četvrtak, 31. listopada 2013.

privatnost i sigurnost na internetu - kako i zasto?

u posljednjih pet i vise godina dosta se toga moze procitati na temu sigurnost, sifri, enkripcije i zastiti podataka, spijunaze i slicnoga.
zapravo, mnogo duze postoji tema sigurnosti i zastite obicnog korisnika, koji plovi internetskim morem u zelji da nesto novo vidi i sazna. za obicnog laika sama rijec privatnost i zastita podataka zvuci kao nesto pri cemu se mora prici sa strahopostovanjem. otprilike i jeste tako.
razlika izmedju onih koji su sposobni uraditi nesto vise od logiranja na facebook ili twitter, poigrati online igricu, napisati mail rodbini u inostranstvu, pogledati lady gagu na youtube - u i onoga koji je usao u pojmove programiranje python-om,  ssh tunneling - a, vpn-a, rusenja web stranica ddos-om, veoma je velika.
ne postoji onaj koji je potpuno siguran na netu, da se razumijemo. uvijek ce neko biti provaljen kad-tad.
po pitanju sigurnosti prvo se trebate zapitati sta je to sigurnost na internetu i koliko vam je ona potrebna.

ovaj post je namjenjen iskljucivo onim laicima i neiskusnima koji su sigurnost shvatili da nesto poduzmu i razmisle kako se treba ponasati na globalnoj mrezi. isto tako post je namijenjen i onima koji su nesto naculi o privatnosti na internetu ali nisu zabrinuti u povodu toga.

prva i osnovna stvar je da se ne moze skroz umaci zamkama grabljenja podataka velikih korporacija kao sto su facebook, yahoo, google i ostali. oni znaju gdje se vi nalazite u svakom trenutku, ako to zele. oni to rade da bi upoznali vase navike, prikupili podatke o tome sta volite ili ne volite. pitate se zasto sam ja bitan i kome to treba?
odgovor je vrlo jednostavan. na taj nacin se dobija analiza potrebna za marketing, povecanje prodaje i zaradu. 
korporacije znaju sta da vam zanimljivo serviraju za prodati iako to vam to u zivotu i nije prijeko potrebno. ustvari uopste vam i ne treba. google, recimo, filtrira vase pretrage na osnovu geografskog polozaja i vi cete uvijek biti zadovoljni pretragom. postoje i neke alternative toj pretrazi ali google ih je namjerno filtrirao i dao vam sadrzaje koji su vama, a po njihovoj pretpostavci, najzanimljiviji. putem vasih licnih podataka, lajkova na facebook - u ili twitter - u, algoritam je suzio pretragu na najosnovnije i lisio vas "nepotrebnih" saznanja. daju vam samo one podatke za koje oni misle da vam trebaju. zar to nije nametanje tudje volje? 
iskoristili su vas i vase licne podatke protiv vas. ovo nije teorija zavjere nego cista istina i praksa koja se provodi vec godinama po zamisli najvecih strucnjaka i internet-guru - a. 
zato postoje i ciljane pretrage pod izgovorom da najbrze i najlakse nadjete ono sto vas interesuje. u svrhu tih pretraga prave se i reklame koje vas bombarduju na stranicama kada ih otvorite.
sve se vrti oko novca pa tako je svaki korisnik gmail-a i slicnih servisa potencijalni kupac. tako to rade velike kompanije gledajuci ugrubo.

pitate se sad, sta je opasnije od toga? da li koristenje maila ili gledanje pornografskog sadrzaja na stranici?
u svakom slucaju ste ulovljeni i pribiljezeni. sve nase aktivnosti na internetu se biljeze na servere i tu ostaju zauvijek. sve je zabiljezeno od prvog dana kada ste prvi put stidljivo provirili u internet iz internet kluba, cak i kada niste imali svoj racunar. vjerujem da ste zaboravili sta ste tih prvih dana cackali po internetu i kakve poruke ste pisali. toga se ne sjecam ni ja. palo mi je napamet da bih volio probuditi uspomene i zaviriti u svoje prve kilobajte na internetu. ipak, to nije moguce. po nekom pravilu bi smo mi trebali biti vlasnici tog  sadrzaja i trebao bi nam biti dostupan...ali.
serveri ljubomorno cuvaju sve nase tajne i vlasnici tih servera (ali ne samo oni nego i mnogi drugi) imaju pristup tim podacima.
ovi mnogi drugi su neke trece kompanije i agencije, vrsni hakeri i ljudi naoruzani prvo znanjem a onda i strpljenjem da dodju do osjetljivih stvari. ako ste obican korisnik onda se nemate cega bojati. ali, ako vam internet sluzi za prodaju droge i oruzja, onda se morate bojati kao da to isto prodajete na standu lokalne pijace.
virtuelni svijet je kao i ovaj stvarni svijet. nadam se da ste tako shvatili i da cete se tako i ponasati.
hakeri, krekeri, lameri, trolovi, hejteri i ostali sitne su ribe u svijetu ovih velikih sigurnosnih agencija kojima internet sluzi za pravljenje raznih kriza, revolucija. da, da, bas tako, dobro ste procitali.
ovdje se vracamo na pocetak price o pisanju mailova i provodjenju vremena na facebook-u. velike mocne kompanije zaradjuju ogroman novac od reklamiranja na osnovu prikupljenih podataka o vasim lajkovima, fejvovima, o tome sta zapravo volite ili ne volite. isto tako, ovdje tek sad pocinje i prava prica o privatnosti i sigurnosti na internetu.

