nepoznata epizoda o beracima zeljeza

tuzno je to sto se ljudima dogadja i sto kod nekih ljekara u bosni i hercegovini vise ne vrijedi hipokratova zakletva koju su dali kad su postajali doktori. i to ce im ostatak zivota biti prilijepljeno uz ime. ono dr bez tacke. titula vazna svima koji traze zdravlje.
na berlinale festu u berlinu, poznatom po nagradama za europske filmove koji su veoma kvalitetni, ali jos uvijek u sjeni holivudskih visemilionskih atrakcija, pojavio se i nas film. sada je prica koja se desila na klinici u mom gradu obisla cijeli svijet.

ljekari su zakazali.
da li je to u pitanju sto su romi ili nije, da li je to sto ljekari vise nece nikog da pogledaju ko nema suskavih stotinu maraka u dzepu?
kod nas u drzavi bosni i hercegovini sve je apsurdno i moze se snimiti jos stotine filmova. postoji isto toliko prica, mozda i mnogo vise za koje danis tanovic ne zna. ovo je tlo pogodno da se snimaju ovakvi filmovi kakav je danis snimio, i odnio u berlin da se proslavi na ugrozavanju ljudskih prava ili ciganluku.
podsjetimo se da su prije njega u neko doba na ciganluku zaradili kusturica i bregovic, koji kao da su otvorili novi trend, pa onda i svi ostali su krenuli njihovim stopama.
danas je uvredljivo nazvati nekoga ciganinom. koliko se sjecam kad sam bio mladji to je bilo sasvim normalno. jedva da sam i znao da postoji rijec rom. u mojoj drzavi oni su u zakonu po stavci "ostali", "etno manjina" i tome slicno.
sto se tice posla i skolovanja u zadnjim su redovima. prezivljavaju nekako. i oduvijek je za ciganina glasilo da je lopov.
to se do danas nije promijenilo. i ne znam da li ce ikad.

to sto danis tanovic sigurno ne zna je da berac zeljeza ne preza ni od cega da dodje do zeljeza. kopajuci po kontejnerima, skupljajuci po avlijama mogu naci nesto zeljeza. od toga sigurno ne mogu prezivjeti. ne znam ni kako prezivljaju uopste.

nisam gledao film pa da kazem nesto o filmu. sigurno je dobar jer tanovic je odlican reziser. ne znam da li je tanovic snimio u tom svom filmu kako glavni glumac skida sahtove sa ulice i reze ih na komade, saceka da uhvate malo hrdje i onda sa ostalim zeljezom koje je u medjuvremenu skupio, odnese na otpad i dobije neku paru.
ti isti beraci zeljeza koje predstavlja nazif mujic, skidaju zastitne limove na raznim objektima, skidaju zeljezne ograde dvorista oronulih kuca ili propalih preduzeca, resetke sa prozorcica podruma...
svugdje gdje zeljezo postoji tu su i beraci zeljeza. oni ce skinuti sve metalno gdje god mogu jer trebaju prezivjeti. ne zelim da vjerujem da je nazif mujic jedan od tih koji je skinuo poklopac od sahta iza moje zgrade, u koji je upao mali psic neke kuje lutalice pa je cvilio. neko se smilovao i izvadio jadnog psica da bi svijet mogao spavati u kisnoj noci. mora se naspavati neko ko ima srece da ima posten posao i prima placu.
ne kazem ni da je danis tanovic pogrijesio, niti da je nazif mujic taj koji krade zeljezo. dosta je tom covjeku njegove muke. ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju ono sto se tom jednom obicnom covjeku jednostavnog imena nazif mujic dogodilo.
da se nije dogodilo ne bi danas imali nagradjeni film. ne bi ostatak drzave, ove nam komsijske zemlje, europske ni svjetske sile znale da imamo doktorska govna koja znaju da se operu na sve nacine i kazu kako to nije istina.

da bih sumirao cijelu pricu opravdacu nazifa i njegovu zenu koji su propatili i reci slobodno: nek beru / kradu zeljezo jer drugacije ne mogu prezivjeti, nek beru jer su romi i nece nikad naci posten posao u ovoj drzavi u kojoj ga i oni posteni gube. i to glasno da kazem.
i neka danis tanovic snimi jos stotine ovakvih filmova iz istinitih zivotnih prica obicnih ljudi, da pokaze ne samo kako su ljekari postali gori i bezobzirniji od ratnih profitera, oni kojima ljudski zivot treba biti svetinja okrenuli su se novom bogu - novcu. dzabe im fakultet i svo znanje (sigurno je kupljeno mitom) koje su uspjeli steci, kad ona zakletva koju su polozili ne vrijedi nicemu.

ljudi koji se razbole i odu u bolnicu vjerujuci da ce im ljekari pomoci, razocaraju se i iz njihovih usta se moze cuti: "gore (bolnica granica, ukc tuzla - op.a.) te ne gleda niko. ako nemas bar 50 maraka, al bolje 100, nece te ni pogledati. cuvaj svoje zdravlje, tesko onom ko se razboli i njima mora otici".

kad pogledam film mozda cu napisati i svoje vidjenje.
ovo je ono sto znam iz zivota, sredine u kojoj zivim. napisah da zelim reci ovo glasno da me svako cuje. mislim da je ovo pravi nacin da putem ovog bloga i interneta kazem glasno, i ono o beracima zeljeza i o ljekarima koji nemaju dusu. nisu svi ljudi isti i ne zelim generalizovati, ali sve manje je ljudi a sve vise ljudi-zvijeri. zaboravili smo biti ljudi i ono sto nas takvima cini. nemojmo!

i obavezno posjetite slijedeci link: http://nevenkagaragic.blogger.ba/arhiva/2011/10/12/2910825

dodatak 1:
Hipokratova zakletva:

"Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."

