i operacije obavjestajnih sluzbi?

niste i jeste. kao pojedinac, vi i vasa porodica, familija niste im bitni u provjeravanju vasih mailova i lajkova. bitni ste kao zitelj jedne regije u kojoj ste nastanjeni, kakve su vam politicke sklonosti i ambicije te ostalo vezano uz drustveni zivot. agencije ne interesuje da li ste vi danas kupovali u trznom centru ili ste bili na pijaci. njih interesuje da li ste uclanjeni u neku politicku partiju, koja su vam opredjeljenja, cime se bavite, koliko mjesecno zaradjujete, vas nivo inteligencije, koliko clanova ima vasa porodica, kakvi su vasi stavovi i da li ste radikalnih svjetonazora... bla bla. 

zamislite da znate samo dio podataka o svim stanarima kvarta u kojem zivite, a veliku vecinu njih ne poznajete licno?

na osnovu takvih podataka o pojedincima i njihovim porodicama, kockica po kockica slaze se jedan veliki mozaik koji daje jasniju sliku trenutne situacije u odredjenoj regiji ili drzavi. iz te potpunije slike analizama i proracunima moze se dalje predvidjati sto se moze dogoditi, kakvo je opste stanje u drzavi, politicka situacija, ekonomska stabilnost, angazman u nekom polju nauke, razvoj...

uz pomoc takvih podataka mogu se odrediti slabe tacke u drzavnom poretku, i ako je nekome to u cilju, moze se napraviti drzavni udar i totalno promijeniti vlast ili rezim. zanimljivo, zar ne?

sta poduzeti protiv toga svega?

ovo je jako kompleksno pitanje kao i cijela ova prica o sigurnosti. neka vas to ne zabrinjava. dijelom mozete sprijeciti da bitne stvari ne izadju na vidjelo drugima. vec sam napomenuo da je virtuelni svijet - internet kao i ovaj stvarni koji ga dozivljavamo na ulici ili u firmi, pa se tako nekako i trebate ponasati.

ipak, ako ste previse zabrinuti i paranocine prirode, onda je najbolje da prvo obrisete cijeli hard disk vaseg racunara specijalnim alatima (programima) za sigurnosno brisanje datoteka, ugasite vas racunar i bacite ga na smece. ne morate se preseliti u pecinu van grada ili tamo gdje nije dostupan gsm (mobitel) signal, ali bilo bi pozeljno da bacite i vas mobitel a karticu unistite spaljivanjem, posipanjem kiselinom ili slicnom metodom.

za sve vas koji niste toliko paranoicni, ali dovoljno razboriti da nesto konacno uradite po pitanju izbjegavanja pracenja vasih aktivnosti navest cu nekoliko stvari koji ce vam puno pomoci. za obicnog korisnika slijedece bi trebalo biti dovoljno.

1. promijenite svoje navike u ponasanju na internetu.

ovo je veoma vazna stavka i zato se nalazi na prvom mjestu. imate osjecaj da nesto podijelite s nekim putem mail-a ili drustvene mreze? drustvene mreze su bas za to i napravljene da se olaksa komunikacija i sve moguce sto se ostvari tom komunkacijom bude zabiljezeno kao na jedan carobni klik. drustvenu mrezu mozemo nazvati i savrsenim alatom za spijuniranje.

2. mijenjajte cesto sifru (password) na svim vasim servisima i ne padajte na foru npr. gmail-a ili facebook-a da stavite broj mobitela radi identifikacije.

prvo, ako imate dovoljno dobru lozinku / sifru za prijavu ne treba vam dvostruka identifikacija. u jednu ruku je to dobro ako se bas bojite da ce vam "haknuti" profil ili racun pa dodatnu sifru dobijete na mobitel. davajuci broj mobitela za dodatnu identifikaciju kako bi ste onemogucili hakere da provale vas profil, dali ste i pristup na vas mobitel kojem se moze uci u trag. tako svi oni koji trebaju znaju gdje se nalazite, a poneko i cuje sta i o cemu razgovarate. znam i da se nekim programima moze "uci" u mobitel i "skinuti" svi kontakti u imeniku.

vas password ili lozinka za logiranje na stranice bi trebala sadrzavati mala i velika slova, brojeve i simbole. trebaju biti lako pamtljivi, od osam znakova a pozeljeno je vise, dvanaest ili petnaest.

3. razmislite o promjeni operativnog sistema ako koristite microsoft windows.

zasto je ovo vazno? microsoft vec godinama radi i opsluzuje svojim uslugama mnoge kompanije ali i sigurnosne agencije. priznali ili ne oni su u mnogome najzasluzniji sto je moguce bez puno muke i truda pristupiti vasem hard disku i svemu sto radite na racunaru. tako i najsvjeziji hakercic od 13 godina, koji je vrlo brzo savladao otvaranje ladice vaseg cd rom-a, paljenje gasenje vaseg monitora i to sve iz njegove sobe, moze znati sta sve imate na racunaru.

poznato je kako je u kernelu windows sistema ugradjen tracker koji biljezi sve vase aktivnosti i salje ih na servere americkih sigurnosnih agencija.

ako ste laik, ali znate osnove rada na racunaru, preporucujem vam da si nabavite jednu od mnogih distribucija linuxa. sve imate na internetu, saznajte koja je najbolja distribucija linuxa za vas kao pocetnika i downlodajte je. potrazite nekog linuxasa da vam instalira i uzivajte. ako vam ovo izgleda pretesko onda ostanite na windowsu i borite se sa virusima i trojancima koji ce vam unistavati operativni sistem i s lakocom dijeliti vas sadrzaj cijeloj planeti.

4. naoruzajte svoj browser plug-in - ovima.

ovo ne znaci da sad krenete u potragu i nabacate u svoj web browser svim mogucim dodacima za sigurnost. ako koristite firefox, chrome ili operu u dodacima mozete naci nesto sto ce onemoguciti trackere, reklame i cookies (kolacice) da se ne zalijecu u vas browser. posto koristim mozilla firefox mogu vam reci o par korisnih plug-in - ova ili add-ons-a.

ghostery i better privacy ce zastiti, ako ne skroz onda dijelom, da velika vecina tracker-a (pratitelja) ima uvid o tome sta radite na internetu. adblock plus ili adblock edge (svejedno je koji) omogucit ce vam da sa stranica nestanu dosadne reklame i pop-up - i koji vas siluju svakodnevno i odvracaju paznju od onoga zasto ste zapravo i dosli na stranicu. nemojte navaljati pet ili deset add-ons -a jer ce vam to dodatno opteretiti i usporiti vas browser bez obzira koliko je vas racunar  "brz" i mocan.

5. ako zelite anonimnost koristite tor browser.

napravljen na bazi mozilla firefox-a, modifikovan da omoguci anonimnost i sigurno surfanje internetom tor browser je odlicna stvar za obicne korisnike. mijenja vasu ip adresu a s tim i geo lokaciju, blokira flash sadrzaj iz kojeg je moguce doznati mnogo, cak i previse podataka o krajnjem korisniku. 

eh, ovdje se vraca prica na stavku broj 1. iz ovog malog tutorijala sta i kako poduzeti, a to je mijenjanje navika. kad koristite tor browser to znaci da necete uvijek moci pogledati svoj omiljeni youtube videoklip ili ako zelite downlodati onda to trebate uraditi po uputstvima sa tor stranice koja ce vam pomoci da udjete u svijet anonimnosti na internetu.

6. ako imate web kameru ukljucite je samo onda kada je to potrebno u razgovoru s vama poznatim osobama.

mnogi proizvodjaci laptopa standardno ugradjuju web kamere i to uopste nije neka ekskluziva. web kamera vam nije neophodna da budete na internetu i u svakom slucaju je onemogucite. ako korisitite desktop racunar ne ukljucujte je u usb port. ukljucite kameru kad razgovarate s rodbinom u inostranstvu preko skype -a ili slicnog servisa koji imaju video-glasovnu podrsku. iskljucivanjem kamere ste bar sigurni da ste onemogucili pristup nekome nepozeljnom da vas posmatra.

ovo bi bilo osnovno, ovih sest stavki koje ce vam pomoci da budete bolji i produktivniji na internetu bez bojazni da neko prati svaki vas potez ili klik.

da, ima jos mnogo toga da se kaze kako i zasto na ovu temu i vjerovatno nisam pokrio neke od aspekata, ali sam, bar se nadam, pruzio uvid i dao jasniju sliku o onome sto niste znali ili djelimicno znate o sigurnosti i privatnosti na internetu. svaki dan izlazi nesto novo na ovu temu.

u skladu sa vasim potrebama i vremenom provedenim na internetu savjetujem vam da se dodatno informisete surfajuci na ovu temu. oni koji su zadovoljni ovim sto je napisano drago mi je da sam im pomogao u rasvjetljavanju misterije iz naslova ovog posta.