obavjestajnim agencijama poput kgb-a sezdesetih ili sedamdesetih godina nedostajalo je bas ovo sto postoji danas u obliku interneta. savrsen alat za pracenje cijele populacije jedne drzave. ili kontinenta.
richard stallman, pokretac gnu projekta (slobodni softver) je jednom prilikom ovo rekao za mobilne telefone. ustvari to je jedna te ista stvar. o mobilnim telefonima i prisluskivanju preko njih necu sada nego nekom drugom prilikom. 
sedamdesetih godina se do podataka dolazilo pjeske provjeravajuci i prateci odredjen broj ljudi. to je bilo zamorno. trosilo se mnogo resursa na skupljanje podataka koji bi doveli do odredjenog cilja. internet sedamdesetih je postojao ali je tada koristen u skucenom okruzenju, uglavnom za potrebe americkog ministarstva odbrane.
neko je ocito bio dovoljno pametan da je oslobodio svijetu jedan od najvecih izuma modernog doba - internet. 
u pocetku samo su rijetki mogli kupiti racunare i koristiti se internetom. kako je vrijeme odmicalo racunar je polako postajao veoma bitan za mnoge u poslovnom svijetu ali i vrlo jeftin i bez nacin komunikacije. tako smo dosli do ovih dana kada je danas racunar, kao pegla, usisivac i televizor sasvim standardan uredjaj u skoro svakom domu. eh, neko takodjer dovoljno pametan je dosao na ideju da upotrijebi internet za spijuniranje i nadgledanje. 
ljudi iako su totalne neznalice u koristenju osobnim racunarom, kupuju ga radi muzike i filmova, kupuju ih djeci da se mogu igrati igrica dok oni u miru piju kafu na balkonu. 

vjerovatno sad nagadjate sta se sve moze uraditi i zasto ste vi kao jedinka, jedna od mnogih bitni za spijunazu i operacije obavjestajnih sluzbi?
niste i jeste. kao pojedinac, vi i vasa porodica, familija niste im bitni u provjeravanju vasih mailova i lajkova. bitni ste kao zitelj jedne regije u kojoj ste nastanjeni, kakve su vam politicke sklonosti i ambicije te ostalo vezano uz drustveni zivot. agencije ne interesuje da li ste vi danas kupovali u trznom centru ili ste bili na pijaci. njih interesuje da li ste uclanjeni u neku politicku partiju, koja su vam opredjeljenja, cime se bavite, koliko mjesecno zaradjujete, vas nivo inteligencije, koliko clanova ima vasa porodica, kakvi su vasi stavovi i da li ste radikalnih svjetonazora... bla bla. 
zamislite da znate samo dio podataka o svim stanarima kvarta u kojem zivite, a veliku vecinu njih ne poznajete licno?
na osnovu takvih podataka o pojedincima i njihovim porodicama, kockica po kockica slaze se jedan veliki mozaik koji daje jasniju sliku trenutne situacije u odredjenoj regiji ili drzavi. iz te potpunije slike analizama i proracunima moze se dalje predvidjati sto se moze dogoditi, kakvo je opste stanje u drzavi, politicka situacija, ekonomska stabilnost, angazman u nekom polju nauke, razvoj...
uz pomoc takvih podataka mogu se odrediti slabe tacke u drzavnom poretku, i ako je nekome to u cilju, moze se napraviti drzavni udar i totalno promijeniti vlast ili rezim. zanimljivo, zar ne?

sta poduzeti protiv toga svega?
ovo je jako kompleksno pitanje kao i cijela ova prica o sigurnosti. neka vas to ne zabrinjava. dijelom mozete sprijeciti da bitne stvari ne izadju na vidjelo drugima. vec sam napomenuo da je virtuelni svijet - internet kao i ovaj stvarni koji ga dozivljavamo na ulici ili u firmi, pa se tako nekako i trebate ponasati.
ipak, ako ste previse zabrinuti i paranocine prirode, onda je najbolje da prvo obrisete cijeli hard disk vaseg racunara specijalnim alatima (programima) za sigurnosno brisanje datoteka, ugasite vas racunar i bacite ga na smece. ne morate se preseliti u pecinu van grada ili tamo gdje nije dostupan gsm (mobitel) signal, ali bilo bi pozeljno da bacite i vas mobitel a karticu unistite spaljivanjem, posipanjem kiselinom ili slicnom metodom.
za sve vas koji niste toliko paranoicni, ali dovoljno razboriti da nesto konacno uradite po pitanju izbjegavanja pracenja vasih aktivnosti navest cu nekoliko stvari koji ce vam puno pomoci. za obicnog korisnika slijedece bi trebalo biti dovoljno.

1. promijenite svoje navike u ponasanju na internetu.
ovo je veoma vazna stavka i zato se nalazi na prvom mjestu. imate osjecaj da nesto podijelite s nekim putem mail-a ili drustvene mreze? drustvene mreze su bas za to i napravljene da se olaksa komunikacija i sve moguce sto se ostvari tom komunkacijom bude zabiljezeno kao na jedan carobni klik. drustvenu mrezu mozemo nazvati i savrsenim alatom za spijuniranje.

2. mijenjajte cesto sifru (password) na svim vasim servisima i ne padajte na foru npr. gmail-a ili facebook-a da stavite broj mobitela radi identifikacije.
prvo, ako imate dovoljno dobru lozinku / sifru za prijavu ne treba vam dvostruka identifikacija. u jednu ruku je to dobro ako se bas bojite da ce vam "haknuti" profil ili racun pa dodatnu sifru dobijete na mobitel. davajuci broj mobitela za dodatnu identifikaciju kako bi ste onemogucili hakere da provale vas profil, dali ste i pristup na vas mobitel kojem se moze uci u trag. tako svi oni koji trebaju znaju gdje se nalazite, a poneko i cuje sta i o cemu razgovarate. znam i da se nekim programima moze "uci" u mobitel i "skinuti" svi kontakti u imeniku.
vas password ili lozinka za logiranje na stranice bi trebala sadrzavati mala i velika slova, brojeve i simbole. trebaju biti lako pamtljivi, od osam znakova a pozeljeno je vise, dvanaest ili petnaest.