 (izvor: wikipedia.org)

dodatak 2:
"...na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

(izvor: wikipedia.org)

jebi ga (kao fenomen i znacaj u prosto - prosirenoj recenici)

kad bi se raspravljalo o jednoj prostoj uzrecici koja je uz to i bezobrazna u isto vrijeme, shvatili bi smo kako ustvari gubimo vrijeme na sitnice.
za nekog uzrecica, a za nekog psovka, kad kazes "jebi ga", ustvari ne mislis kako se izrazavas verbalno nego objasnjavas stanje stvari.

u nekim trenucima je pozeljno reci "jebi ga" jer drugacije ne ide. zamislis se u situaciji kada nekome moras izraziti ozbiljnost svoje situacije i kazes mu: "jebi ga, djevojka mi je trudna!". i onda se zamislite, vidi stvarno trudna je.
opet nije isto kao kad bi se reklo: "uh, djevojka mi je trudna, jebi ga". to vec skroz drugacije zvuci od ozbiljnog i pretvara se odmah u neodgovornost, kao nisam to zelio, sta cu sad, jebi ga.
hiljadu puta i sam pozelim reci "jebi ga" tamo gdje tome nije mjesto jer zelim tako da se izrazim. bio bi fazon jebi ga.
onda se osvrnem na stihove pjesme svog druga damira avdica koji odjednom zivi u sloveniji, a inace hara svugdje u europi i ex-yu sam sa svojom gitarom i marshal pojacalom i kaze: "kad kazem jebo mater, ja ne psujem, ja samo tako pricam".
nekim ljudima je "jebi ga" sasvim normalna pojava i stil zivota jebi ga.

neki ljudi se mogu suzdrzati u odredjenim situacijama, a nekima izleti. brzi je jezik od pameti. tako na usmenom ispitu kad profesor bocne pitanjem u kost bas ono sto nas dragi student je letimicno procitao ali ne i zapamtio: "jebi ga profesore kud bas to potrefi".
zavrsio si karijeru i zvanje za ovu sezonu, ganjaj slijedeci rok i pazi dobro sta pricas.
"evo, jebi ga, bas sam htio da te nazovem" i nije neka slavna recenica. niko se njome nije proslavio. cim se upotrijebi u toj formi "jebi ga" odise cistom lazi i nista nas ne izvadi kad to izreknemo. to govori da je "jebi ga" pozeljno izostaviti iz misli i recenica koje izgovaramo.
daleko drugacije je s ljudima koje svaki dan sretnemo i pricamo nego kad se javno obracamo. komentator na tv-u ili radiju mora dobro razmisliti sta ce reci. u svojoj bogatoj radijskoj karijeri imao sam pregrst intervjua u kojima sugovornik zaboravi u trenu gdje se nalazi, i upotrijebi "jebi ga" ili jos gore neku psovku. meni se greska nije smjela dogoditi kao onom komentatoru utakmice u kojoj se izderao: "gooo, gooo, kuuuraaac go".
nekad je bio fol reci tako nesto, pogotovo u tom tinejdzerskom periodu. ispadnes veca faca u drustvu. na kraju su svi lajali pa niko nije bio faca, a pred roditeljima kad tako nesto izlanes bez razmisljanja, vise nije bilo opomena nego pljuska preko usta.
u ovo novije vrijeme tinejdzerska populacija je napredovala pa su oblik "jebi ga" rasirili u: "seri ga", "pisaj je", "zabij mu"...
valjda to gramatika zahtijeva i kreativni pravopis u skladu s zivotnim situacijama. cak je doslo i do toga da "jebi ga" u pismenom obliku dozivi transformaciju u sastavljenom "jebiga" ili skracenom "jbg" obliku.
masta radi svasta, ali opravdavanje ovoga u pojedinim situacijama ipak nema adekvatnog opravdanja kao sto nema za, na primjer, namjerno podrigivanje u ljekarskoj ordinaciji prilikom bolova u koljenu.

dodje se u zrele godine, covjek se zapita i razmisli kako su se stvari poredale, dodju i djeca na red. nekim dosljednima sebe ispadne to "jebi ga" iz rijecnika, i postave se na mjesto svojih roditelja koji su im branili psovke, a podrzavali lijepo ponasanje.
roditelji koji s pojavom djece postaju babe i djedovi, dopustaju unucadi sve ono sto su inace svojoj djeci branili. tako opet ponovo dodje to isto "jebi ga" u zacarani krug iz kojeg ne moze izaci.
i opet na kraju svega na snazi je svemocno i neunistivo "jebi ga".
e, jebi ga.

pred sam kraj, ice-t i "jebi ga":


a za kraj nekoliko svjezih primjera s twittera (klikni na datum da vidis originalni tvit):

Ako ne znaš da se ljubiš, otpadaš. Jebi ga.