za dodatna pitanja imate komentare.

sretno u koristenju interneta.

nacionalkomunizam - fenomen demonstracija

ovih dana kada pisem ovaj blog desavaju se i protesti za jedinstveni maticni broj gradjana ili skraceno jmbg.

vec nekoliko zadnjih mjeseci bruje mediji o tome i vec se dovoljno zna ko je belmina ibrisevic i cijela prica oko jmbg. da ne bih o tim cinjenicama ovdje pisao ono sto su vec drugi pisali, preskocit cu to i baciti se na teoriju.

u samom uvodu u nacional-komunizam kao oblik vladanja i sta zapravo znaci, u proslom postu sam objasnio o cemu se zapravo radi. da ponovimo: sustina svega je da politicka elita izabrana od naroda legitimnim izborima, djeluje protiv naroda u svakom domenu. nekad u neko drugo vrijeme je smatrano da politicar mora biti castan, objektivan i moralan da bi predstavljao narod.

to danas nije slucaj iako su u danasnje vrijeme politicari preuzeli doktrinu iz vremena proslog rezima sfrj od skj, ispreplicuci je s nacionalizmom kao zastitnim znakom (boje kluba), ne pitajuci nista narod jer su upotrijebili rimsko pravilo "zavadi pa vladaj", odlucuju o cemu god zele i na nacin na koji oni zele.

ovo bi bio mali rezime na prosli post ovoga bloga.

jako interesantna stvar je sto se sad dogadja pred institucijama vlasti koje rade za "dobrobit" bosne i hercegovine. desavaju se po prvi puta demonstracije gradjana.

ok, vraticemo se sad unatrag.

da li je ikad iko zapamtio da je u 40 ili 50 godina bilo demonstracija za vrijeme vladavine sfrj?

nije. ali nije ni da nije. 1968. godine se studenti u sad-u i u vecini zemalja europe odlucuju na masovne demonstracije. propagirala se socijalna pravda i trazilo bolje obrazovanje, a kampusi sirom svijeta postali su bojista socijalnih promjena. protestima su dominirale poruke protiv rata koji su sjedinjene americke drzave vodile u vijetnamu. osim toga, studenti su protestovali protiv rasizma, podrzavali feminizam, gradjanske i seksualne slobode.

demonstracije koje su pocele u sad-u zahvatile su veliku britaniju, francusku, italiju, madjarsku, tadasnju cehoslovacku i ostale zemlje. 

te globalne demostracije su prihvatili i studenti u sfrj te se pridruzili pokretu, a na tribinama su govore drzali i studenti i profesori, zalazuci se za demokratiju u obrazovanju. demonstracije su okoncane 9. juna, kada se tadasnji predsjednik sfrj, josip broz tito obratio javnosti, rekavsi kako „su studenti u pravu“. studenti su nakon demonstracija dobijali veci broj stipendija, a uveden je zakon po kome je svaka firma morala proporcijalno po broju zaposlenih da zaposli broj svrsenih studenata – pripravnika.

druge mnogo poznatije demonstracije su one koje su se desile  na kosovu 1981. podrazumijevaju niz masovnih protesta odrzanih na proljece 1981. godine, kojima su kosovski albanci zahtijevali da savezna autonomna pokrajina kosovo postane sedma republika sfrj i da se albancima prizna status kontitutivnog naroda u jugoslaviji.

kao odgovor na albanske proteste, jugoslavenske vlasti su proglasile vanredno stanje i na demonstrante poslali vojsku, sto je dovelo do eskalacije nasilja, pri cemu je poginulo nekoliko desetina lica, uglavnom albanskih djaka i studenata. nakon nasilnog gusenja demonstracija na kosovu, doslo je do velike podijeljenosti izmedju srba i albanaca: srbi su trazili ogranicenje autonomije kosova a albanci su trazili drzavnost.

i to je sve sto se tice demonstracija koje su dogodile u bivsoj zajednickoj drzavi. kasnije demonstracije koje ce se dogoditi slijed su dogadjaja i zbivanja u republikama i drzavama nastalih raspadom sfrj. najpoznate su istoriji su one protiv slobodana milosevica u srbiji koje su trajale dugo pod organizacijom otpor-a.

razne manje demonstracije dogadjale su se tu i tamo u bivsim republikama sfrj koje su postale drzave, i ciji gradjani nisu bili zadovoljni aktuelnom vlascu kako naprave odredjeni potez. nista ozbiljnije se nije dogodilo zadnjih godina sto bi siru tj. svjetsku javnost zagolicalo.

za podrucje bosne i hercegovine je karakteristicno to da se tu uvijek radilo i radilo, cesto odmahujuci rukom ako je i nesto lose bilo. poznata, sada vec epska uzrecica "hajde ba pusti to, bice bolje" u mnogim slucajevima je radnog, cesto i ne bas sitog bosanskog covjeka napravila tolerantnim, strpljivim i bojazljivim, kojem je bilo lakse da suti i trpi.

iako su vec u nekim bivsim republikama sfrj bili protesti protiv tadasnje aktuelne vlasti, u bih posljednih godina iako je trebalo doci do pobuna, to se nazalost nije dogadjalo.

po samim cinjenicama da je u sfrj i tadasnjem rezimu bilo sasvim malo protesta i istupa gradjanstva da se buni protiv vlasti, donosi se logican zakljucak: narodi na prostoru bivse jugoslavije nisu imali nikada naviku organizovati demonstracije.

a zasto?

nisu imali ni potrebe da se previse suprotstavljaju socijalnom sistemu i vladavini koji je imao poredak u drzavi, tako da su svi  bili obezbjedjeni. pravni sistem je funkcionisao, ekonomska situacija je bila na zadovoljavajucem nivou jer se moglo nesto i ustediti, a socijalno ugrozeni slucajevi su isto bili zbrinuti, nije sve bilo savrseno ali moglo se zivjeti. rijec prezivljavanje tada niko nije ni spominjao. 

sloboda govora je postojala u okviru sistema samoupravljanja i uvjeren sam da je ta sloboda tada bila vise demokratskija nego danas, toliko godina poslije toga. istina, tu se razvijalo jednoumlje i pokusaj nametanja misljenja, ali se moglo i usprotiviti. primjera radi, ako se nekoliko radnika u preduzecu usprotivi potezu direktora oour-a na sastanku, njegova ideja ne bi prosla dok se svi zajedno ne sloze.

iz takvog sistema koji se valjao 40 i nesto godina ne moze se preko noci roditi demokratija, nego samo nekakav hibridni oblik koji je nastao u glavama najsnalazljivih, ali neukih da sprovedu sve sastavne dijelove drustvenih aspekata.

izmedju ostalog, pojavljuje se i nakon ratnih sukoba koji su ostavili odredjene psiholoske posljedice na kolektivnu svijet naroda ovih prostora.
to donosi odredjeni vid letargije, nezainteresovanosti i izbjegavanja od aktuelnih problema, pogotovo odluka vlasti koja je tu ugledala priliku kako djelovati u korist odredjene skupine ljudi, ili sto je jos gore jednog pojedinca.
ljudi su zbunjeni i pribjegavaju interakciji linije lakseg otpora, jer smatraju da su previse propatili da bi im neke "sitnice" dodatno nanosile bol, odnosno dodatne poteskoce koje oni ne zele.

demonstracije i slicni oblici bunta protiv vlasti su pokazatelj da je doslo, narodnim jezikom receno, pet do dvanaest. zadnji rok da se nesto uradi za drustvo u cjelini. razlozi tog bunta se povezuju s proslim recenicama o liniji lakseg otpora, zbunjenosti i bolu prozivljavanja teskih psihickih trauma.
nikome od vladajuce garniture nije stalo da se pobrine za takve osjecaje drustva tj. puls naroda, zato sto se ne mogu poistovijetiti s time.
zbunjenost i ocaj na kraju prerasta u bijes i nestrpljenje, linija lakseg otpora se brise jer ne postoji izbjegavanje kad se doslo do samog ruba dogadjaja. letargiju zamjenjuje zelja da se nesto poduzme, a nakon toga slijedi i akcija.

nedostatkom dijaloga izmedju vlasti i naroda koji je birao tu vlast, govori o jednoj ne bas zdravoj pojavi u demokratski hibridnom sistemu vladavine zvanom nacionalkomunizam. vlast se ucahurila u svoje navodno djelovanje za "dobrobit drustva", pri tome ne znajuci za osnovne potrebe stanovnistva. zakoni koji su relativno bitni za vitalnost jedne drzave nekad znaju biti i zanemareni. prestaje biti vazan covjek kao djak, student, radnik ili penzioner. postaje najvaznije koliko se novaca odvaja u odredjene fondove, sufinansiranje projekata, budzet opstine...
tako je u nacionalkomunizmu za izbjegavanje problema ili nedonosenja odluka vrlo cesto koristen recept optuzivanja druge nacije ili stranke. na taj nacin je vlast izbjegavala uraditi vazne poslove jedan niz vremena, i tako javnosti lazno predstavljala stvarno funkcionisanje vlasti.
kada je ta farsa konacno postala njihova rutina u kojoj se naziru sve pojedinosti prevare, doslo je i do reakcije sirokih narodnih masa. narod koji je izgubio strpljenje slusajuci izlike, lazi i ubjedjivanje za produzetak jos jednog ciklusa ili poluvremena u cijeloj agoniji.
ta reakcija je obicno izrazena u vidu masovnih okupljanja gradjana - javnih protesta ili demonstracija.