3. razmislite o promjeni operativnog sistema ako koristite microsoft windows.
zasto je ovo vazno? microsoft vec godinama radi i opsluzuje svojim uslugama mnoge kompanije ali i sigurnosne agencije. priznali ili ne oni su u mnogome najzasluzniji sto je moguce bez puno muke i truda pristupiti vasem hard disku i svemu sto radite na racunaru. tako i najsvjeziji hakercic od 13 godina, koji je vrlo brzo savladao otvaranje ladice vaseg cd rom-a, paljenje gasenje vaseg monitora i to sve iz njegove sobe, moze znati sta sve imate na racunaru.
poznato je kako je u kernelu windows sistema ugradjen tracker koji biljezi sve vase aktivnosti i salje ih na servere americkih sigurnosnih agencija.
ako ste laik, ali znate osnove rada na racunaru, preporucujem vam da si nabavite jednu od mnogih distribucija linuxa. sve imate na internetu, saznajte koja je najbolja distribucija linuxa za vas kao pocetnika i downlodajte je. potrazite nekog linuxasa da vam instalira i uzivajte. ako vam ovo izgleda pretesko onda ostanite na windowsu i borite se sa virusima i trojancima koji ce vam unistavati operativni sistem i s lakocom dijeliti vas sadrzaj cijeloj planeti.

4. naoruzajte svoj browser plug-in - ovima.
ovo ne znaci da sad krenete u potragu i nabacate u svoj web browser svim mogucim dodacima za sigurnost. ako koristite firefox, chrome ili operu u dodacima mozete naci nesto sto ce onemoguciti trackere, reklame i cookies (kolacice) da se ne zalijecu u vas browser. posto koristim mozilla firefox mogu vam reci o par korisnih plug-in - ova ili add-ons-a.
ghostery i better privacy ce zastiti, ako ne skroz onda dijelom, da velika vecina tracker-a (pratitelja) ima uvid o tome sta radite na internetu. adblock plus ili adblock edge (svejedno je koji) omogucit ce vam da sa stranica nestanu dosadne reklame i pop-up - i koji vas siluju svakodnevno i odvracaju paznju od onoga zasto ste zapravo i dosli na stranicu. nemojte navaljati pet ili deset add-ons -a jer ce vam to dodatno opteretiti i usporiti vas browser bez obzira koliko je vas racunar  "brz" i mocan.

5. ako zelite anonimnost koristite tor browser.
napravljen na bazi mozilla firefox-a, modifikovan da omoguci anonimnost i sigurno surfanje internetom tor browser je odlicna stvar za obicne korisnike. mijenja vasu ip adresu a s tim i geo lokaciju, blokira flash sadrzaj iz kojeg je moguce doznati mnogo, cak i previse podataka o krajnjem korisniku. 
eh, ovdje se vraca prica na stavku broj 1. iz ovog malog tutorijala sta i kako poduzeti, a to je mijenjanje navika. kad koristite tor browser to znaci da necete uvijek moci pogledati svoj omiljeni youtube videoklip ili ako zelite downlodati onda to trebate uraditi po uputstvima sa tor stranice koja ce vam pomoci da udjete u svijet anonimnosti na internetu.

6. ako imate web kameru ukljucite je samo onda kada je to potrebno u razgovoru s vama poznatim osobama.
mnogi proizvodjaci laptopa standardno ugradjuju web kamere i to uopste nije neka ekskluziva. web kamera vam nije neophodna da budete na internetu i u svakom slucaju je onemogucite. ako korisitite desktop racunar ne ukljucujte je u usb port. ukljucite kameru kad razgovarate s rodbinom u inostranstvu preko skype -a ili slicnog servisa koji imaju video-glasovnu podrsku. iskljucivanjem kamere ste bar sigurni da ste onemogucili pristup nekome nepozeljnom da vas posmatra.

ovo bi bilo osnovno, ovih sest stavki koje ce vam pomoci da budete bolji i produktivniji na internetu bez bojazni da neko prati svaki vas potez ili klik.
da, ima jos mnogo toga da se kaze kako i zasto na ovu temu i vjerovatno nisam pokrio neke od aspekata, ali sam, bar se nadam, pruzio uvid i dao jasniju sliku o onome sto niste znali ili djelimicno znate o sigurnosti i privatnosti na internetu. svaki dan izlazi nesto novo na ovu temu.
u skladu sa vasim potrebama i vremenom provedenim na internetu savjetujem vam da se dodatno informisete surfajuci na ovu temu. oni koji su zadovoljni ovim sto je napisano drago mi je da sam im pomogao u rasvjetljavanju misterije iz naslova ovog posta.
za dodatna pitanja imate komentare.
sretno u koristenju interneta.

srijeda, 12. lipnja 2013.