— Steppenwolf (@Steppenwolf___) January 7, 2013

Svima kojima nisam čestitala ng - jebi ga

— Pogrebne usluge (@munzbergova) January 1, 2013

I da odem u Ameriku mene bi se odrekli i Hrvatska i Srbija I Amerika jbg nisam Tesla...mada kad se setim njegove biografije.....:-)

— drugaricaRadmila (@iznadkritike) January 7, 2013

Ups malo sam umasnila telefon, jbg ne mogu istovremeno da tvitujem i jedem sarmu

— Dunjica (@kristalmet) January 1, 2013

Danas sam malom sestricu rekao da je sestra trudna jer je progutala bebu,jebiga nemam sliku njegove face

— Alis (@NikolaAlis) January 6, 2013

When Bosnians write "ebiga" instead of Jebiga. <<<

— Dino Mirica (@Dmirica) January 4, 2013

ispravljanje krivih cesta

predizborna je godina u tuzli. da, malo o lokalnim zbivanjima, i sta se sve tu vrti. novci i narod kao ovca. narod najvise ispasta, to je jasno svakome.

prvo neki bitni faktori ovog posta:

- jasmin imamovic - gradonacelnik tuzle, politicka stranka sdp. kao i svako na vlasti na udaru pohvala i kritika. pravnik po zanimanju, pisac upitne kvalitete.

- udruzenje front - u prevodu: udruzenje huskaca, politicko oprijedjeljenje nije toliko bitno koliko njihova svijest.

- islamska zajednica tuzla i sda - nacionalisticka opcija tuzle koja nikom nije dobrodosla, nije nikad nudila pozitivni alternativni odgovor za boljitak gradjana tuzle.

gledajuci forume, komentare i sl. po stranicama posvecenim tuzli, moze se vidjeti mnostvo misli narodne mase. upucenost ili neupucenost u ono sto se dogadja u gradu, neke stvari se ne mogu opravdati.

poznata je ona stara poslovica: narodu se ne moze ugoditi. nema ovdje nekog reda kojim bi se krenulo. nit iko zna odakle je pocelo prepucavanje. jedno je sigurno, sda kao stranka uvijek je zeljela doci na vlast u tuzli na opstinskom nivou. uspjeli su na kantonalnom nivou ostvariti zavidan uspjeh.

kao i u vecini gradova u bih, cetiri godine se suti a kad krene izborna godina onda se probude niske strasti.

o udruzenju front ne znam bas puno niti mi se istrazuje. istina je da su se oni posebno nalozili na gradonacelnika. oni valjda znaju zasto. na njihovoj stranici dosije.ba postoji niz clanaka posvecenih gradonacelniku. clanci su preuvelicavanje i najmanjih sitnica *(1).

islamska zajednica je zaposlila svoje glasnogovornike kao npr. fatmira alispahica i njemu slicne, da atakuju gradjane svojim priglupim, netolerantnim izjavama i tako kvare atmosferu suzivota u tuzli.

gradonacelnika grada, koji to jos uvijek zvanicno nije, svetac ili cvjecka zasigurno nije. postoje razne glasine i istine koje mu idu i ne idu u prilog. ima stvari koje je njegov tim u ovih 12 godina njegove vladavine napravio dobro. s time se mogu hvaliti. normalno, ima i promasaja za koje nema nikakvog opravdanja.

necu se baviti time gdje su sve upletene ruke ovih nabrojanih aktera clanka. znam da je to zapetljana mreza, gordijev cvor koji se ne moze ni presjeci. sve u borbi za vlast. gradjani zapravo nisu bitni. oni ne uticu na ta zbivanja. od njih se ocekuje da svake cetvrte godine daju glas nekome ko ce ih tlaciti sljedece cetiri godine.

gradjane nit ko sta pita u vezi bilo kakvog projekta, nit ih se postuje.

ovo ljeto 2012 godine moze se pamtiti po brojnim gradilistima u tuzli. konacno su presvucene novim slojem neke ceste u tuzli koje nisu ponovo asfaltirane nijednom u zadnjih 30 godina. za tu investiciju gradjani tuzle su zaduzeni za "nebitnih" 2 miliona maraka.

vode ima svugdje u gradu iako je najskuplja u europi. primjera radi, cetveroclana porodica u visekatnicama, dvosoban stan, placaju oko 60 maraka mjesecno. kad su bile restrikcije i kad je tuzla patila od nedostatka vode, placalo 20 maraka ali zato je iz cesme voda curila samo 4 od ukupno 24 sata.

