četvrtak, 31. listopada 2013.

privatnost i sigurnost na internetu - kako i zasto?

u posljednjih pet i vise godina dosta se toga moze procitati na temu sigurnost, sifri, enkripcije i zastiti podataka, spijunaze i slicnoga.
zapravo, mnogo duze postoji tema sigurnosti i zastite obicnog korisnika, koji plovi internetskim morem u zelji da nesto novo vidi i sazna. za obicnog laika sama rijec privatnost i zastita podataka zvuci kao nesto pri cemu se mora prici sa strahopostovanjem. otprilike i jeste tako.
razlika izmedju onih koji su sposobni uraditi nesto vise od logiranja na facebook ili twitter, poigrati online igricu, napisati mail rodbini u inostranstvu, pogledati lady gagu na youtube - u i onoga koji je usao u pojmove programiranje python-om,  ssh tunneling - a, vpn-a, rusenja web stranica ddos-om, veoma je velika.
ne postoji onaj koji je potpuno siguran na netu, da se razumijemo. uvijek ce neko biti provaljen kad-tad.
po pitanju sigurnosti prvo se trebate zapitati sta je to sigurnost na internetu i koliko vam je ona potrebna.

ovaj post je namjenjen iskljucivo onim laicima i neiskusnima koji su sigurnost shvatili da nesto poduzmu i razmisle kako se treba ponasati na globalnoj mrezi. isto tako post je namijenjen i onima koji su nesto naculi o privatnosti na internetu ali nisu zabrinuti u povodu toga.

prva i osnovna stvar je da se ne moze skroz umaci zamkama grabljenja podataka velikih korporacija kao sto su facebook, yahoo, google i ostali. oni znaju gdje se vi nalazite u svakom trenutku, ako to zele. oni to rade da bi upoznali vase navike, prikupili podatke o tome sta volite ili ne volite. pitate se zasto sam ja bitan i kome to treba?
odgovor je vrlo jednostavan. na taj nacin se dobija analiza potrebna za marketing, povecanje prodaje i zaradu. 
korporacije znaju sta da vam zanimljivo serviraju za prodati iako to vam to u zivotu i nije prijeko potrebno. ustvari uopste vam i ne treba. google, recimo, filtrira vase pretrage na osnovu geografskog polozaja i vi cete uvijek biti zadovoljni pretragom. postoje i neke alternative toj pretrazi ali google ih je namjerno filtrirao i dao vam sadrzaje koji su vama, a po njihovoj pretpostavci, najzanimljiviji. putem vasih licnih podataka, lajkova na facebook - u ili twitter - u, algoritam je suzio pretragu na najosnovnije i lisio vas "nepotrebnih" saznanja. daju vam samo one podatke za koje oni misle da vam trebaju. zar to nije nametanje tudje volje? 
iskoristili su vas i vase licne podatke protiv vas. ovo nije teorija zavjere nego cista istina i praksa koja se provodi vec godinama po zamisli najvecih strucnjaka i internet-guru - a. 
zato postoje i ciljane pretrage pod izgovorom da najbrze i najlakse nadjete ono sto vas interesuje. u svrhu tih pretraga prave se i reklame koje vas bombarduju na stranicama kada ih otvorite.
sve se vrti oko novca pa tako je svaki korisnik gmail-a i slicnih servisa potencijalni kupac. tako to rade velike kompanije gledajuci ugrubo.