uvod u nacionalkomunizam - demoratija na prostorima drzava bivse jugoslavije

da bi se lakse shvatilo ono sto se danas dogadja mora se znati proslost, a da bi se predvidila buducnost moraju se razumjeti procesi koji se odvijaju u sadasnjosti.

ovo bi bila definicija koju je postavila istorija ili povijest, zapravo ljudi koji se bave istorijom, istoricari ili povjesnicari.

ne tako davno na ovim prostorima vladao je rezim liberalnog socijalkomunizma. tako bi se mozda mogla nazvati zadnja faza drustvenog poretka u sfrj, dok je tito bio ziv i nekoliko godina poslije njegove smrti. to bi otprilike znacilo da je svako sebi grabio kako god je znao i umio. od tog vremena je ostalo mnogo, cak i previse obicaja koji su nastali decenijama prije toga.

tad se kralo i potkradalo, uglavnom sitno, malo po malo.

kad bi se ukralo nesto krupnije islo bi se u zatvor na nekoliko godina. moze se reci s pravom da je osamdesetih godina funkcionisao pravni sistem. ipak, i tada je vladala korupcija ali ne toliko siroko rasirena.

krajem osamdesetih pocinju se dogadjati cudne stvari koje su danas sasvim normalne. direktori dobijaju moc na radnicima, ukinut je sud rada koji pravno stiti i obezbjedjuje radnike.

desavaju se i ostale promjene koje na kraju dozvoljavaju da se probudi nacionalna svijest i vrlo lako, preko noci skj prestaje da postoji te se osnivaju nacionalne stranke.

za trenutak se cinilo da sve funkcionise bolje, ekonomski, pravno i socijalno. tada se zapravo pojavljuju prvi izdanci nacionalkomunizma.

preskocit cu odmah onaj dio istorije koji nas je sve zavio u crno, pocetak i kraj devedesetih.

sta je to nacionalkomunizam?

davno neko kaza da onoga cega nema treba stvoriti.

osnivanjem nacionalnih stranaka i pojavljivanjem lidera istih, stvorilo se prividna slika osvjestenja, oslobodjenje od ropstva i diktatorstva. citajuci izmedju redova upravo se dogodilo suprotno.

zagovarajuci demokratiju, slobodu misljenja i govora, narodna masa zasljepljena ludilom o nacionalnom i vjerskom identitetu sve se vise pretvara u robove novog sistema - nacionalkomunizma.

vecina lidera novonastalih nacionalnih stranaka, u to vrijeme do devedesetih, su bili s pravom i razlogom u celijama zatvora sirom bivse jugoslavije. pod opaskama da su robijali zato sto su voljeli svoj narod, republiku u kojoj zive kao sastavni dio jugoslavije, utamniceni jer su krivo shvaceni ili zbog pretjeranog ispoljavanja nacionalnog identiteta, izlaze pred narode i narodnosti i pricajuci im takve price u govorima na skupovima tek oformljenih politickih stranaka.

narod poveden obicajima vec ranijeg i dugogodisnjeg ispiranja mozga od strane tada vec frisko-bivse vlasti, potvrduje i vjeruje onima koji su oznaceni kao politicki neadekvatnima i opasnima po drustveni poredak.

gotovo svi ljudi su, politicki angozovani ili ne, bili clanovi saveza komunista jugoslavije. vjerujem da se svi sjecaju da su jos u osnovnoj skoli u tom nekadasnjem rezimu bili prvo pioniri pa nesto kasnije pred zavrsetak osnovne skole i clanovi omladinskog pokreta skj. rijetki nisu prihvatili niti su htjeli biti clanovi do tada jedne i jedine stranke u sfrj.

tako je neciji otac, cekao na dodjelu stana u okviru firme u kojoj je radio, skoro dvadeset godina ziveci po iznajmljenim i memljivim sobicama i garsonjerama, dok su oni koji su se uclanili u skj i dokazivali lojalnost dobijali stanove za pet godina.

sve to isto se preslikalo i u ovaj novi sistem koji su prihvatili svi bez izuzetaka, shvatajuci da je doslo vrijeme slobode, demokratije i ljudskih prava.

kakva farsa, kakva notorna laz!

mi zapravo i ne znamo sta zaista znaci demokratija i kad bi ste zaustavili ljude na ulici i pitali ih: "znate li koja su osnovna i zagarantovana ljudska prava?", mozda bi neko i znao nabrojati dvije stavke najvise.

nikad nismo imali dodira s demokratijom, nikad se nismo obucavali kroz politicke skole, kurseve ili radionice o tome kako se zivi u demokratskom sistemu, ali smo zato preslikali vecinu stvari iz onog proslog jer smo zivjeli tako 50 godina i ne znamo drugacije.

nacionalkomunizam je upravo to: zemlja koja ne zna upotrebljavati demokratiju, preslikava bivsi sistem i preuzima negativne sastojke istog, razvijajuci umjesto industrije kriminal, zaglupljujuci siroke narodne mase putem mas-medija i vjere, loseg obrazovnog sistema, brisuci sve pozitivno iz tog istog sistema iz kojeg kopiraju, cak dotle da se mijenjaju fakti i datumi u istoriji.

nacionalnost je shvacena kao licna sloboda pojedinca da se izrazava kako zeli, sto je i bukvalno shvaceno kao svaki vid izrazavanja.

pojavljuju se pojedinci koji se bogate na bezobrazan nacin i daju poticaj drugima da to isto cine. u istom trenutku narodne mase su nemocne jer su takvi pojedinci razvili zakone koji su u smislu npr. vitalnog nacionalnog interesa, i kao time se ugrozavaju drugi narodi.

ustvari, svi su ugrozeni bogacenjem pojedinaca kojima su skloni zakoni a pred lice pravde izvode se oni koji se nisu snasli i nemocni su jer nemaju veze s elitnim clanovima drustva.korupcija u praksi.

mnogi od tih pojedinaca su razvili caroban krug sami za sebe pa tako se vladaju i upravljaju njime kao da imaju svoju malu privatnu, ali snaznu drzavu u okviru zvanicne drzave u kojoj borave i rade.

neko bi rekao da smo tranzicijska drzava, da su to posve normalni procesi koji trebaju sve drzave proci. poredjenja s ukrajinom ili latvijom krajnje su neukusna, i na taj nacin se brani i produbljuje stanje letargije i nezainteresovanosti u koju je upala ne samo jedna nacija nego i cijele drzave.

nacionalkomunizam je moze se reci jedna grana svjetske demokratije, peruci ruke kao poncije pilat tako se pere i cijelo drustvo, izbjeljujuci sive stanice u mozgu s raznim sitnicama, pokusavajuci da se trenutno stanje sto duze zadrzi u status quo dimenziji.

bitno je napomenuti da osim ovih lidera koji su u bivsoj drzavi bili politicki gonjeni, postoje i oni koji ih slijede i mnogi od njih su nekada bili prvoklasni, odani komunisti sluzeci narodu i domovini, ponosni na narodno-oslobodilacku borbu i partizanski antifasticki pokret jugoslavije.

takvi isti ljudi postali su isto tako preko noci radikalna desnica ili radikalna ljevica i do te mjere ekstremni da su nazovi-demokratiju shvatili ne kao ustroj drzave nego kao sredstvo naplacivanja za brigu o drzavi.

odjednom su promijenili tabor i kao da su pozeljeli naplatiti sav svoj mukotrpan rad u bivsoj drzavi, ucinili su i to preko ledja istog naroda koji sada zivi u novonastaloj drzavi.

nacionalkomunizam je stvorio razliku i podjelu medju stanovnistvom ali sa istim  vrijednostima iz bivseg rezima. kako je to moguce?

nije se mnogo promijenilo u politickom smislu osim broja partija, svijest je opet ostala jednostranacka i istomisljenicka. svi u jednoj partiji glasaju za istu stvar cak i ako se ne slazu s time. u parlamentima veliki broj stranaka ipak funkcionise kao jedna stranka bez obzira sto u parlamentu i ostalim drzavnim tijelima se pojedine stranke protive necemu. na tom osnovu nema dvojbe oko povisice ili beneficija poslanika, usvajanja zakona koji ce stititi poslanike od raznih uticaja itd.