kako se ima vode u izobilju, napravljena su i jezera u centru grada. ne jedno nego se sad gradi i trece. naglasak na turizam koji tuzla nikad nije imala u nekom bitnijem obliku. sada se to pokusava potencirati s pomenutim jezerima koja su atraktivna samo 2-3 mjeseca ljetne sezone.

moze li se zaraditi koji milion maraka po sezoni? o tim i inace slicnim ciframa ne treba ni razmisljati. ne vrijedi. vrijedi razmisljati o dobiti vlasti i pokradenim gradjanima koji toga nisu svjesni.

oni koji nisu na vlasti zele posto-poto doci na vlast, i uzivati u blagostanju kontrolisuci kapital koji se uz pomoc poreza uzima od gradjana. kada bi dosli na vlast ne bi bili drugaciji od aktuelne vlasti. namece se samo pitanje da li gori ili jos losiji. na vlast ne mogu doci dobri.

nekoliko jos bitnih cinjenica:

- u tuzli gradonacenik nikad nije bio iz reda hrvatskog naroda,

- komunisticka partija u tuzli je na vlasti jos od ranih godina 20. vijeka (period 1920-1930),

- prvi vodovodni sistem s cijevima u tuzli izgradila je austro-ugarska vlast, a te cijevi jos uvijek nisu zamijenjene novima,

- eksploatisanjem slanice dugi niz godina (cak i kad je to bilo zabranjeno zadnjih godina) vidno je unisteno centralno gradsko jezgro,

- '60-tih i '70-tih godina u centralnom dijelu tuzle zbog slijeganja tla moralo je biti sruseno 65 gradjevina,

- danas se u zoni slijeganja tla ponovo grade objekti od navodnog znacaja za grad,

- pocetkom '80-tih godina proslog vijeka srusena rimo-katolicka crkva u centru grada koja je imala freske u danasnjoj vrijednosti nekoliko desetaka miliona eura,

- dok ovo pisem nestalo je vode sto je cest slucaj zbog kvarova na zastarjeloj vodovodnoj mrezi...

ima jos mnogo interesantnih cinjenica koje idu protiv ili na ruku gradjanima. zadnja dogadjanja i nisu bas vesela. izborna je godina i tuzla je pretvorena, u kako gradonacelnik kaze, najvece gradiliste u bih. njegova najpoznatija izvaljotina "kranovi ne smiju stati" svrstava ga u red legendi narodno-oslobodilacke borbe. on je zapravo borac da narod oslobodi od mukom i radom stecenog novca *(2).

u najnovijem napadu sda i islamska zajednica su napale opstinske celnike zbog festivala kaleidoskop i koncerata na otvorenom koji su trajali svega 3 dana. poseban naglasak na uvredu vjernika islamske vjeroispovjesti je dat koncertu ede maajke, frenkija i glasnoci zvucnog razglasa. znaci kad je ramazanski post u tuzli se ne smije cuti ni muha. sad im valjda edo maajka smeta sto povremeno zivi u izraelu i zagrebu, sto je otvorenog uma, iskren i rjecit. a mozda je samo izrael u pitanju.

prije samo 2-3 mjeseca edo majka je boravio u tuzli i promovisao svoj novi album, kada je poslije koncerta stupila na snagu policijska armada specijalaca i ispendrecila tuzlansku omladinu na sonom trgu. onako, vjezba policija strogocu.

na celu policijske strukture tada je bila nekakva osoba bitna u kadru sda.

gradonacelniku ne smeta edo maajka. ni ostalim gradjanima. ali uvijek ima neko kome smeta *(3).

da sve bude kontroverznije svako ima svoju verziju price pa tako i gradonacelnikova propaganda masinerija kaze da ove godine je najuspjesniji kaleidoskop *(4). takva propagadna masinerija imala je izgovora u mnogim situacijama, ali je i zatajila u mnogim slucajevima kada je trebalo naci objasnjenje i opravdanje: zasto je nestala radio tuzla i pretvorila se u radio 7, zapravo rtv7 (ciji je vecinski vlasnik upravo opstina, a ovih dana pocinje eksperimentalni program televizije 7, iako vec imamo tvt koji ima najjadniji moguci program), zasto je nestao zooloski vrt, zasto su kultura i sport na najnizem mogucem nivou u ovom novijem razdoblju, zasto toliko dugo godina nocni zivot u tuzli se zavrsavao prije 23h... i jos mnogo i mnogo postavljenih pitanja ostalo je da visi u zraku na koje je opstinska sluzba za odnose sa javnoscu dala krivudave odgovore.

oni koji posjecuju tuzlu ne znaju za sve ove probleme. tuzla je lijep grad. za sve one koji ga posjete trebao bi da ostane u dobrom sjecanju. nadam se da se nece dogoditi neka policijska akcija kao gore pomenuta da obicni turista zapamti strogocu policijske uprave tuzla. ili bilo kakav slican dogadjaj koji ce baciti lose svjetlo na tuzlu. nazalost, gradjani su izmanipulisani od strane mocnika, bilo onih na vlasti ili u opoziciji i cesto se priklanjaju na jednu ili drugu stranu.