nacionalkomunizam - fenomen demonstracija

ovih dana kada pisem ovaj blog desavaju se i protesti za jedinstveni maticni broj gradjana ili skraceno jmbg.
vec nekoliko zadnjih mjeseci bruje mediji o tome i vec se dovoljno zna ko je belmina ibrisevic i cijela prica oko jmbg. da ne bih o tim cinjenicama ovdje pisao ono sto su vec drugi pisali, preskocit cu to i baciti se na teoriju.
u samom uvodu u nacional-komunizam kao oblik vladanja i sta zapravo znaci, u proslom postu sam objasnio o cemu se zapravo radi. da ponovimo: sustina svega je da politicka elita izabrana od naroda legitimnim izborima, djeluje protiv naroda u svakom domenu. nekad u neko drugo vrijeme je smatrano da politicar mora biti castan, objektivan i moralan da bi predstavljao narod.
to danas nije slucaj iako su u danasnje vrijeme politicari preuzeli doktrinu iz vremena proslog rezima sfrj od skj, ispreplicuci je s nacionalizmom kao zastitnim znakom (boje kluba), ne pitajuci nista narod jer su upotrijebili rimsko pravilo "zavadi pa vladaj", odlucuju o cemu god zele i na nacin na koji oni zele.
ovo bi bio mali rezime na prosli post ovoga bloga.
jako interesantna stvar je sto se sad dogadja pred institucijama vlasti koje rade za "dobrobit" bosne i hercegovine. desavaju se po prvi puta demonstracije gradjana.
ok, vraticemo se sad unatrag.
da li je ikad iko zapamtio da je u 40 ili 50 godina bilo demonstracija za vrijeme vladavine sfrj?
nije. ali nije ni da nije. 1968. godine se studenti u sad-u i u vecini zemalja europe odlucuju na masovne demonstracije. propagirala se socijalna pravda i trazilo bolje obrazovanje, a kampusi sirom svijeta postali su bojista socijalnih promjena. protestima su dominirale poruke protiv rata koji su sjedinjene americke drzave vodile u vijetnamu. osim toga, studenti su protestovali protiv rasizma, podrzavali feminizam, gradjanske i seksualne slobode.
demonstracije koje su pocele u sad-u zahvatile su veliku britaniju, francusku, italiju, madjarsku, tadasnju cehoslovacku i ostale zemlje. 
te globalne demostracije su prihvatili i studenti u sfrj te se pridruzili pokretu, a na tribinama su govore drzali i studenti i profesori, zalazuci se za demokratiju u obrazovanju. demonstracije su okoncane 9. juna, kada se tadasnji predsjednik sfrj, josip broz tito obratio javnosti, rekavsi kako „su studenti u pravu“. studenti su nakon demonstracija dobijali veci broj stipendija, a uveden je zakon po kome je svaka firma morala proporcijalno po broju zaposlenih da zaposli broj svrsenih studenata – pripravnika.
druge mnogo poznatije demonstracije su one koje su se desile  na kosovu 1981. podrazumijevaju niz masovnih protesta odrzanih na proljece 1981. godine, kojima su kosovski albanci zahtijevali da savezna autonomna pokrajina kosovo postane sedma republika sfrj i da se albancima prizna status kontitutivnog naroda u jugoslaviji.
kao odgovor na albanske proteste, jugoslavenske vlasti su proglasile vanredno stanje i na demonstrante poslali vojsku, sto je dovelo do eskalacije nasilja, pri cemu je poginulo nekoliko desetina lica, uglavnom albanskih djaka i studenata. nakon nasilnog gusenja demonstracija na kosovu, doslo je do velike podijeljenosti izmedju srba i albanaca: srbi su trazili ogranicenje autonomije kosova a albanci su trazili drzavnost.
i to je sve sto se tice demonstracija koje su dogodile u bivsoj zajednickoj drzavi. kasnije demonstracije koje ce se dogoditi slijed su dogadjaja i zbivanja u republikama i drzavama nastalih raspadom sfrj. najpoznate su istoriji su one protiv slobodana milosevica u srbiji koje su trajale dugo pod organizacijom otpor-a.
razne manje demonstracije dogadjale su se tu i tamo u bivsim republikama sfrj koje su postale drzave, i ciji gradjani nisu bili zadovoljni aktuelnom vlascu kako naprave odredjeni potez. nista ozbiljnije se nije dogodilo zadnjih godina sto bi siru tj. svjetsku javnost zagolicalo.

za podrucje bosne i hercegovine je karakteristicno to da se tu uvijek radilo i radilo, cesto odmahujuci rukom ako je i nesto lose bilo. poznata, sada vec epska uzrecica "hajde ba pusti to, bice bolje" u mnogim slucajevima je radnog, cesto i ne bas sitog bosanskog covjeka napravila tolerantnim, strpljivim i bojazljivim, kojem je bilo lakse da suti i trpi.
iako su vec u nekim bivsim republikama sfrj bili protesti protiv tadasnje aktuelne vlasti, u bih posljednih godina iako je trebalo doci do pobuna, to se nazalost nije dogadjalo.

po samim cinjenicama da je u sfrj i tadasnjem rezimu bilo sasvim malo protesta i istupa gradjanstva da se buni protiv vlasti, donosi se logican zakljucak: narodi na prostoru bivse jugoslavije nisu imali nikada naviku organizovati demonstracije.

a zasto?
nisu imali ni potrebe da se previse suprotstavljaju socijalnom sistemu i vladavini koji je imao poredak u drzavi, tako da su svi  bili obezbjedjeni. pravni sistem je funkcionisao, ekonomska situacija je bila na zadovoljavajucem nivou jer se moglo nesto i ustediti, a socijalno ugrozeni slucajevi su isto bili zbrinuti, nije sve bilo savrseno ali moglo se zivjeti. rijec prezivljavanje tada niko nije ni spominjao. 

sloboda govora je postojala u okviru sistema samoupravljanja i uvjeren sam da je ta sloboda tada bila vise demokratskija nego danas, toliko godina poslije toga. istina, tu se razvijalo jednoumlje i pokusaj nametanja misljenja, ali se moglo i usprotiviti. primjera radi, ako se nekoliko radnika u preduzecu usprotivi potezu direktora oour-a na sastanku, njegova ideja ne bi prosla dok se svi zajedno ne sloze.
iz takvog sistema koji se valjao 40 i nesto godina ne moze se preko noci roditi demokratija, nego samo nekakav hibridni oblik koji je nastao u glavama najsnalazljivih, ali neukih da sprovedu sve sastavne dijelove drustvenih aspekata.
izmedju ostalog, pojavljuje se i nakon ratnih sukoba koji su ostavili odredjene psiholoske posljedice na kolektivnu svijet naroda ovih prostora.
to donosi odredjeni vid letargije, nezainteresovanosti i izbjegavanja od aktuelnih problema, pogotovo odluka vlasti koja je tu ugledala priliku kako djelovati u korist odredjene skupine ljudi, ili sto je jos gore jednog pojedinca.
ljudi su zbunjeni i pribjegavaju interakciji linije lakseg otpora, jer smatraju da su previse propatili da bi im neke "sitnice" dodatno nanosile bol, odnosno dodatne poteskoce koje oni ne zele.

demonstracije i slicni oblici bunta protiv vlasti su pokazatelj da je doslo, narodnim jezikom receno, pet do dvanaest. zadnji rok da se nesto uradi za drustvo u cjelini. razlozi tog bunta se povezuju s proslim recenicama o liniji lakseg otpora, zbunjenosti i bolu prozivljavanja teskih psihickih trauma.
nikome od vladajuce garniture nije stalo da se pobrine za takve osjecaje drustva tj. puls naroda, zato sto se ne mogu poistovijetiti s time.
zbunjenost i ocaj na kraju prerasta u bijes i nestrpljenje, linija lakseg otpora se brise jer ne postoji izbjegavanje kad se doslo do samog ruba dogadjaja. letargiju zamjenjuje zelja da se nesto poduzme, a nakon toga slijedi i akcija.