to govori da su stranke slozne oko jednog interesa, novca, dobara i interesa koji ih se licno ticu.

u drzavi se razvila i svugdje prisutna korupcija kao sastavni i obavezni dio novog, modernog drustva, demokratije tj. nacionalkomunizma.

osim korupcije tu su uvedene promjene koje su u stilu globalizacije, sastavnog dijela planetarne pojave u kojoj ne postoje drzave u smislu zasebnog funkcionisanja.

tako se pod tim demokratski nacelom drzave i drzavice nastoje integrisati u nato, eu i slicne skracenice, koje ce onda kad drzave budu primljene, upravljati njima i odlucivati umjesto njih u mnogim stvarima, izmedju i ostalog zivotima stanovnika tih istih drzava i drzavica.

po modelu i nacelima demokratije pokusava se funkcionisati nekako i u drzavama bivse sfrj. danas ovaj termin rijetko ko koristi jer se uglavnom u medijima izbjegava po nalogu vlasti. uglavnom se koristi naziv balkan, iako tu spadaju i one, moramo priznati, naprednije zemlje kao sto su madzarska, bugarska, rumunija, grcka, ili u istom rangu kao albanija.

sve se nastoji izmjenjati da bi smo bili u stilu demokratije, a sve se prisvojilo iz tog bivšeg, svima sada mrskog ustavno-pravnog poretka, da bi se moglo bilo kako funkcionisati. umjesto novih ideja i progresivnosti, nacionalkomunizam je zaustavio napredak i poboljsao nedostatke, stavivsi u prvi plan sve ono sto je bilo osudjeno kao negatino ili propast jer je sad tako u modi.

pozitivne stavke bivseg rezima kao sto je razvijanje kulture, medjuljudskih odnosa, prava i zastite radnika, unapredjivanja odgojno - obrazovnog sistema, pokretanje privrede i industrije, povecanje standarda i kupovne moci gradjana, ulaganja u sport, nauku, turizam i prirodne ljepote drzave, sve je to zapostavljeno od strane nove drzavne vlasti jer je to pripadalo "onima koji su decenijama sprovodili diktaturu", u cijem su sastavu bili i oni sami.

pod krinkom demokratije, u stilu nacionalnog interesa i vec prastarom rimskom teorijom "zavadi pa vladaj", udruzeni sa vjerskim vodjama, uspjesno se vec dvadeset godina odrzavaju na povrsini.

pricom o demokratiji, koliko god apsurdna bila, politicka elita je sebi pribavila sredstva od kojih lagodno moze zivjeti i njihov buduci treci narastaj, a oni ce biti poznati kao nasljednici "onih koji su sagradili moderno demokratsko drustvo".

naposlijetku, kod nas ne moze funkcionisati demokratija jer se koriste prepisani zakoni iz 1974. godine, a neki su mozda cak i stariji.

uz pomoc novih zakona koji su se izrodili u novije vrijeme, vlast i njima bliska bratija kao sto su vjeske zajednice i njihove vodje su se obavezali da ce od naroda, radnika i seljaka, otimati novac i dobra tako sto ce zakonima, koji su donijeli i izglasali oni sami, prvenstveno zastiti sebe.

takva moc ce se razvijati i dalje, bez obzira sto vec danas prelazi granice normalnog, uticati na svaki sloj drustva i degradirati ga, dok se na kraju ne raspadne ali opet na dobrobit onih koji su tome najvise doprinjeli.

pricom o nacionalnoj ugrozenosti putem masovnih medija zeli se stvoriti konfuzija da se radi za dobro svih, medjutim to ni nije tako.

po svim parametrima jos uvijek djeluje komunizam i zastrasivanje, i to na nacin da se razvija kriminal, prijeti, iznudjuje, potkupljuje pa cak i likvidira, otvoreno i javno pljacka, odabiru se podobni po interesu stranke, politicki zivot se uvukao u svaku poru drustva i sve se podredjuje interesu stranke, odnosno pojedinca.

sve ovo zove se i pripada pod pojamom nacionalkomunizam.

nepoznata epizoda o beracima zeljeza

tuzno je to sto se ljudima dogadja i sto kod nekih ljekara u bosni i hercegovini vise ne vrijedi hipokratova zakletva koju su dali kad su postajali doktori. i to ce im ostatak zivota biti prilijepljeno uz ime. ono dr bez tacke. titula vazna svima koji traze zdravlje.
na berlinale festu u berlinu, poznatom po nagradama za europske filmove koji su veoma kvalitetni, ali jos uvijek u sjeni holivudskih visemilionskih atrakcija, pojavio se i nas film. sada je prica koja se desila na klinici u mom gradu obisla cijeli svijet.

ljekari su zakazali.
da li je to u pitanju sto su romi ili nije, da li je to sto ljekari vise nece nikog da pogledaju ko nema suskavih stotinu maraka u dzepu?
kod nas u drzavi bosni i hercegovini sve je apsurdno i moze se snimiti jos stotine filmova. postoji isto toliko prica, mozda i mnogo vise za koje danis tanovic ne zna. ovo je tlo pogodno da se snimaju ovakvi filmovi kakav je danis snimio, i odnio u berlin da se proslavi na ugrozavanju ljudskih prava ili ciganluku.
podsjetimo se da su prije njega u neko doba na ciganluku zaradili kusturica i bregovic, koji kao da su otvorili novi trend, pa onda i svi ostali su krenuli njihovim stopama.
danas je uvredljivo nazvati nekoga ciganinom. koliko se sjecam kad sam bio mladji to je bilo sasvim normalno. jedva da sam i znao da postoji rijec rom. u mojoj drzavi oni su u zakonu po stavci "ostali", "etno manjina" i tome slicno.
sto se tice posla i skolovanja u zadnjim su redovima. prezivljavaju nekako. i oduvijek je za ciganina glasilo da je lopov.
to se do danas nije promijenilo. i ne znam da li ce ikad.

to sto danis tanovic sigurno ne zna je da berac zeljeza ne preza ni od cega da dodje do zeljeza. kopajuci po kontejnerima, skupljajuci po avlijama mogu naci nesto zeljeza. od toga sigurno ne mogu prezivjeti. ne znam ni kako prezivljaju uopste.

nisam gledao film pa da kazem nesto o filmu. sigurno je dobar jer tanovic je odlican reziser. ne znam da li je tanovic snimio u tom svom filmu kako glavni glumac skida sahtove sa ulice i reze ih na komade, saceka da uhvate malo hrdje i onda sa ostalim zeljezom koje je u medjuvremenu skupio, odnese na otpad i dobije neku paru.
ti isti beraci zeljeza koje predstavlja nazif mujic, skidaju zastitne limove na raznim objektima, skidaju zeljezne ograde dvorista oronulih kuca ili propalih preduzeca, resetke sa prozorcica podruma...
svugdje gdje zeljezo postoji tu su i beraci zeljeza. oni ce skinuti sve metalno gdje god mogu jer trebaju prezivjeti. ne zelim da vjerujem da je nazif mujic jedan od tih koji je skinuo poklopac od sahta iza moje zgrade, u koji je upao mali psic neke kuje lutalice pa je cvilio. neko se smilovao i izvadio jadnog psica da bi svijet mogao spavati u kisnoj noci. mora se naspavati neko ko ima srece da ima posten posao i prima placu.
ne kazem ni da je danis tanovic pogrijesio, niti da je nazif mujic taj koji krade zeljezo. dosta je tom covjeku njegove muke. ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju ono sto se tom jednom obicnom covjeku jednostavnog imena nazif mujic dogodilo.
da se nije dogodilo ne bi danas imali nagradjeni film. ne bi ostatak drzave, ove nam komsijske zemlje, europske ni svjetske sile znale da imamo doktorska govna koja znaju da se operu na sve nacine i kazu kako to nije istina.

da bih sumirao cijelu pricu opravdacu nazifa i njegovu zenu koji su propatili i reci slobodno: nek beru / kradu zeljezo jer drugacije ne mogu prezivjeti, nek beru jer su romi i nece nikad naci posten posao u ovoj drzavi u kojoj ga i oni posteni gube. i to glasno da kazem.
i neka danis tanovic snimi jos stotine ovakvih filmova iz istinitih zivotnih prica obicnih ljudi, da pokaze ne samo kako su ljekari postali gori i bezobzirniji od ratnih profitera, oni kojima ljudski zivot treba biti svetinja okrenuli su se novom bogu - novcu. dzabe im fakultet i svo znanje (sigurno je kupljeno mitom) koje su uspjeli steci, kad ona zakletva koju su polozili ne vrijedi nicemu.

ljudi koji se razbole i odu u bolnicu vjerujuci da ce im ljekari pomoci, razocaraju se i iz njihovih usta se moze cuti: "gore (bolnica granica, ukc tuzla - op.a.) te ne gleda niko. ako nemas bar 50 maraka, al bolje 100, nece te ni pogledati. cuvaj svoje zdravlje, tesko onom ko se razboli i njima mora otici".

kad pogledam film mozda cu napisati i svoje vidjenje.
ovo je ono sto znam iz zivota, sredine u kojoj zivim. napisah da zelim reci ovo glasno da me svako cuje. mislim da je ovo pravi nacin da putem ovog bloga i interneta kazem glasno, i ono o beracima zeljeza i o ljekarima koji nemaju dusu. nisu svi ljudi isti i ne zelim generalizovati, ali sve manje je ljudi a sve vise ljudi-zvijeri. zaboravili smo biti ljudi i ono sto nas takvima cini. nemojmo!

i obavezno posjetite slijedeci link: http://nevenkagaragic.blogger.ba/arhiva/2011/10/12/2910825

dodatak 1:
Hipokratova zakletva:

"Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."