ne stojim ni na cijoj strani. nisam clan nijedne politicke partije i vjerovatno zbog toga nemam stalan posao u firmi, tj. po zakonu se vodim se kao nezaposlen ili onaj koji radi na crno.

zamjeram, i to vrlo vrlo zamjeram, svim tim koji se bore za fotelju sto su u tuzli i u cijeloj bih ostavili narod bez posla, oteli i otimaju i dalje novac od onih koji s mukom i znojem na celu rade i prehranjuju porodicu.

cilj ovog posta nije ispravljanje krivih saobracajnica kako u naslovu stoji, nego otvaranje ociju svakom ko je za ili protiv gradonacelnika ili njegovih protivnika. cilj je stvaranje neutralnog stava pojedinca koji nece stati ni na jednu stranu, nego ce analiticki sagledati sve poteze onih koji vladaju i onih koji se bore za vlast, i shvatiti da ga na vise nacina sistematski potkradaju i lazu.

*1 - http://tinyurl.com/cluks9p 

*2 -  http://tinyurl.com/d7388jn

*3 - http://tinyurl.com/c6afugo | http://tinyurl.com/blskox9 | http://doznajemo.com/2012/05/14/11909/

*4 - http://tinyurl.com/cdcegkq

kultura, sta je to? - drugi dio: bonton

odmah da naglasim da se necu ovdje baviti pravilima lijepog ponasanja, niti cu nekoga uciti sta se treba uciniti kad zena ulazi u lift. pisacu o bontonu onakvog kakvog ga znam u svakodnevnom zivotu.

dzentlmeni (gentleman)

engleska rijec koja se prije dvadeset godina mogla cesce cuti na svakom koraku. ona u pravom smislu znaci ugladjen, pristojan gospodin. opisuje muskarca koji pokazuje odredjeni stepen pristojnosti, inteligencije i empatije.

kao takav, muskarac je bio i bit ce cijenjen u svim krugovima u kojima se krece. spreman je priskociti u pomoc, napraviti humanu gestu i pozitivno se izraziti. dzentlmen je najcesce izraz koji se povezuje s lijepim gestama prema njeznijem polu na javnim mjestima.

to ne mora biti slucaj da je dzentlmen taj koji ce pomoci bakici u nosenju cegera s pijace, nego ce dzentlmen pomoci pogurati auto svog komsije.

da li je sve manje dzentlmena u ovo zadnje vrijeme?

ne mogu se tacno izraziti u kojem postotku je dzentlmena bilo prije 50 godina i danas. vjerujem da ih je prije 50 godina bilo puno vise.

vremena se mijenjaju i generacije koje nadolaze s vremenom se takodjer mijenjaju. sredina u kojoj omladina odrasta, nudi nove mogucnosti, novi vid sazrijevanja, otvorene opcije za ono sto prijasnje generacije nisu imale.

tako se vremenom i pocelo mijenjati covjekovo ponasanje kroz vrijeme i sredinu u kojoj zivi.

danas pojam dzentlmen nije stran, ali nekim mladjim generacijama je smijesan. neki od onih starijih se, primjera radi, ne zeli previse truditi pokazivati svoj dzentlmenizam. to je obicno proizaslo iz, vremenom nastalih, losih iskustava koja su se dogodila promjenom sistema vrijednosti.

biljezim ovdje nekoliko izjava koje sam cuo od starijih i mudrijih od sebe koji su mi jednostavno objasnili: "treba pomoci, ali ne svakome".

sta mi to govori? bas taj sistem vrijednosti koji se pod uticajem vremena promijenio i donio razlike, postaje mjerodavan da sudi o kakvim cinjenicama se radi. tako neki dzentlmen spreman pomoci, u trenutku postaje potencijalan lopov.

zasto bi se nasao neki dobri srednjoskolac koji ce bakici pomoci nositi cegere? mozda on to radi da bi iz vlastite koristi. oteti od bakice ceger, otrcati 20 metara od nje, cerekati se i nestati u drugoj ulici. vrlo moguce.

skolovanje

posto u bonton spada i drzanje pribora za jelo, bonton se uci od malih nogu. vec sam ranije napomenuo da je porodica baza odgoja i daljnjeg napredovanja pojedinca. tu bazu koju su stvorili roditelji, ili mozda nisu, trebalo bi da upotpuni vrtic i skola. djeca posredstvom svog vaspitaca ili ucitelja usvajaju buduce primjere ponasanja, i kako se trebaju ponasati u odredjenim situacijama u medjuljudskim odnosima.

tako bi trebalo biti.

nastavnici razredne nastave ju osnovnim skolama uglavnom su se bazirali na ono znanje iz knjige. gradivo koje trebaju ucenici savladati za ocjenu nije i najpotpunije znanje o opstoj kulturi ophodjenja.

zapitao sam se i poslije toliko vremena zasto se i dalje obaraju kante za smece, lupaju salteri u haustorima ili lome grane drveca na ulici?

uglavnom se omladini objasnjavaju stvari da su zabranjene ili dopustene. na taj nacin se stvara onaj mit o zabranjenom vocu koje je najsladje, kako glasi po staroj poslovici.