nedostatkom dijaloga izmedju vlasti i naroda koji je birao tu vlast, govori o jednoj ne bas zdravoj pojavi u demokratski hibridnom sistemu vladavine zvanom nacionalkomunizam. vlast se ucahurila u svoje navodno djelovanje za "dobrobit drustva", pri tome ne znajuci za osnovne potrebe stanovnistva. zakoni koji su relativno bitni za vitalnost jedne drzave nekad znaju biti i zanemareni. prestaje biti vazan covjek kao djak, student, radnik ili penzioner. postaje najvaznije koliko se novaca odvaja u odredjene fondove, sufinansiranje projekata, budzet opstine...
tako je u nacionalkomunizmu za izbjegavanje problema ili nedonosenja odluka vrlo cesto koristen recept optuzivanja druge nacije ili stranke. na taj nacin je vlast izbjegavala uraditi vazne poslove jedan niz vremena, i tako javnosti lazno predstavljala stvarno funkcionisanje vlasti.
kada je ta farsa konacno postala njihova rutina u kojoj se naziru sve pojedinosti prevare, doslo je i do reakcije sirokih narodnih masa. narod koji je izgubio strpljenje slusajuci izlike, lazi i ubjedjivanje za produzetak jos jednog ciklusa ili poluvremena u cijeloj agoniji.
ta reakcija je obicno izrazena u vidu masovnih okupljanja gradjana - javnih protesta ili demonstracija.

ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

uvod u nacionalkomunizam - demoratija na prostorima drzava bivse jugoslavije

da bi se lakse shvatilo ono sto se danas dogadja mora se znati proslost, a da bi se predvidila buducnost moraju se razumjeti procesi koji se odvijaju u sadasnjosti.
ovo bi bila definicija koju je postavila istorija ili povijest, zapravo ljudi koji se bave istorijom, istoricari ili povjesnicari.

ne tako davno na ovim prostorima vladao je rezim liberalnog socijalkomunizma. tako bi se mozda mogla nazvati zadnja faza drustvenog poretka u sfrj, dok je tito bio ziv i nekoliko godina poslije njegove smrti. to bi otprilike znacilo da je svako sebi grabio kako god je znao i umio. od tog vremena je ostalo mnogo, cak i previse obicaja koji su nastali decenijama prije toga.
tad se kralo i potkradalo, uglavnom sitno, malo po malo.
kad bi se ukralo nesto krupnije islo bi se u zatvor na nekoliko godina. moze se reci s pravom da je osamdesetih godina funkcionisao pravni sistem. ipak, i tada je vladala korupcija ali ne toliko siroko rasirena.

krajem osamdesetih pocinju se dogadjati cudne stvari koje su danas sasvim normalne. direktori dobijaju moc na radnicima, ukinut je sud rada koji pravno stiti i obezbjedjuje radnike.
desavaju se i ostale promjene koje na kraju dozvoljavaju da se probudi nacionalna svijest i vrlo lako, preko noci skj prestaje da postoji te se osnivaju nacionalne stranke.
za trenutak se cinilo da sve funkcionise bolje, ekonomski, pravno i socijalno. tada se zapravo pojavljuju prvi izdanci nacionalkomunizma.

preskocit cu odmah onaj dio istorije koji nas je sve zavio u crno, pocetak i kraj devedesetih.
sta je to nacionalkomunizam?
davno neko kaza da onoga cega nema treba stvoriti.
osnivanjem nacionalnih stranaka i pojavljivanjem lidera istih, stvorilo se prividna slika osvjestenja, oslobodjenje od ropstva i diktatorstva. citajuci izmedju redova upravo se dogodilo suprotno.
zagovarajuci demokratiju, slobodu misljenja i govora, narodna masa zasljepljena ludilom o nacionalnom i vjerskom identitetu sve se vise pretvara u robove novog sistema - nacionalkomunizma.
vecina lidera novonastalih nacionalnih stranaka, u to vrijeme do devedesetih, su bili s pravom i razlogom u celijama zatvora sirom bivse jugoslavije. pod opaskama da su robijali zato sto su voljeli svoj narod, republiku u kojoj zive kao sastavni dio jugoslavije, utamniceni jer su krivo shvaceni ili zbog pretjeranog ispoljavanja nacionalnog identiteta, izlaze pred narode i narodnosti i pricajuci im takve price u govorima na skupovima tek oformljenih politickih stranaka.

narod poveden obicajima vec ranijeg i dugogodisnjeg ispiranja mozga od strane tada vec frisko-bivse vlasti, potvrduje i vjeruje onima koji su oznaceni kao politicki neadekvatnima i opasnima po drustveni poredak.
gotovo svi ljudi su, politicki angozovani ili ne, bili clanovi saveza komunista jugoslavije. vjerujem da se svi sjecaju da su jos u osnovnoj skoli u tom nekadasnjem rezimu bili prvo pioniri pa nesto kasnije pred zavrsetak osnovne skole i clanovi omladinskog pokreta skj. rijetki nisu prihvatili niti su htjeli biti clanovi do tada jedne i jedine stranke u sfrj.
tako je neciji otac, cekao na dodjelu stana u okviru firme u kojoj je radio, skoro dvadeset godina ziveci po iznajmljenim i memljivim sobicama i garsonjerama, dok su oni koji su se uclanili u skj i dokazivali lojalnost dobijali stanove za pet godina.
sve to isto se preslikalo i u ovaj novi sistem koji su prihvatili svi bez izuzetaka, shvatajuci da je doslo vrijeme slobode, demokratije i ljudskih prava.

kakva farsa, kakva notorna laz!