pitate se sad, sta je opasnije od toga? da li koristenje maila ili gledanje pornografskog sadrzaja na stranici?
u svakom slucaju ste ulovljeni i pribiljezeni. sve nase aktivnosti na internetu se biljeze na servere i tu ostaju zauvijek. sve je zabiljezeno od prvog dana kada ste prvi put stidljivo provirili u internet iz internet kluba, cak i kada niste imali svoj racunar. vjerujem da ste zaboravili sta ste tih prvih dana cackali po internetu i kakve poruke ste pisali. toga se ne sjecam ni ja. palo mi je napamet da bih volio probuditi uspomene i zaviriti u svoje prve kilobajte na internetu. ipak, to nije moguce. po nekom pravilu bi smo mi trebali biti vlasnici tog  sadrzaja i trebao bi nam biti dostupan...ali.
serveri ljubomorno cuvaju sve nase tajne i vlasnici tih servera (ali ne samo oni nego i mnogi drugi) imaju pristup tim podacima.
ovi mnogi drugi su neke trece kompanije i agencije, vrsni hakeri i ljudi naoruzani prvo znanjem a onda i strpljenjem da dodju do osjetljivih stvari. ako ste obican korisnik onda se nemate cega bojati. ali, ako vam internet sluzi za prodaju droge i oruzja, onda se morate bojati kao da to isto prodajete na standu lokalne pijace.
virtuelni svijet je kao i ovaj stvarni svijet. nadam se da ste tako shvatili i da cete se tako i ponasati.
hakeri, krekeri, lameri, trolovi, hejteri i ostali sitne su ribe u svijetu ovih velikih sigurnosnih agencija kojima internet sluzi za pravljenje raznih kriza, revolucija. da, da, bas tako, dobro ste procitali.
ovdje se vracamo na pocetak price o pisanju mailova i provodjenju vremena na facebook-u. velike mocne kompanije zaradjuju ogroman novac od reklamiranja na osnovu prikupljenih podataka o vasim lajkovima, fejvovima, o tome sta zapravo volite ili ne volite. isto tako, ovdje tek sad pocinje i prava prica o privatnosti i sigurnosti na internetu.

obavjestajnim agencijama poput kgb-a sezdesetih ili sedamdesetih godina nedostajalo je bas ovo sto postoji danas u obliku interneta. savrsen alat za pracenje cijele populacije jedne drzave. ili kontinenta.
richard stallman, pokretac gnu projekta (slobodni softver) je jednom prilikom ovo rekao za mobilne telefone. ustvari to je jedna te ista stvar. o mobilnim telefonima i prisluskivanju preko njih necu sada nego nekom drugom prilikom. 
sedamdesetih godina se do podataka dolazilo pjeske provjeravajuci i prateci odredjen broj ljudi. to je bilo zamorno. trosilo se mnogo resursa na skupljanje podataka koji bi doveli do odredjenog cilja. internet sedamdesetih je postojao ali je tada koristen u skucenom okruzenju, uglavnom za potrebe americkog ministarstva odbrane.
neko je ocito bio dovoljno pametan da je oslobodio svijetu jedan od najvecih izuma modernog doba - internet. 
u pocetku samo su rijetki mogli kupiti racunare i koristiti se internetom. kako je vrijeme odmicalo racunar je polako postajao veoma bitan za mnoge u poslovnom svijetu ali i vrlo jeftin i bez nacin komunikacije. tako smo dosli do ovih dana kada je danas racunar, kao pegla, usisivac i televizor sasvim standardan uredjaj u skoro svakom domu. eh, neko takodjer dovoljno pametan je dosao na ideju da upotrijebi internet za spijuniranje i nadgledanje. 
ljudi iako su totalne neznalice u koristenju osobnim racunarom, kupuju ga radi muzike i filmova, kupuju ih djeci da se mogu igrati igrica dok oni u miru piju kafu na balkonu. 

vjerovatno sad nagadjate sta se sve moze uraditi i zasto ste vi kao jedinka, jedna od mnogih bitni za spijunazu i operacije obavjestajnih sluzbi?
niste i jeste. kao pojedinac, vi i vasa porodica, familija niste im bitni u provjeravanju vasih mailova i lajkova. bitni ste kao zitelj jedne regije u kojoj ste nastanjeni, kakve su vam politicke sklonosti i ambicije te ostalo vezano uz drustveni zivot. agencije ne interesuje da li ste vi danas kupovali u trznom centru ili ste bili na pijaci. njih interesuje da li ste uclanjeni u neku politicku partiju, koja su vam opredjeljenja, cime se bavite, koliko mjesecno zaradjujete, vas nivo inteligencije, koliko clanova ima vasa porodica, kakvi su vasi stavovi i da li ste radikalnih svjetonazora... bla bla. 
zamislite da znate samo dio podataka o svim stanarima kvarta u kojem zivite, a veliku vecinu njih ne poznajete licno?
na osnovu takvih podataka o pojedincima i njihovim porodicama, kockica po kockica slaze se jedan veliki mozaik koji daje jasniju sliku trenutne situacije u odredjenoj regiji ili drzavi. iz te potpunije slike analizama i proracunima moze se dalje predvidjati sto se moze dogoditi, kakvo je opste stanje u drzavi, politicka situacija, ekonomska stabilnost, angazman u nekom polju nauke, razvoj...
uz pomoc takvih podataka mogu se odrediti slabe tacke u drzavnom poretku, i ako je nekome to u cilju, moze se napraviti drzavni udar i totalno promijeniti vlast ili rezim. zanimljivo, zar ne?