uvijek je veci izazov napraviti nesto sto se formulise kao zabranjen akt i time postici veci rejting kod svojih vrsnjaka. tako to ide. naravno, nigdje tu nema objasnjenja zasto bi smo trebali pustiti stabla da rastu bez lomljenja grana, stvarati svijest ne o zabrani nego o funkcionalnosti koja nam svakodnevno treba?

ne stvara se ni svjesnost o posjedicama ucinjenih djela, pa tako sama psihologija gubi bitku na prvom pragu. bonton izostaje najvecim dijelom tamo gdje je najpotrebniji, a to su skolske klupe. sve ga se manje koristi u ucionicama iz kojih bi se trebao preseliti na ulicu i dom.

bonton vs. religija

prema slikovitim primjerima iz nase blize i dalje okoline, moze se zakljuciti kako je bitnije u skole uvesti kao predmet religiju. zasto se niko ne osvrne na to da mladom covjeku je potrebnije shvatiti zasto treba biti human i pozitivih stavova kroz ponasanje? religija to ne objasnjava. religija na drugi nacin opisuje covjekov put kroz zivot putem uzora i primjera o kojima vjera govori. nijednom mladom covjeku danas ne moze biti norma muhamed ili isus. norma mu moze biti bonton.

vec na samo pominjanje religije, danasnje vodje odmah imaju spremne argumente za bilo kakvu odbranu i zastitu svog idolopoklonstva.

ne vrijedi spominjati politiku, medije i manipulacije. to je postao otvoren poligon za razna suceljavanja i protivljenja, iznosenja vlastitih misljenja, pogresnog tumacenja demokratije, niskih verbalnih udaraca i svega onog sto nikako ne spada u bonton. stvorio se neprevazidjeni jaz.

s takvom slikom u kojoj se religija pocinje nametati u smislu demokratskog prava pojedinca, zaboravlja se ponajprije na potrebe pojedinca. naravno da ce bilo koji vjerski vodja izjaviti kako je vjera ljudsko i demokratsko pravo pojedinca i na taj nacin istaknuti bitnost i potrebu istoga, ne pitajuci nikoga u kojoj i kakvoj mjeri to treba biti. nepoznavanjem bontona doslo je do pretjerivanja. najjednostavnije receno.

dok se spominju kojekakva prava i slobode, zanemaruje se svaka bitna komponenta koja je ljudima zajednicka. bonton ne dijeli ljude po principu kako to radi religija ili politika. bonton dijeli ljude na vaspitane i uctive, i one koji nisu.

kada bi se religija i bonton uporedo ucili bilo bi vise razumijevanja i tolerancije. za sada, bonton je zaboravljen pojam koji iznenadi ponekad lijepom gestom i brzom opet ode u zaborav.

demistifikacija bontona

raspravljajuci o ulozi bontona s nekoliko prijatelja, zajednicki smo dosli do zakljucaka kako bonton danas u vecini slucajeva izaziva podsmijeh.

nisam radikalan u pogledu prakse i praktikovanja bilo cega, ali iznoseci vlastita iskustva prijatelji i ja smo dosli do saznanja kako se bonton sve manje koristi u svakodnevnom zivotu.

na primjerima ljudi u okruzenju, postaje lakse i djelotvornije se prikloniti neobrazovanoj vecini, nego strsiti spram iste prkoseci joj odredjenim pravilima, za koja i sami znamo da ce biti odbacena i nece donijeti nikakve rezultate. osim naravno podsmijeha ili saznanja narodne mase kako ste drugaciji.

bonton nije tesko upoznati. to su pravila koja odredjuju ponasanje kakvo dolikuje jednoj osobi i okarakterisano je kao zvanicno pravilno ponasanje odraslih zena i muskaraca, i omladine tj. djece.

svaka bi knjizara trebala imati u svom asortimanu knjigu o bontonu. u ovo danasnje doba rasirenosti interneta i pretrazivanja po google-u, nudi se pregrst linkova koji ce vas uvesti u osnove dobrog ponasanja.

mislim da mnoge ljude ne brine da li ce se naci u nekoj situaciji ili odredjenom krugu ljudi. moze se desiti da ce te biti pozvani na zabavu ili prijem kod uglednih i uctivih ljudi. mozda ce tu biti doktora i profesora, glumaca ili slicnih zvanja koja drze i cijene do ugladjenog ponasanja.

sta bi se desilo da se ponasate onako kao kad sjedite s nekim u kafanama blizu pijace, vicete i grabite sa stola, samo zato sto ste ubijedjeni ako sjedite u krugu od 25 ljudi da se trebate tako ponasati?

ili ste mozda nahrupili unutra pri samom ulazu ne cekavsi da vas domacin pozove unutra i zauzeli mjesto za stolom ne pitavsi nikoga da li je mjesto ranije zauzeto? rekao sam da necu kazivati kakva su pravila pri odredjenim situacijama. za to bi se trebao svaki pojedinac zanimati ako mu je stalo da se ne prikaze u pogresnom svjetlu. nije tesko ispasti grubijan, primitivac, kabadahija, mangup i opisom jos stotinu slicnih izraza. jos lakse je reci da smo vidoviti i da se necemo nikad naci u takvom drustvu u kojem se laktovi ne drze na stolu kad se jede. a sta ako ipak se to desi?