 (izvor: wikipedia.org)

dodatak 2:
"...na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

(izvor: wikipedia.org)

jebi ga (kao fenomen i znacaj u prosto - prosirenoj recenici)

kad bi se raspravljalo o jednoj prostoj uzrecici koja je uz to i bezobrazna u isto vrijeme, shvatili bi smo kako ustvari gubimo vrijeme na sitnice.
za nekog uzrecica, a za nekog psovka, kad kazes "jebi ga", ustvari ne mislis kako se izrazavas verbalno nego objasnjavas stanje stvari.

u nekim trenucima je pozeljno reci "jebi ga" jer drugacije ne ide. zamislis se u situaciji kada nekome moras izraziti ozbiljnost svoje situacije i kazes mu: "jebi ga, djevojka mi je trudna!". i onda se zamislite, vidi stvarno trudna je.
opet nije isto kao kad bi se reklo: "uh, djevojka mi je trudna, jebi ga". to vec skroz drugacije zvuci od ozbiljnog i pretvara se odmah u neodgovornost, kao nisam to zelio, sta cu sad, jebi ga.
hiljadu puta i sam pozelim reci "jebi ga" tamo gdje tome nije mjesto jer zelim tako da se izrazim. bio bi fazon jebi ga.
onda se osvrnem na stihove pjesme svog druga damira avdica koji odjednom zivi u sloveniji, a inace hara svugdje u europi i ex-yu sam sa svojom gitarom i marshal pojacalom i kaze: "kad kazem jebo mater, ja ne psujem, ja samo tako pricam".
nekim ljudima je "jebi ga" sasvim normalna pojava i stil zivota jebi ga.

neki ljudi se mogu suzdrzati u odredjenim situacijama, a nekima izleti. brzi je jezik od pameti. tako na usmenom ispitu kad profesor bocne pitanjem u kost bas ono sto nas dragi student je letimicno procitao ali ne i zapamtio: "jebi ga profesore kud bas to potrefi".
zavrsio si karijeru i zvanje za ovu sezonu, ganjaj slijedeci rok i pazi dobro sta pricas.
"evo, jebi ga, bas sam htio da te nazovem" i nije neka slavna recenica. niko se njome nije proslavio. cim se upotrijebi u toj formi "jebi ga" odise cistom lazi i nista nas ne izvadi kad to izreknemo. to govori da je "jebi ga" pozeljno izostaviti iz misli i recenica koje izgovaramo.
daleko drugacije je s ljudima koje svaki dan sretnemo i pricamo nego kad se javno obracamo. komentator na tv-u ili radiju mora dobro razmisliti sta ce reci. u svojoj bogatoj radijskoj karijeri imao sam pregrst intervjua u kojima sugovornik zaboravi u trenu gdje se nalazi, i upotrijebi "jebi ga" ili jos gore neku psovku. meni se greska nije smjela dogoditi kao onom komentatoru utakmice u kojoj se izderao: "gooo, gooo, kuuuraaac go".
nekad je bio fol reci tako nesto, pogotovo u tom tinejdzerskom periodu. ispadnes veca faca u drustvu. na kraju su svi lajali pa niko nije bio faca, a pred roditeljima kad tako nesto izlanes bez razmisljanja, vise nije bilo opomena nego pljuska preko usta.
u ovo novije vrijeme tinejdzerska populacija je napredovala pa su oblik "jebi ga" rasirili u: "seri ga", "pisaj je", "zabij mu"...
valjda to gramatika zahtijeva i kreativni pravopis u skladu s zivotnim situacijama. cak je doslo i do toga da "jebi ga" u pismenom obliku dozivi transformaciju u sastavljenom "jebiga" ili skracenom "jbg" obliku.
masta radi svasta, ali opravdavanje ovoga u pojedinim situacijama ipak nema adekvatnog opravdanja kao sto nema za, na primjer, namjerno podrigivanje u ljekarskoj ordinaciji prilikom bolova u koljenu.

dodje se u zrele godine, covjek se zapita i razmisli kako su se stvari poredale, dodju i djeca na red. nekim dosljednima sebe ispadne to "jebi ga" iz rijecnika, i postave se na mjesto svojih roditelja koji su im branili psovke, a podrzavali lijepo ponasanje.
roditelji koji s pojavom djece postaju babe i djedovi, dopustaju unucadi sve ono sto su inace svojoj djeci branili. tako opet ponovo dodje to isto "jebi ga" u zacarani krug iz kojeg ne moze izaci.
i opet na kraju svega na snazi je svemocno i neunistivo "jebi ga".
e, jebi ga.

pred sam kraj, ice-t i "jebi ga":


a za kraj nekoliko svjezih primjera s twittera (klikni na datum da vidis originalni tvit):

Ako ne znaš da se ljubiš, otpadaš. Jebi ga.

— Steppenwolf (@Steppenwolf___) January 7, 2013

Svima kojima nisam čestitala ng - jebi ga

— Pogrebne usluge (@munzbergova) January 1, 2013

I da odem u Ameriku mene bi se odrekli i Hrvatska i Srbija I Amerika jbg nisam Tesla...mada kad se setim njegove biografije.....:-)

— drugaricaRadmila (@iznadkritike) January 7, 2013

Ups malo sam umasnila telefon, jbg ne mogu istovremeno da tvitujem i jedem sarmu

— Dunjica (@kristalmet) January 1, 2013

Danas sam malom sestricu rekao da je sestra trudna jer je progutala bebu,jebiga nemam sliku njegove face

— Alis (@NikolaAlis) January 6, 2013

When Bosnians write "ebiga" instead of Jebiga. <<<

— Dino Mirica (@Dmirica) January 4, 2013

ispravljanje krivih cesta

predizborna je godina u tuzli. da, malo o lokalnim zbivanjima, i sta se sve tu vrti. novci i narod kao ovca. narod najvise ispasta, to je jasno svakome.

prvo neki bitni faktori ovog posta:

- jasmin imamovic - gradonacelnik tuzle, politicka stranka sdp. kao i svako na vlasti na udaru pohvala i kritika. pravnik po zanimanju, pisac upitne kvalitete.

- udruzenje front - u prevodu: udruzenje huskaca, politicko oprijedjeljenje nije toliko bitno koliko njihova svijest.

- islamska zajednica tuzla i sda - nacionalisticka opcija tuzle koja nikom nije dobrodosla, nije nikad nudila pozitivni alternativni odgovor za boljitak gradjana tuzle.

gledajuci forume, komentare i sl. po stranicama posvecenim tuzli, moze se vidjeti mnostvo misli narodne mase. upucenost ili neupucenost u ono sto se dogadja u gradu, neke stvari se ne mogu opravdati.

poznata je ona stara poslovica: narodu se ne moze ugoditi. nema ovdje nekog reda kojim bi se krenulo. nit iko zna odakle je pocelo prepucavanje. jedno je sigurno, sda kao stranka uvijek je zeljela doci na vlast u tuzli na opstinskom nivou. uspjeli su na kantonalnom nivou ostvariti zavidan uspjeh.

kao i u vecini gradova u bih, cetiri godine se suti a kad krene izborna godina onda se probude niske strasti.

o udruzenju front ne znam bas puno niti mi se istrazuje. istina je da su se oni posebno nalozili na gradonacelnika. oni valjda znaju zasto. na njihovoj stranici dosije.ba postoji niz clanaka posvecenih gradonacelniku. clanci su preuvelicavanje i najmanjih sitnica *(1).

islamska zajednica je zaposlila svoje glasnogovornike kao npr. fatmira alispahica i njemu slicne, da atakuju gradjane svojim priglupim, netolerantnim izjavama i tako kvare atmosferu suzivota u tuzli.

gradonacelnika grada, koji to jos uvijek zvanicno nije, svetac ili cvjecka zasigurno nije. postoje razne glasine i istine koje mu idu i ne idu u prilog. ima stvari koje je njegov tim u ovih 12 godina njegove vladavine napravio dobro. s time se mogu hvaliti. normalno, ima i promasaja za koje nema nikakvog opravdanja.