mi zapravo i ne znamo sta zaista znaci demokratija i kad bi ste zaustavili ljude na ulici i pitali ih: "znate li koja su osnovna i zagarantovana ljudska prava?", mozda bi neko i znao nabrojati dvije stavke najvise.
nikad nismo imali dodira s demokratijom, nikad se nismo obucavali kroz politicke skole, kurseve ili radionice o tome kako se zivi u demokratskom sistemu, ali smo zato preslikali vecinu stvari iz onog proslog jer smo zivjeli tako 50 godina i ne znamo drugacije.
nacionalkomunizam je upravo to: zemlja koja ne zna upotrebljavati demokratiju, preslikava bivsi sistem i preuzima negativne sastojke istog, razvijajuci umjesto industrije kriminal, zaglupljujuci siroke narodne mase putem mas-medija i vjere, loseg obrazovnog sistema, brisuci sve pozitivno iz tog istog sistema iz kojeg kopiraju, cak dotle da se mijenjaju fakti i datumi u istoriji.

nacionalnost je shvacena kao licna sloboda pojedinca da se izrazava kako zeli, sto je i bukvalno shvaceno kao svaki vid izrazavanja.
pojavljuju se pojedinci koji se bogate na bezobrazan nacin i daju poticaj drugima da to isto cine. u istom trenutku narodne mase su nemocne jer su takvi pojedinci razvili zakone koji su u smislu npr. vitalnog nacionalnog interesa, i kao time se ugrozavaju drugi narodi.
ustvari, svi su ugrozeni bogacenjem pojedinaca kojima su skloni zakoni a pred lice pravde izvode se oni koji se nisu snasli i nemocni su jer nemaju veze s elitnim clanovima drustva.korupcija u praksi.

mnogi od tih pojedinaca su razvili caroban krug sami za sebe pa tako se vladaju i upravljaju njime kao da imaju svoju malu privatnu, ali snaznu drzavu u okviru zvanicne drzave u kojoj borave i rade.
neko bi rekao da smo tranzicijska drzava, da su to posve normalni procesi koji trebaju sve drzave proci. poredjenja s ukrajinom ili latvijom krajnje su neukusna, i na taj nacin se brani i produbljuje stanje letargije i nezainteresovanosti u koju je upala ne samo jedna nacija nego i cijele drzave.
nacionalkomunizam je moze se reci jedna grana svjetske demokratije, peruci ruke kao poncije pilat tako se pere i cijelo drustvo, izbjeljujuci sive stanice u mozgu s raznim sitnicama, pokusavajuci da se trenutno stanje sto duze zadrzi u status quo dimenziji.

bitno je napomenuti da osim ovih lidera koji su u bivsoj drzavi bili politicki gonjeni, postoje i oni koji ih slijede i mnogi od njih su nekada bili prvoklasni, odani komunisti sluzeci narodu i domovini, ponosni na narodno-oslobodilacku borbu i partizanski antifasticki pokret jugoslavije.
takvi isti ljudi postali su isto tako preko noci radikalna desnica ili radikalna ljevica i do te mjere ekstremni da su nazovi-demokratiju shvatili ne kao ustroj drzave nego kao sredstvo naplacivanja za brigu o drzavi.
odjednom su promijenili tabor i kao da su pozeljeli naplatiti sav svoj mukotrpan rad u bivsoj drzavi, ucinili su i to preko ledja istog naroda koji sada zivi u novonastaloj drzavi.

nacionalkomunizam je stvorio razliku i podjelu medju stanovnistvom ali sa istim  vrijednostima iz bivseg rezima. kako je to moguce?

nije se mnogo promijenilo u politickom smislu osim broja partija, svijest je opet ostala jednostranacka i istomisljenicka. svi u jednoj partiji glasaju za istu stvar cak i ako se ne slazu s time. u parlamentima veliki broj stranaka ipak funkcionise kao jedna stranka bez obzira sto u parlamentu i ostalim drzavnim tijelima se pojedine stranke protive necemu. na tom osnovu nema dvojbe oko povisice ili beneficija poslanika, usvajanja zakona koji ce stititi poslanike od raznih uticaja itd.
to govori da su stranke slozne oko jednog interesa, novca, dobara i interesa koji ih se licno ticu.
u drzavi se razvila i svugdje prisutna korupcija kao sastavni i obavezni dio novog, modernog drustva, demokratije tj. nacionalkomunizma.
osim korupcije tu su uvedene promjene koje su u stilu globalizacije, sastavnog dijela planetarne pojave u kojoj ne postoje drzave u smislu zasebnog funkcionisanja.
tako se pod tim demokratski nacelom drzave i drzavice nastoje integrisati u nato, eu i slicne skracenice, koje ce onda kad drzave budu primljene, upravljati njima i odlucivati umjesto njih u mnogim stvarima, izmedju i ostalog zivotima stanovnika tih istih drzava i drzavica.
po modelu i nacelima demokratije pokusava se funkcionisati nekako i u drzavama bivse sfrj. danas ovaj termin rijetko ko koristi jer se uglavnom u medijima izbjegava po nalogu vlasti. uglavnom se koristi naziv balkan, iako tu spadaju i one, moramo priznati, naprednije zemlje kao sto su madzarska, bugarska, rumunija, grcka, ili u istom rangu kao albanija.

sve se nastoji izmjenjati da bi smo bili u stilu demokratije, a sve se prisvojilo iz tog bivšeg, svima sada mrskog ustavno-pravnog poretka, da bi se moglo bilo kako funkcionisati. umjesto novih ideja i progresivnosti, nacionalkomunizam je zaustavio napredak i poboljsao nedostatke, stavivsi u prvi plan sve ono sto je bilo osudjeno kao negatino ili propast jer je sad tako u modi.
pozitivne stavke bivseg rezima kao sto je razvijanje kulture, medjuljudskih odnosa, prava i zastite radnika, unapredjivanja odgojno - obrazovnog sistema, pokretanje privrede i industrije, povecanje standarda i kupovne moci gradjana, ulaganja u sport, nauku, turizam i prirodne ljepote drzave, sve je to zapostavljeno od strane nove drzavne vlasti jer je to pripadalo "onima koji su decenijama sprovodili diktaturu", u cijem su sastavu bili i oni sami.
pod krinkom demokratije, u stilu nacionalnog interesa i vec prastarom rimskom teorijom "zavadi pa vladaj", udruzeni sa vjerskim vodjama, uspjesno se vec dvadeset godina odrzavaju na povrsini.
pricom o demokratiji, koliko god apsurdna bila, politicka elita je sebi pribavila sredstva od kojih lagodno moze zivjeti i njihov buduci treci narastaj, a oni ce biti poznati kao nasljednici "onih koji su sagradili moderno demokratsko drustvo".