da se takvo sto ne bi dogodilo, bilo bi lijepo da se sami od sebe i za sebe potrudite da ne dodje do toga, da se mozete osramotiti i zacrveniti pred skupom ljudi, koji su vas do prije nekoliko trenutaka smatrali lijepo odgojenom osobom.

primjereno ponasanje ne moze nikome skoditi. lijepi maniri nas samo mogu odvesti stepenicu vise u drustvu. i ako smo sami na tom vrhu lijepog vaspitanja onda neka. s vremenom bi nam se mogao i neko pribiliziti. poznavanje bontona se nekome

moze svidjeti pa cemo posluziti kao primjer drugima da ga sto bolje upoznaju.

kultura - sta je to? - prvi dio: primitivizam

vec se moglo bezbroj puta cuti kako se kaze, da je lijepo ponasanje odraz kulture ponasanja i obrazovanosti jednog pojedinca. lijepo ponasanje zapravo se naziva bonton. u mnogim slucajevima, svako od nas je sudjelovao bar jednom nekulturnom ispadu nekog koga poznajemo ili ne poznajemo.

primitivizam

ovaj izraz kada ukucate u vecinu internet pretrazivaca dovest ce vas do rezultata koji vas povezuju sa muzickim pokretom nju primitivs, nastalim u sarajevu osamdesetih godina proslog vijeka.

nemam nista protiv bilo kojeg muzickog pokreta. imam protiv toga da se pojedinci ili grupa ljudi poistovjecuje sa onim sto bi smo nazvali neuctivo, bahato, uvredljivo i nekulturno ponasanje.

definicija

ne znam da li se neko vec bavio definisanjem primitivizma ili objasnjavanjem samog pojma, ja cu ovdje primjeniti vlastitu definiciju.

primitivizmom se moze nazvati svo ono neadekvatno ponasanje osobe i grupe ljudi, ili ponasanje koje nije u skladu s vec odredjenim okvirima ponasanja mentalno zdrave osobe pred jednom ili vise osoba u medjusobnoj komunikaciji.

primjer primitivizma

u to spada slika, kada momci stacionirani ispred neke radnje ispijaju pivo iz flase, cerekaju se priglupim salama, te ih u toj seansi na trenutak prekine pojava zenskog lika. vec milion puta se to ponovilo, grupa obicno mladjih, ali nije mana ni starijima, da pocnu dobacivati "preko ulice" neumjesne komentare koje cesce djevojka nego zena presuti i zeli se sto brze udaljiti s neugodne lokacije.

spomenuh zenu. 

da malo razvijemo situaciju, primitivizam je prisutan i kod zena, pa ce se tako neka od takvih verbalno suprotstaviti razuzdanoj gomili ispicutura ispred prodavnice u komsiluku. 

te svadje obicno razveseljavaju prolaznike, a kako je radoznalost jedna pojava sasvim normalna kod svih ljudi i zivotinja, vjerovatno ce zastati da bi bolje osmotrili: poznavanje obaranja jezicnih barijera, spominjanje clanova porodice, spominjanje genitalija i seksualnih sposobnosti, ruganje, ponizavanje i sve ostalo.

ovdje prekidam slikovit primjer.

uzroci primitivizma

primitivizam nastaje iz zelje za isticanjem u svojoj, cesto provincijskoj sredini, ruralnom i malobrojnom naselju. naravno da to nije pravilo jer se zaista rasireni oblici primitivizma nalaze i u velikim urbanim sredinama. tako se na najlaksi nacin, smatraju takvi pojedinci, dolazi do masovnijeg uspjeha kod sire narodne mase.

zelju za isticanjem covjek dobija u svom ranom periodu odrastanja. poznata i covjeka zelja za vladanjem, ponizavanjem ili pokoravanjem. ovo je samo skup pojava iz psihologije covjeka koje uticu na razmisljanje i ponasanje u drustvu. kad kazem drustvo, onda ne mislim samo na nekoliko osoba s kojima ta osoba provodi slobodno vrijeme, nego mislim na cjelokupno drustvo, ljudsku zajednicu. upravo ta ljudska zajednica je dijelom odgovorna za sirenje, odnosno smanjivanje utjecaja primitivizma.

drustvo u cijelini, javno mnjenje donosi konacni sud o postupcima primitivaca, osudjuje ih, ili u suprotnom ih podstice na takve radnje.

pojedinac ce se slijedeci put zapitati, da li je to sto cini ispravno i da li ce biti odobreno od vecine onih koji su ukljuceni u interakciju, ako je nedavno dozivio losu kritiku svojih djela. ne ulazim sada u istoriju medjuljdske komunikacije ali posto su medjuljudski odnosi kompleksno gradivo i ovdje pravim mali rez, ostavljajuci prostora za razvijanje maste.