necu se baviti time gdje su sve upletene ruke ovih nabrojanih aktera clanka. znam da je to zapetljana mreza, gordijev cvor koji se ne moze ni presjeci. sve u borbi za vlast. gradjani zapravo nisu bitni. oni ne uticu na ta zbivanja. od njih se ocekuje da svake cetvrte godine daju glas nekome ko ce ih tlaciti sljedece cetiri godine.

gradjane nit ko sta pita u vezi bilo kakvog projekta, nit ih se postuje.

ovo ljeto 2012 godine moze se pamtiti po brojnim gradilistima u tuzli. konacno su presvucene novim slojem neke ceste u tuzli koje nisu ponovo asfaltirane nijednom u zadnjih 30 godina. za tu investiciju gradjani tuzle su zaduzeni za "nebitnih" 2 miliona maraka.

vode ima svugdje u gradu iako je najskuplja u europi. primjera radi, cetveroclana porodica u visekatnicama, dvosoban stan, placaju oko 60 maraka mjesecno. kad su bile restrikcije i kad je tuzla patila od nedostatka vode, placalo 20 maraka ali zato je iz cesme voda curila samo 4 od ukupno 24 sata.

kako se ima vode u izobilju, napravljena su i jezera u centru grada. ne jedno nego se sad gradi i trece. naglasak na turizam koji tuzla nikad nije imala u nekom bitnijem obliku. sada se to pokusava potencirati s pomenutim jezerima koja su atraktivna samo 2-3 mjeseca ljetne sezone.

moze li se zaraditi koji milion maraka po sezoni? o tim i inace slicnim ciframa ne treba ni razmisljati. ne vrijedi. vrijedi razmisljati o dobiti vlasti i pokradenim gradjanima koji toga nisu svjesni.

oni koji nisu na vlasti zele posto-poto doci na vlast, i uzivati u blagostanju kontrolisuci kapital koji se uz pomoc poreza uzima od gradjana. kada bi dosli na vlast ne bi bili drugaciji od aktuelne vlasti. namece se samo pitanje da li gori ili jos losiji. na vlast ne mogu doci dobri.

nekoliko jos bitnih cinjenica:

- u tuzli gradonacenik nikad nije bio iz reda hrvatskog naroda,

- komunisticka partija u tuzli je na vlasti jos od ranih godina 20. vijeka (period 1920-1930),

- prvi vodovodni sistem s cijevima u tuzli izgradila je austro-ugarska vlast, a te cijevi jos uvijek nisu zamijenjene novima,

- eksploatisanjem slanice dugi niz godina (cak i kad je to bilo zabranjeno zadnjih godina) vidno je unisteno centralno gradsko jezgro,

- '60-tih i '70-tih godina u centralnom dijelu tuzle zbog slijeganja tla moralo je biti sruseno 65 gradjevina,

- danas se u zoni slijeganja tla ponovo grade objekti od navodnog znacaja za grad,

- pocetkom '80-tih godina proslog vijeka srusena rimo-katolicka crkva u centru grada koja je imala freske u danasnjoj vrijednosti nekoliko desetaka miliona eura,

- dok ovo pisem nestalo je vode sto je cest slucaj zbog kvarova na zastarjeloj vodovodnoj mrezi...

ima jos mnogo interesantnih cinjenica koje idu protiv ili na ruku gradjanima. zadnja dogadjanja i nisu bas vesela. izborna je godina i tuzla je pretvorena, u kako gradonacelnik kaze, najvece gradiliste u bih. njegova najpoznatija izvaljotina "kranovi ne smiju stati" svrstava ga u red legendi narodno-oslobodilacke borbe. on je zapravo borac da narod oslobodi od mukom i radom stecenog novca *(2).

u najnovijem napadu sda i islamska zajednica su napale opstinske celnike zbog festivala kaleidoskop i koncerata na otvorenom koji su trajali svega 3 dana. poseban naglasak na uvredu vjernika islamske vjeroispovjesti je dat koncertu ede maajke, frenkija i glasnoci zvucnog razglasa. znaci kad je ramazanski post u tuzli se ne smije cuti ni muha. sad im valjda edo maajka smeta sto povremeno zivi u izraelu i zagrebu, sto je otvorenog uma, iskren i rjecit. a mozda je samo izrael u pitanju.

prije samo 2-3 mjeseca edo majka je boravio u tuzli i promovisao svoj novi album, kada je poslije koncerta stupila na snagu policijska armada specijalaca i ispendrecila tuzlansku omladinu na sonom trgu. onako, vjezba policija strogocu.

na celu policijske strukture tada je bila nekakva osoba bitna u kadru sda.

gradonacelniku ne smeta edo maajka. ni ostalim gradjanima. ali uvijek ima neko kome smeta *(3).

da sve bude kontroverznije svako ima svoju verziju price pa tako i gradonacelnikova propaganda masinerija kaze da ove godine je najuspjesniji kaleidoskop *(4). takva propagadna masinerija imala je izgovora u mnogim situacijama, ali je i zatajila u mnogim slucajevima kada je trebalo naci objasnjenje i opravdanje: zasto je nestala radio tuzla i pretvorila se u radio 7, zapravo rtv7 (ciji je vecinski vlasnik upravo opstina, a ovih dana pocinje eksperimentalni program televizije 7, iako vec imamo tvt koji ima najjadniji moguci program), zasto je nestao zooloski vrt, zasto su kultura i sport na najnizem mogucem nivou u ovom novijem razdoblju, zasto toliko dugo godina nocni zivot u tuzli se zavrsavao prije 23h... i jos mnogo i mnogo postavljenih pitanja ostalo je da visi u zraku na koje je opstinska sluzba za odnose sa javnoscu dala krivudave odgovore.

oni koji posjecuju tuzlu ne znaju za sve ove probleme. tuzla je lijep grad. za sve one koji ga posjete trebao bi da ostane u dobrom sjecanju. nadam se da se nece dogoditi neka policijska akcija kao gore pomenuta da obicni turista zapamti strogocu policijske uprave tuzla. ili bilo kakav slican dogadjaj koji ce baciti lose svjetlo na tuzlu. nazalost, gradjani su izmanipulisani od strane mocnika, bilo onih na vlasti ili u opoziciji i cesto se priklanjaju na jednu ili drugu stranu.

ne stojim ni na cijoj strani. nisam clan nijedne politicke partije i vjerovatno zbog toga nemam stalan posao u firmi, tj. po zakonu se vodim se kao nezaposlen ili onaj koji radi na crno.

zamjeram, i to vrlo vrlo zamjeram, svim tim koji se bore za fotelju sto su u tuzli i u cijeloj bih ostavili narod bez posla, oteli i otimaju i dalje novac od onih koji s mukom i znojem na celu rade i prehranjuju porodicu.

cilj ovog posta nije ispravljanje krivih saobracajnica kako u naslovu stoji, nego otvaranje ociju svakom ko je za ili protiv gradonacelnika ili njegovih protivnika. cilj je stvaranje neutralnog stava pojedinca koji nece stati ni na jednu stranu, nego ce analiticki sagledati sve poteze onih koji vladaju i onih koji se bore za vlast, i shvatiti da ga na vise nacina sistematski potkradaju i lazu.

*1 - http://tinyurl.com/cluks9p 

*2 -  http://tinyurl.com/d7388jn

*3 - http://tinyurl.com/c6afugo | http://tinyurl.com/blskox9 | http://doznajemo.com/2012/05/14/11909/

*4 - http://tinyurl.com/cdcegkq

kultura, sta je to? - drugi dio: bonton

odmah da naglasim da se necu ovdje baviti pravilima lijepog ponasanja, niti cu nekoga uciti sta se treba uciniti kad zena ulazi u lift. pisacu o bontonu onakvog kakvog ga znam u svakodnevnom zivotu.

dzentlmeni (gentleman)

engleska rijec koja se prije dvadeset godina mogla cesce cuti na svakom koraku. ona u pravom smislu znaci ugladjen, pristojan gospodin. opisuje muskarca koji pokazuje odredjeni stepen pristojnosti, inteligencije i empatije.

kao takav, muskarac je bio i bit ce cijenjen u svim krugovima u kojima se krece. spreman je priskociti u pomoc, napraviti humanu gestu i pozitivno se izraziti. dzentlmen je najcesce izraz koji se povezuje s lijepim gestama prema njeznijem polu na javnim mjestima.

to ne mora biti slucaj da je dzentlmen taj koji ce pomoci bakici u nosenju cegera s pijace, nego ce dzentlmen pomoci pogurati auto svog komsije.

da li je sve manje dzentlmena u ovo zadnje vrijeme?