sta poduzeti protiv toga svega?
ovo je jako kompleksno pitanje kao i cijela ova prica o sigurnosti. neka vas to ne zabrinjava. dijelom mozete sprijeciti da bitne stvari ne izadju na vidjelo drugima. vec sam napomenuo da je virtuelni svijet - internet kao i ovaj stvarni koji ga dozivljavamo na ulici ili u firmi, pa se tako nekako i trebate ponasati.
ipak, ako ste previse zabrinuti i paranocine prirode, onda je najbolje da prvo obrisete cijeli hard disk vaseg racunara specijalnim alatima (programima) za sigurnosno brisanje datoteka, ugasite vas racunar i bacite ga na smece. ne morate se preseliti u pecinu van grada ili tamo gdje nije dostupan gsm (mobitel) signal, ali bilo bi pozeljno da bacite i vas mobitel a karticu unistite spaljivanjem, posipanjem kiselinom ili slicnom metodom.
za sve vas koji niste toliko paranoicni, ali dovoljno razboriti da nesto konacno uradite po pitanju izbjegavanja pracenja vasih aktivnosti navest cu nekoliko stvari koji ce vam puno pomoci. za obicnog korisnika slijedece bi trebalo biti dovoljno.

1. promijenite svoje navike u ponasanju na internetu.
ovo je veoma vazna stavka i zato se nalazi na prvom mjestu. imate osjecaj da nesto podijelite s nekim putem mail-a ili drustvene mreze? drustvene mreze su bas za to i napravljene da se olaksa komunikacija i sve moguce sto se ostvari tom komunkacijom bude zabiljezeno kao na jedan carobni klik. drustvenu mrezu mozemo nazvati i savrsenim alatom za spijuniranje.

2. mijenjajte cesto sifru (password) na svim vasim servisima i ne padajte na foru npr. gmail-a ili facebook-a da stavite broj mobitela radi identifikacije.
prvo, ako imate dovoljno dobru lozinku / sifru za prijavu ne treba vam dvostruka identifikacija. u jednu ruku je to dobro ako se bas bojite da ce vam "haknuti" profil ili racun pa dodatnu sifru dobijete na mobitel. davajuci broj mobitela za dodatnu identifikaciju kako bi ste onemogucili hakere da provale vas profil, dali ste i pristup na vas mobitel kojem se moze uci u trag. tako svi oni koji trebaju znaju gdje se nalazite, a poneko i cuje sta i o cemu razgovarate. znam i da se nekim programima moze "uci" u mobitel i "skinuti" svi kontakti u imeniku.
vas password ili lozinka za logiranje na stranice bi trebala sadrzavati mala i velika slova, brojeve i simbole. trebaju biti lako pamtljivi, od osam znakova a pozeljeno je vise, dvanaest ili petnaest.