razvitak i uslovi

do razvitka primitivizma kod osobe dolazi iz vise pravaca. kao osnova i uslov razvitka covjekove licnosti, uzima se porodica i okolina u kojoj odrasta. to je baza ili pocetak svega sto ce kasnije pojedinac ispoljavati u odnosu sa drugima. od te baze zavisi mnogo toga, kao i od pojedinca kako ce se prilagoditi toj sredini u kojoj odrasta, njegov stepen prihvatanja znanja.

bez obzira na skolu i obrazovanje u visokoskolskim ustanovama, kucni odgoj je najodgovorniji za shvatanje i vaznost pojma bontona, osnova ponasanja, kulture ophodjenja i odnosa sa drugim ljudima.

na osnove vec dozivljenih iskustava, mozemo sresti doktore, profesore i ostale visokoobrazovane titule, koji bez obzira na to, ipak su primitivni ljudi.

primitivizam je kao pojava rasirena u modernom nacinu zivota. mnogi to povezuju s balkanskim obicajima i nekom vrstom tradicije, te da je primitivizam karakteristican za ovo podrucje i narode koji tu zive.

mozda je to donekle i tacno, ali ne treba iskljuciti i mnoge druge geografske regije ili kontinente.

demografski gledano, na ovim prostorima je primitivizam uvijek imao dobru podlogu i razvojnu taktiku. medjutim, sa sigurnoscu ne moze se tvrditi da primitivizam nije izrazen u drugim europskim drzavama.

primitivizam u opcoj kulturi i umjetnosti

ipak zadrzacemo se na nama poznatom podrucju balkana. od banalnog primjera mladica koji ispijaju pivo ispred prodavnice, primitivizam se rasirio i tamo gdje ne bi trebao. imamo ga na fakultetima, zdravstvenim ustanovama, sredstvima javnog prijevoza i izgleda svuda gdje se ljudi susrecu i dolaze u kontakt.

od toga se dalje razvija i u filmovima, koji bi po nekoj osnovi trebali imati edukativan znacaj za razvoj ne samo pojedinca nego bas sire publike i obozavatelja sedme umjetnosti.

vec na malim ekranima mozemo primjetiti koliko je obrazovanje palo na niske grane i kako ima sasvim malo edukativnih sadrzaja za najmladji uzrast. da li zbog nemastovitosti ili opceg neznanja, urednici pokusavaju izbjeci takve sadrzaje ili ako ih ima onda u takve provlace i ono sto nije odgovarajuce, krenuvsi samo od izrazavanja i govora, da o ostalom ne govorim dalje.

humor i primitivizam

kad sam spomenuo filmove, to je jedan od najcescih oblika predstavljanja primitivizma kroz scenski ili dramaturski prikaz. spomenuti neke od naslova kao sto je "tesna koza", "zikina dinastija" iz nedavne proslosti ili bilo kojeg novijeg naslova iz prosle godine, apsolutno je nebitno.

bitno je prepoznati vjesto upakovane slijedove primitivizama u obliku humora. kako nasa geografska sirina i duzina jugoistocne europe obiluje raznim primjerima i jednog i drugog, nije to tako tesko upakovati u jednu cjelinu i pruziti ga na dlanu cijelom svijetu.

jedan od tih primjera je i emir kusturica koji je za svoj film "dom za vjesanje" na "skroz" umjetnicki nacin predstavio sliku romskog zivota, i na taj nacin zaradio ne samo filmsku nagradu na osnovu primitivizma, nego i brdo novaca plus naziv renomiranog rezisera. ovo otvaranje ociju mnogima uslovilo je da nastane kroz neku vrstu humora mnogo filmova na takvu temu.

primitivizam se i danas hrani humorom, i to je najlakse odabrani put da mnogi sadasnji i buduci tinejdzeri, odrasli ljudi i oni u poznim godinama, odaberu takav nacin ophodjenja s drugima u konverzaciji.

rezime

primitivizam je opsteprisutan u svakoj pori drustva. protiv njega se ne moze, ne treba, a mozda i ne mora boriti. uzaludno je pokusavati ga sprijeciti. uzaludno je aludirati na bonton kad je to tezi put da se izgradi modernije, obrazovanije i svjesnije drustvo.

primitivizam svakako ne treba prihvatiti. ako ste u nekoj situaciji i imate izbora izbjegnuti ga, uradite to svakako.

primitivizam je do sada uzrokovao i mnogo neugodnih situacija, medju kojima i takve koje su zavrsile krivicnim prekrsajima ili tragicno za nekoga, u najgorem slucaju.

ako imate priliku upozoriti nekoga na adekvatno ponasanje jer smatrate da to nece imati negativne posljedice, pokusajte. ljudi u svom ponasanju trebaju uvesti korekcije kao i opsti nivo tolerancije koji ce poboljsati njihovu komunikaciju.

napomena

clanak je nastao iz vlastitog iskustva, saznanja, opazanja i nema nikakvih izvora poput internet stranica ili knjiga, pa tako je nemoguce navesti izvore koji su koristeni prilikom pisanja ovog clanka.