ne mogu se tacno izraziti u kojem postotku je dzentlmena bilo prije 50 godina i danas. vjerujem da ih je prije 50 godina bilo puno vise.

vremena se mijenjaju i generacije koje nadolaze s vremenom se takodjer mijenjaju. sredina u kojoj omladina odrasta, nudi nove mogucnosti, novi vid sazrijevanja, otvorene opcije za ono sto prijasnje generacije nisu imale.

tako se vremenom i pocelo mijenjati covjekovo ponasanje kroz vrijeme i sredinu u kojoj zivi.

danas pojam dzentlmen nije stran, ali nekim mladjim generacijama je smijesan. neki od onih starijih se, primjera radi, ne zeli previse truditi pokazivati svoj dzentlmenizam. to je obicno proizaslo iz, vremenom nastalih, losih iskustava koja su se dogodila promjenom sistema vrijednosti.

biljezim ovdje nekoliko izjava koje sam cuo od starijih i mudrijih od sebe koji su mi jednostavno objasnili: "treba pomoci, ali ne svakome".

sta mi to govori? bas taj sistem vrijednosti koji se pod uticajem vremena promijenio i donio razlike, postaje mjerodavan da sudi o kakvim cinjenicama se radi. tako neki dzentlmen spreman pomoci, u trenutku postaje potencijalan lopov.

zasto bi se nasao neki dobri srednjoskolac koji ce bakici pomoci nositi cegere? mozda on to radi da bi iz vlastite koristi. oteti od bakice ceger, otrcati 20 metara od nje, cerekati se i nestati u drugoj ulici. vrlo moguce.

skolovanje

posto u bonton spada i drzanje pribora za jelo, bonton se uci od malih nogu. vec sam ranije napomenuo da je porodica baza odgoja i daljnjeg napredovanja pojedinca. tu bazu koju su stvorili roditelji, ili mozda nisu, trebalo bi da upotpuni vrtic i skola. djeca posredstvom svog vaspitaca ili ucitelja usvajaju buduce primjere ponasanja, i kako se trebaju ponasati u odredjenim situacijama u medjuljudskim odnosima.

tako bi trebalo biti.

nastavnici razredne nastave ju osnovnim skolama uglavnom su se bazirali na ono znanje iz knjige. gradivo koje trebaju ucenici savladati za ocjenu nije i najpotpunije znanje o opstoj kulturi ophodjenja.

zapitao sam se i poslije toliko vremena zasto se i dalje obaraju kante za smece, lupaju salteri u haustorima ili lome grane drveca na ulici?

uglavnom se omladini objasnjavaju stvari da su zabranjene ili dopustene. na taj nacin se stvara onaj mit o zabranjenom vocu koje je najsladje, kako glasi po staroj poslovici.

uvijek je veci izazov napraviti nesto sto se formulise kao zabranjen akt i time postici veci rejting kod svojih vrsnjaka. tako to ide. naravno, nigdje tu nema objasnjenja zasto bi smo trebali pustiti stabla da rastu bez lomljenja grana, stvarati svijest ne o zabrani nego o funkcionalnosti koja nam svakodnevno treba?

ne stvara se ni svjesnost o posjedicama ucinjenih djela, pa tako sama psihologija gubi bitku na prvom pragu. bonton izostaje najvecim dijelom tamo gdje je najpotrebniji, a to su skolske klupe. sve ga se manje koristi u ucionicama iz kojih bi se trebao preseliti na ulicu i dom.

bonton vs. religija

prema slikovitim primjerima iz nase blize i dalje okoline, moze se zakljuciti kako je bitnije u skole uvesti kao predmet religiju. zasto se niko ne osvrne na to da mladom covjeku je potrebnije shvatiti zasto treba biti human i pozitivih stavova kroz ponasanje? religija to ne objasnjava. religija na drugi nacin opisuje covjekov put kroz zivot putem uzora i primjera o kojima vjera govori. nijednom mladom covjeku danas ne moze biti norma muhamed ili isus. norma mu moze biti bonton.

vec na samo pominjanje religije, danasnje vodje odmah imaju spremne argumente za bilo kakvu odbranu i zastitu svog idolopoklonstva.

ne vrijedi spominjati politiku, medije i manipulacije. to je postao otvoren poligon za razna suceljavanja i protivljenja, iznosenja vlastitih misljenja, pogresnog tumacenja demokratije, niskih verbalnih udaraca i svega onog sto nikako ne spada u bonton. stvorio se neprevazidjeni jaz.

s takvom slikom u kojoj se religija pocinje nametati u smislu demokratskog prava pojedinca, zaboravlja se ponajprije na potrebe pojedinca. naravno da ce bilo koji vjerski vodja izjaviti kako je vjera ljudsko i demokratsko pravo pojedinca i na taj nacin istaknuti bitnost i potrebu istoga, ne pitajuci nikoga u kojoj i kakvoj mjeri to treba biti. nepoznavanjem bontona doslo je do pretjerivanja. najjednostavnije receno.

dok se spominju kojekakva prava i slobode, zanemaruje se svaka bitna komponenta koja je ljudima zajednicka. bonton ne dijeli ljude po principu kako to radi religija ili politika. bonton dijeli ljude na vaspitane i uctive, i one koji nisu.

kada bi se religija i bonton uporedo ucili bilo bi vise razumijevanja i tolerancije. za sada, bonton je zaboravljen pojam koji iznenadi ponekad lijepom gestom i brzom opet ode u zaborav.

demistifikacija bontona

raspravljajuci o ulozi bontona s nekoliko prijatelja, zajednicki smo dosli do zakljucaka kako bonton danas u vecini slucajeva izaziva podsmijeh.

nisam radikalan u pogledu prakse i praktikovanja bilo cega, ali iznoseci vlastita iskustva prijatelji i ja smo dosli do saznanja kako se bonton sve manje koristi u svakodnevnom zivotu.

na primjerima ljudi u okruzenju, postaje lakse i djelotvornije se prikloniti neobrazovanoj vecini, nego strsiti spram iste prkoseci joj odredjenim pravilima, za koja i sami znamo da ce biti odbacena i nece donijeti nikakve rezultate. osim naravno podsmijeha ili saznanja narodne mase kako ste drugaciji.

bonton nije tesko upoznati. to su pravila koja odredjuju ponasanje kakvo dolikuje jednoj osobi i okarakterisano je kao zvanicno pravilno ponasanje odraslih zena i muskaraca, i omladine tj. djece.

svaka bi knjizara trebala imati u svom asortimanu knjigu o bontonu. u ovo danasnje doba rasirenosti interneta i pretrazivanja po google-u, nudi se pregrst linkova koji ce vas uvesti u osnove dobrog ponasanja.

mislim da mnoge ljude ne brine da li ce se naci u nekoj situaciji ili odredjenom krugu ljudi. moze se desiti da ce te biti pozvani na zabavu ili prijem kod uglednih i uctivih ljudi. mozda ce tu biti doktora i profesora, glumaca ili slicnih zvanja koja drze i cijene do ugladjenog ponasanja.

sta bi se desilo da se ponasate onako kao kad sjedite s nekim u kafanama blizu pijace, vicete i grabite sa stola, samo zato sto ste ubijedjeni ako sjedite u krugu od 25 ljudi da se trebate tako ponasati?

ili ste mozda nahrupili unutra pri samom ulazu ne cekavsi da vas domacin pozove unutra i zauzeli mjesto za stolom ne pitavsi nikoga da li je mjesto ranije zauzeto? rekao sam da necu kazivati kakva su pravila pri odredjenim situacijama. za to bi se trebao svaki pojedinac zanimati ako mu je stalo da se ne prikaze u pogresnom svjetlu. nije tesko ispasti grubijan, primitivac, kabadahija, mangup i opisom jos stotinu slicnih izraza. jos lakse je reci da smo vidoviti i da se necemo nikad naci u takvom drustvu u kojem se laktovi ne drze na stolu kad se jede. a sta ako ipak se to desi?

da se takvo sto ne bi dogodilo, bilo bi lijepo da se sami od sebe i za sebe potrudite da ne dodje do toga, da se mozete osramotiti i zacrveniti pred skupom ljudi, koji su vas do prije nekoliko trenutaka smatrali lijepo odgojenom osobom.

primjereno ponasanje ne moze nikome skoditi. lijepi maniri nas samo mogu odvesti stepenicu vise u drustvu. i ako smo sami na tom vrhu lijepog vaspitanja onda neka. s vremenom bi nam se mogao i neko pribiliziti. poznavanje bontona se nekome

moze svidjeti pa cemo posluziti kao primjer drugima da ga sto bolje upoznaju.

kultura - sta je to? - prvi dio: primitivizam

vec se moglo bezbroj puta cuti kako se kaze, da je lijepo ponasanje odraz kulture ponasanja i obrazovanosti jednog pojedinca. lijepo ponasanje zapravo se naziva bonton. u mnogim slucajevima, svako od nas je sudjelovao bar jednom nekulturnom ispadu nekog koga poznajemo ili ne poznajemo.