naposlijetku, kod nas ne moze funkcionisati demokratija jer se koriste prepisani zakoni iz 1974. godine, a neki su mozda cak i stariji.

uz pomoc novih zakona koji su se izrodili u novije vrijeme, vlast i njima bliska bratija kao sto su vjeske zajednice i njihove vodje su se obavezali da ce od naroda, radnika i seljaka, otimati novac i dobra tako sto ce zakonima, koji su donijeli i izglasali oni sami, prvenstveno zastiti sebe.
takva moc ce se razvijati i dalje, bez obzira sto vec danas prelazi granice normalnog, uticati na svaki sloj drustva i degradirati ga, dok se na kraju ne raspadne ali opet na dobrobit onih koji su tome najvise doprinjeli.
pricom o nacionalnoj ugrozenosti putem masovnih medija zeli se stvoriti konfuzija da se radi za dobro svih, medjutim to ni nije tako.
po svim parametrima jos uvijek djeluje komunizam i zastrasivanje, i to na nacin da se razvija kriminal, prijeti, iznudjuje, potkupljuje pa cak i likvidira, otvoreno i javno pljacka, odabiru se podobni po interesu stranke, politicki zivot se uvukao u svaku poru drustva i sve se podredjuje interesu stranke, odnosno pojedinca.
sve ovo zove se i pripada pod pojamom nacionalkomunizam.


srijeda, 20. veljače 2013.

nepoznata epizoda o beracima zeljeza

tuzno je to sto se ljudima dogadja i sto kod nekih ljekara u bosni i hercegovini vise ne vrijedi hipokratova zakletva koju su dali kad su postajali doktori. i to ce im ostatak zivota biti prilijepljeno uz ime. ono dr bez tacke. titula vazna svima koji traze zdravlje.
na berlinale festu u berlinu, poznatom po nagradama za europske filmove koji su veoma kvalitetni, ali jos uvijek u sjeni holivudskih visemilionskih atrakcija, pojavio se i nas film. sada je prica koja se desila na klinici u mom gradu obisla cijeli svijet.

ljekari su zakazali.
da li je to u pitanju sto su romi ili nije, da li je to sto ljekari vise nece nikog da pogledaju ko nema suskavih stotinu maraka u dzepu?
kod nas u drzavi bosni i hercegovini sve je apsurdno i moze se snimiti jos stotine filmova. postoji isto toliko prica, mozda i mnogo vise za koje danis tanovic ne zna. ovo je tlo pogodno da se snimaju ovakvi filmovi kakav je danis snimio, i odnio u berlin da se proslavi na ugrozavanju ljudskih prava ili ciganluku.
podsjetimo se da su prije njega u neko doba na ciganluku zaradili kusturica i bregovic, koji kao da su otvorili novi trend, pa onda i svi ostali su krenuli njihovim stopama.
danas je uvredljivo nazvati nekoga ciganinom. koliko se sjecam kad sam bio mladji to je bilo sasvim normalno. jedva da sam i znao da postoji rijec rom. u mojoj drzavi oni su u zakonu po stavci "ostali", "etno manjina" i tome slicno.
sto se tice posla i skolovanja u zadnjim su redovima. prezivljavaju nekako. i oduvijek je za ciganina glasilo da je lopov.
to se do danas nije promijenilo. i ne znam da li ce ikad.

to sto danis tanovic sigurno ne zna je da berac zeljeza ne preza ni od cega da dodje do zeljeza. kopajuci po kontejnerima, skupljajuci po avlijama mogu naci nesto zeljeza. od toga sigurno ne mogu prezivjeti. ne znam ni kako prezivljaju uopste.

nisam gledao film pa da kazem nesto o filmu. sigurno je dobar jer tanovic je odlican reziser. ne znam da li je tanovic snimio u tom svom filmu kako glavni glumac skida sahtove sa ulice i reze ih na komade, saceka da uhvate malo hrdje i onda sa ostalim zeljezom koje je u medjuvremenu skupio, odnese na otpad i dobije neku paru.
ti isti beraci zeljeza koje predstavlja nazif mujic, skidaju zastitne limove na raznim objektima, skidaju zeljezne ograde dvorista oronulih kuca ili propalih preduzeca, resetke sa prozorcica podruma...
svugdje gdje zeljezo postoji tu su i beraci zeljeza. oni ce skinuti sve metalno gdje god mogu jer trebaju prezivjeti. ne zelim da vjerujem da je nazif mujic jedan od tih koji je skinuo poklopac od sahta iza moje zgrade, u koji je upao mali psic neke kuje lutalice pa je cvilio. neko se smilovao i izvadio jadnog psica da bi svijet mogao spavati u kisnoj noci. mora se naspavati neko ko ima srece da ima posten posao i prima placu.
ne kazem ni da je danis tanovic pogrijesio, niti da je nazif mujic taj koji krade zeljezo. dosta je tom covjeku njegove muke. ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju ono sto se tom jednom obicnom covjeku jednostavnog imena nazif mujic dogodilo.
da se nije dogodilo ne bi danas imali nagradjeni film. ne bi ostatak drzave, ove nam komsijske zemlje, europske ni svjetske sile znale da imamo doktorska govna koja znaju da se operu na sve nacine i kazu kako to nije istina.

da bih sumirao cijelu pricu opravdacu nazifa i njegovu zenu koji su propatili i reci slobodno: nek beru / kradu zeljezo jer drugacije ne mogu prezivjeti, nek beru jer su romi i nece nikad naci posten posao u ovoj drzavi u kojoj ga i oni posteni gube. i to glasno da kazem.
i neka danis tanovic snimi jos stotine ovakvih filmova iz istinitih zivotnih prica obicnih ljudi, da pokaze ne samo kako su ljekari postali gori i bezobzirniji od ratnih profitera, oni kojima ljudski zivot treba biti svetinja okrenuli su se novom bogu - novcu. dzabe im fakultet i svo znanje (sigurno je kupljeno mitom) koje su uspjeli steci, kad ona zakletva koju su polozili ne vrijedi nicemu.