3. razmislite o promjeni operativnog sistema ako koristite microsoft windows.
zasto je ovo vazno? microsoft vec godinama radi i opsluzuje svojim uslugama mnoge kompanije ali i sigurnosne agencije. priznali ili ne oni su u mnogome najzasluzniji sto je moguce bez puno muke i truda pristupiti vasem hard disku i svemu sto radite na racunaru. tako i najsvjeziji hakercic od 13 godina, koji je vrlo brzo savladao otvaranje ladice vaseg cd rom-a, paljenje gasenje vaseg monitora i to sve iz njegove sobe, moze znati sta sve imate na racunaru.
poznato je kako je u kernelu windows sistema ugradjen tracker koji biljezi sve vase aktivnosti i salje ih na servere americkih sigurnosnih agencija.
ako ste laik, ali znate osnove rada na racunaru, preporucujem vam da si nabavite jednu od mnogih distribucija linuxa. sve imate na internetu, saznajte koja je najbolja distribucija linuxa za vas kao pocetnika i downlodajte je. potrazite nekog linuxasa da vam instalira i uzivajte. ako vam ovo izgleda pretesko onda ostanite na windowsu i borite se sa virusima i trojancima koji ce vam unistavati operativni sistem i s lakocom dijeliti vas sadrzaj cijeloj planeti.

4. naoruzajte svoj browser plug-in - ovima.
ovo ne znaci da sad krenete u potragu i nabacate u svoj web browser svim mogucim dodacima za sigurnost. ako koristite firefox, chrome ili operu u dodacima mozete naci nesto sto ce onemoguciti trackere, reklame i cookies (kolacice) da se ne zalijecu u vas browser. posto koristim mozilla firefox mogu vam reci o par korisnih plug-in - ova ili add-ons-a.
ghostery i better privacy ce zastiti, ako ne skroz onda dijelom, da velika vecina tracker-a (pratitelja) ima uvid o tome sta radite na internetu. adblock plus ili adblock edge (svejedno je koji) omogucit ce vam da sa stranica nestanu dosadne reklame i pop-up - i koji vas siluju svakodnevno i odvracaju paznju od onoga zasto ste zapravo i dosli na stranicu. nemojte navaljati pet ili deset add-ons -a jer ce vam to dodatno opteretiti i usporiti vas browser bez obzira koliko je vas racunar  "brz" i mocan.

5. ako zelite anonimnost koristite tor browser.
napravljen na bazi mozilla firefox-a, modifikovan da omoguci anonimnost i sigurno surfanje internetom tor browser je odlicna stvar za obicne korisnike. mijenja vasu ip adresu a s tim i geo lokaciju, blokira flash sadrzaj iz kojeg je moguce doznati mnogo, cak i previse podataka o krajnjem korisniku. 
eh, ovdje se vraca prica na stavku broj 1. iz ovog malog tutorijala sta i kako poduzeti, a to je mijenjanje navika. kad koristite tor browser to znaci da necete uvijek moci pogledati svoj omiljeni youtube videoklip ili ako zelite downlodati onda to trebate uraditi po uputstvima sa tor stranice koja ce vam pomoci da udjete u svijet anonimnosti na internetu.

6. ako imate web kameru ukljucite je samo onda kada je to potrebno u razgovoru s vama poznatim osobama.
mnogi proizvodjaci laptopa standardno ugradjuju web kamere i to uopste nije neka ekskluziva. web kamera vam nije neophodna da budete na internetu i u svakom slucaju je onemogucite. ako korisitite desktop racunar ne ukljucujte je u usb port. ukljucite kameru kad razgovarate s rodbinom u inostranstvu preko skype -a ili slicnog servisa koji imaju video-glasovnu podrsku. iskljucivanjem kamere ste bar sigurni da ste onemogucili pristup nekome nepozeljnom da vas posmatra.

ovo bi bilo osnovno, ovih sest stavki koje ce vam pomoci da budete bolji i produktivniji na internetu bez bojazni da neko prati svaki vas potez ili klik.
da, ima jos mnogo toga da se kaze kako i zasto na ovu temu i vjerovatno nisam pokrio neke od aspekata, ali sam, bar se nadam, pruzio uvid i dao jasniju sliku o onome sto niste znali ili djelimicno znate o sigurnosti i privatnosti na internetu. svaki dan izlazi nesto novo na ovu temu.
u skladu sa vasim potrebama i vremenom provedenim na internetu savjetujem vam da se dodatno informisete surfajuci na ovu temu. oni koji su zadovoljni ovim sto je napisano drago mi je da sam im pomogao u rasvjetljavanju misterije iz naslova ovog posta.
za dodatna pitanja imate komentare.
sretno u koristenju interneta.