primitivizam

ovaj izraz kada ukucate u vecinu internet pretrazivaca dovest ce vas do rezultata koji vas povezuju sa muzickim pokretom nju primitivs, nastalim u sarajevu osamdesetih godina proslog vijeka.

nemam nista protiv bilo kojeg muzickog pokreta. imam protiv toga da se pojedinci ili grupa ljudi poistovjecuje sa onim sto bi smo nazvali neuctivo, bahato, uvredljivo i nekulturno ponasanje.

definicija

ne znam da li se neko vec bavio definisanjem primitivizma ili objasnjavanjem samog pojma, ja cu ovdje primjeniti vlastitu definiciju.

primitivizmom se moze nazvati svo ono neadekvatno ponasanje osobe i grupe ljudi, ili ponasanje koje nije u skladu s vec odredjenim okvirima ponasanja mentalno zdrave osobe pred jednom ili vise osoba u medjusobnoj komunikaciji.

primjer primitivizma

u to spada slika, kada momci stacionirani ispred neke radnje ispijaju pivo iz flase, cerekaju se priglupim salama, te ih u toj seansi na trenutak prekine pojava zenskog lika. vec milion puta se to ponovilo, grupa obicno mladjih, ali nije mana ni starijima, da pocnu dobacivati "preko ulice" neumjesne komentare koje cesce djevojka nego zena presuti i zeli se sto brze udaljiti s neugodne lokacije.

spomenuh zenu. 

da malo razvijemo situaciju, primitivizam je prisutan i kod zena, pa ce se tako neka od takvih verbalno suprotstaviti razuzdanoj gomili ispicutura ispred prodavnice u komsiluku. 

te svadje obicno razveseljavaju prolaznike, a kako je radoznalost jedna pojava sasvim normalna kod svih ljudi i zivotinja, vjerovatno ce zastati da bi bolje osmotrili: poznavanje obaranja jezicnih barijera, spominjanje clanova porodice, spominjanje genitalija i seksualnih sposobnosti, ruganje, ponizavanje i sve ostalo.

ovdje prekidam slikovit primjer.

uzroci primitivizma

primitivizam nastaje iz zelje za isticanjem u svojoj, cesto provincijskoj sredini, ruralnom i malobrojnom naselju. naravno da to nije pravilo jer se zaista rasireni oblici primitivizma nalaze i u velikim urbanim sredinama. tako se na najlaksi nacin, smatraju takvi pojedinci, dolazi do masovnijeg uspjeha kod sire narodne mase.

zelju za isticanjem covjek dobija u svom ranom periodu odrastanja. poznata i covjeka zelja za vladanjem, ponizavanjem ili pokoravanjem. ovo je samo skup pojava iz psihologije covjeka koje uticu na razmisljanje i ponasanje u drustvu. kad kazem drustvo, onda ne mislim samo na nekoliko osoba s kojima ta osoba provodi slobodno vrijeme, nego mislim na cjelokupno drustvo, ljudsku zajednicu. upravo ta ljudska zajednica je dijelom odgovorna za sirenje, odnosno smanjivanje utjecaja primitivizma.

drustvo u cijelini, javno mnjenje donosi konacni sud o postupcima primitivaca, osudjuje ih, ili u suprotnom ih podstice na takve radnje.

pojedinac ce se slijedeci put zapitati, da li je to sto cini ispravno i da li ce biti odobreno od vecine onih koji su ukljuceni u interakciju, ako je nedavno dozivio losu kritiku svojih djela. ne ulazim sada u istoriju medjuljdske komunikacije ali posto su medjuljudski odnosi kompleksno gradivo i ovdje pravim mali rez, ostavljajuci prostora za razvijanje maste.

razvitak i uslovi

do razvitka primitivizma kod osobe dolazi iz vise pravaca. kao osnova i uslov razvitka covjekove licnosti, uzima se porodica i okolina u kojoj odrasta. to je baza ili pocetak svega sto ce kasnije pojedinac ispoljavati u odnosu sa drugima. od te baze zavisi mnogo toga, kao i od pojedinca kako ce se prilagoditi toj sredini u kojoj odrasta, njegov stepen prihvatanja znanja.

bez obzira na skolu i obrazovanje u visokoskolskim ustanovama, kucni odgoj je najodgovorniji za shvatanje i vaznost pojma bontona, osnova ponasanja, kulture ophodjenja i odnosa sa drugim ljudima.

na osnove vec dozivljenih iskustava, mozemo sresti doktore, profesore i ostale visokoobrazovane titule, koji bez obzira na to, ipak su primitivni ljudi.

primitivizam je kao pojava rasirena u modernom nacinu zivota. mnogi to povezuju s balkanskim obicajima i nekom vrstom tradicije, te da je primitivizam karakteristican za ovo podrucje i narode koji tu zive.

mozda je to donekle i tacno, ali ne treba iskljuciti i mnoge druge geografske regije ili kontinente.

demografski gledano, na ovim prostorima je primitivizam uvijek imao dobru podlogu i razvojnu taktiku. medjutim, sa sigurnoscu ne moze se tvrditi da primitivizam nije izrazen u drugim europskim drzavama.

primitivizam u opcoj kulturi i umjetnosti

ipak zadrzacemo se na nama poznatom podrucju balkana. od banalnog primjera mladica koji ispijaju pivo ispred prodavnice, primitivizam se rasirio i tamo gdje ne bi trebao. imamo ga na fakultetima, zdravstvenim ustanovama, sredstvima javnog prijevoza i izgleda svuda gdje se ljudi susrecu i dolaze u kontakt.

od toga se dalje razvija i u filmovima, koji bi po nekoj osnovi trebali imati edukativan znacaj za razvoj ne samo pojedinca nego bas sire publike i obozavatelja sedme umjetnosti.

vec na malim ekranima mozemo primjetiti koliko je obrazovanje palo na niske grane i kako ima sasvim malo edukativnih sadrzaja za najmladji uzrast. da li zbog nemastovitosti ili opceg neznanja, urednici pokusavaju izbjeci takve sadrzaje ili ako ih ima onda u takve provlace i ono sto nije odgovarajuce, krenuvsi samo od izrazavanja i govora, da o ostalom ne govorim dalje.

humor i primitivizam

kad sam spomenuo filmove, to je jedan od najcescih oblika predstavljanja primitivizma kroz scenski ili dramaturski prikaz. spomenuti neke od naslova kao sto je "tesna koza", "zikina dinastija" iz nedavne proslosti ili bilo kojeg novijeg naslova iz prosle godine, apsolutno je nebitno.

bitno je prepoznati vjesto upakovane slijedove primitivizama u obliku humora. kako nasa geografska sirina i duzina jugoistocne europe obiluje raznim primjerima i jednog i drugog, nije to tako tesko upakovati u jednu cjelinu i pruziti ga na dlanu cijelom svijetu.

jedan od tih primjera je i emir kusturica koji je za svoj film "dom za vjesanje" na "skroz" umjetnicki nacin predstavio sliku romskog zivota, i na taj nacin zaradio ne samo filmsku nagradu na osnovu primitivizma, nego i brdo novaca plus naziv renomiranog rezisera. ovo otvaranje ociju mnogima uslovilo je da nastane kroz neku vrstu humora mnogo filmova na takvu temu.

primitivizam se i danas hrani humorom, i to je najlakse odabrani put da mnogi sadasnji i buduci tinejdzeri, odrasli ljudi i oni u poznim godinama, odaberu takav nacin ophodjenja s drugima u konverzaciji.

rezime

primitivizam je opsteprisutan u svakoj pori drustva. protiv njega se ne moze, ne treba, a mozda i ne mora boriti. uzaludno je pokusavati ga sprijeciti. uzaludno je aludirati na bonton kad je to tezi put da se izgradi modernije, obrazovanije i svjesnije drustvo.

primitivizam svakako ne treba prihvatiti. ako ste u nekoj situaciji i imate izbora izbjegnuti ga, uradite to svakako.

primitivizam je do sada uzrokovao i mnogo neugodnih situacija, medju kojima i takve koje su zavrsile krivicnim prekrsajima ili tragicno za nekoga, u najgorem slucaju.

ako imate priliku upozoriti nekoga na adekvatno ponasanje jer smatrate da to nece imati negativne posljedice, pokusajte. ljudi u svom ponasanju trebaju uvesti korekcije kao i opsti nivo tolerancije koji ce poboljsati njihovu komunikaciju.

napomena

clanak je nastao iz vlastitog iskustva, saznanja, opazanja i nema nikakvih izvora poput internet stranica ili knjiga, pa tako je nemoguce navesti izvore koji su koristeni prilikom pisanja ovog clanka.