ljudi koji se razbole i odu u bolnicu vjerujuci da ce im ljekari pomoci, razocaraju se i iz njihovih usta se moze cuti: "gore (bolnica granica, ukc tuzla - op.a.) te ne gleda niko. ako nemas bar 50 maraka, al bolje 100, nece te ni pogledati. cuvaj svoje zdravlje, tesko onom ko se razboli i njima mora otici".

kad pogledam film mozda cu napisati i svoje vidjenje.
ovo je ono sto znam iz zivota, sredine u kojoj zivim. napisah da zelim reci ovo glasno da me svako cuje. mislim da je ovo pravi nacin da putem ovog bloga i interneta kazem glasno, i ono o beracima zeljeza i o ljekarima koji nemaju dusu. nisu svi ljudi isti i ne zelim generalizovati, ali sve manje je ljudi a sve vise ljudi-zvijeri. zaboravili smo biti ljudi i ono sto nas takvima cini. nemojmo!

i obavezno posjetite slijedeci link: http://nevenkagaragic.blogger.ba/arhiva/2011/10/12/2910825

dodatak 1:
Hipokratova zakletva:
"Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."
 (izvor: wikipedia.org)
dodatak 2:
"...na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:
"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."
(izvor: wikipedia.org)


utorak, 8. siječnja 2013.

jebi ga (kao fenomen i znacaj u prosto - prosirenoj recenici)

kad bi se raspravljalo o jednoj prostoj uzrecici koja je uz to i bezobrazna u isto vrijeme, shvatili bi smo kako ustvari gubimo vrijeme na sitnice.
za nekog uzrecica, a za nekog psovka, kad kazes "jebi ga", ustvari ne mislis kako se izrazavas verbalno nego objasnjavas stanje stvari.

u nekim trenucima je pozeljno reci "jebi ga" jer drugacije ne ide. zamislis se u situaciji kada nekome moras izraziti ozbiljnost svoje situacije i kazes mu: "jebi ga, djevojka mi je trudna!". i onda se zamislite, vidi stvarno trudna je.
opet nije isto kao kad bi se reklo: "uh, djevojka mi je trudna, jebi ga". to vec skroz drugacije zvuci od ozbiljnog i pretvara se odmah u neodgovornost, kao nisam to zelio, sta cu sad, jebi ga.
hiljadu puta i sam pozelim reci "jebi ga" tamo gdje tome nije mjesto jer zelim tako da se izrazim. bio bi fazon jebi ga.
onda se osvrnem na stihove pjesme svog druga damira avdica koji odjednom zivi u sloveniji, a inace hara svugdje u europi i ex-yu sam sa svojom gitarom i marshal pojacalom i kaze: "kad kazem jebo mater, ja ne psujem, ja samo tako pricam".
nekim ljudima je "jebi ga" sasvim normalna pojava i stil zivota jebi ga.

neki ljudi se mogu suzdrzati u odredjenim situacijama, a nekima izleti. brzi je jezik od pameti. tako na usmenom ispitu kad profesor bocne pitanjem u kost bas ono sto nas dragi student je letimicno procitao ali ne i zapamtio: "jebi ga profesore kud bas to potrefi".
zavrsio si karijeru i zvanje za ovu sezonu, ganjaj slijedeci rok i pazi dobro sta pricas.
"evo, jebi ga, bas sam htio da te nazovem" i nije neka slavna recenica. niko se njome nije proslavio. cim se upotrijebi u toj formi "jebi ga" odise cistom lazi i nista nas ne izvadi kad to izreknemo. to govori da je "jebi ga" pozeljno izostaviti iz misli i recenica koje izgovaramo.
daleko drugacije je s ljudima koje svaki dan sretnemo i pricamo nego kad se javno obracamo. komentator na tv-u ili radiju mora dobro razmisliti sta ce reci. u svojoj bogatoj radijskoj karijeri imao sam pregrst intervjua u kojima sugovornik zaboravi u trenu gdje se nalazi, i upotrijebi "jebi ga" ili jos gore neku psovku. meni se greska nije smjela dogoditi kao onom komentatoru utakmice u kojoj se izderao: "gooo, gooo, kuuuraaac go".
nekad je bio fol reci tako nesto, pogotovo u tom tinejdzerskom periodu. ispadnes veca faca u drustvu. na kraju su svi lajali pa niko nije bio faca, a pred roditeljima kad tako nesto izlanes bez razmisljanja, vise nije bilo opomena nego pljuska preko usta.
u ovo novije vrijeme tinejdzerska populacija je napredovala pa su oblik "jebi ga" rasirili u: "seri ga", "pisaj je", "zabij mu"...
valjda to gramatika zahtijeva i kreativni pravopis u skladu s zivotnim situacijama. cak je doslo i do toga da "jebi ga" u pismenom obliku dozivi transformaciju u sastavljenom "jebiga" ili skracenom "jbg" obliku.
masta radi svasta, ali opravdavanje ovoga u pojedinim situacijama ipak nema adekvatnog opravdanja kao sto nema za, na primjer, namjerno podrigivanje u ljekarskoj ordinaciji prilikom bolova u koljenu.

dodje se u zrele godine, covjek se zapita i razmisli kako su se stvari poredale, dodju i djeca na red. nekim dosljednima sebe ispadne to "jebi ga" iz rijecnika, i postave se na mjesto svojih roditelja koji su im branili psovke, a podrzavali lijepo ponasanje.
roditelji koji s pojavom djece postaju babe i djedovi, dopustaju unucadi sve ono sto su inace svojoj djeci branili. tako opet ponovo dodje to isto "jebi ga" u zacarani krug iz kojeg ne moze izaci.
i opet na kraju svega na snazi je svemocno i neunistivo "jebi ga".
e, jebi ga.

pred sam kraj, ice-t i "jebi ga":


a za kraj nekoliko svjezih primjera s twittera (klikni na datum da vidis originalni tvit):