Prikazani su postovi s oznakom vlast. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom vlast. Prikaži sve postove

srijeda, 12. lipnja 2013.

nacionalkomunizam - fenomen demonstracija

ovih dana kada pisem ovaj blog desavaju se i protesti za jedinstveni maticni broj gradjana ili skraceno jmbg.
vec nekoliko zadnjih mjeseci bruje mediji o tome i vec se dovoljno zna ko je belmina ibrisevic i cijela prica oko jmbg. da ne bih o tim cinjenicama ovdje pisao ono sto su vec drugi pisali, preskocit cu to i baciti se na teoriju.
u samom uvodu u nacional-komunizam kao oblik vladanja i sta zapravo znaci, u proslom postu sam objasnio o cemu se zapravo radi. da ponovimo: sustina svega je da politicka elita izabrana od naroda legitimnim izborima, djeluje protiv naroda u svakom domenu. nekad u neko drugo vrijeme je smatrano da politicar mora biti castan, objektivan i moralan da bi predstavljao narod.
to danas nije slucaj iako su u danasnje vrijeme politicari preuzeli doktrinu iz vremena proslog rezima sfrj od skj, ispreplicuci je s nacionalizmom kao zastitnim znakom (boje kluba), ne pitajuci nista narod jer su upotrijebili rimsko pravilo "zavadi pa vladaj", odlucuju o cemu god zele i na nacin na koji oni zele.
ovo bi bio mali rezime na prosli post ovoga bloga.
jako interesantna stvar je sto se sad dogadja pred institucijama vlasti koje rade za "dobrobit" bosne i hercegovine. desavaju se po prvi puta demonstracije gradjana.
ok, vraticemo se sad unatrag.
da li je ikad iko zapamtio da je u 40 ili 50 godina bilo demonstracija za vrijeme vladavine sfrj?
nije. ali nije ni da nije. 1968. godine se studenti u sad-u i u vecini zemalja europe odlucuju na masovne demonstracije. propagirala se socijalna pravda i trazilo bolje obrazovanje, a kampusi sirom svijeta postali su bojista socijalnih promjena. protestima su dominirale poruke protiv rata koji su sjedinjene americke drzave vodile u vijetnamu. osim toga, studenti su protestovali protiv rasizma, podrzavali feminizam, gradjanske i seksualne slobode.
demonstracije koje su pocele u sad-u zahvatile su veliku britaniju, francusku, italiju, madjarsku, tadasnju cehoslovacku i ostale zemlje. 
te globalne demostracije su prihvatili i studenti u sfrj te se pridruzili pokretu, a na tribinama su govore drzali i studenti i profesori, zalazuci se za demokratiju u obrazovanju. demonstracije su okoncane 9. juna, kada se tadasnji predsjednik sfrj, josip broz tito obratio javnosti, rekavsi kako „su studenti u pravu“. studenti su nakon demonstracija dobijali veci broj stipendija, a uveden je zakon po kome je svaka firma morala proporcijalno po broju zaposlenih da zaposli broj svrsenih studenata – pripravnika.
druge mnogo poznatije demonstracije su one koje su se desile  na kosovu 1981. podrazumijevaju niz masovnih protesta odrzanih na proljece 1981. godine, kojima su kosovski albanci zahtijevali da savezna autonomna pokrajina kosovo postane sedma republika sfrj i da se albancima prizna status kontitutivnog naroda u jugoslaviji.
kao odgovor na albanske proteste, jugoslavenske vlasti su proglasile vanredno stanje i na demonstrante poslali vojsku, sto je dovelo do eskalacije nasilja, pri cemu je poginulo nekoliko desetina lica, uglavnom albanskih djaka i studenata. nakon nasilnog gusenja demonstracija na kosovu, doslo je do velike podijeljenosti izmedju srba i albanaca: srbi su trazili ogranicenje autonomije kosova a albanci su trazili drzavnost.
i to je sve sto se tice demonstracija koje su dogodile u bivsoj zajednickoj drzavi. kasnije demonstracije koje ce se dogoditi slijed su dogadjaja i zbivanja u republikama i drzavama nastalih raspadom sfrj. najpoznate su istoriji su one protiv slobodana milosevica u srbiji koje su trajale dugo pod organizacijom otpor-a.
razne manje demonstracije dogadjale su se tu i tamo u bivsim republikama sfrj koje su postale drzave, i ciji gradjani nisu bili zadovoljni aktuelnom vlascu kako naprave odredjeni potez. nista ozbiljnije se nije dogodilo zadnjih godina sto bi siru tj. svjetsku javnost zagolicalo.

za podrucje bosne i hercegovine je karakteristicno to da se tu uvijek radilo i radilo, cesto odmahujuci rukom ako je i nesto lose bilo. poznata, sada vec epska uzrecica "hajde ba pusti to, bice bolje" u mnogim slucajevima je radnog, cesto i ne bas sitog bosanskog covjeka napravila tolerantnim, strpljivim i bojazljivim, kojem je bilo lakse da suti i trpi.
iako su vec u nekim bivsim republikama sfrj bili protesti protiv tadasnje aktuelne vlasti, u bih posljednih godina iako je trebalo doci do pobuna, to se nazalost nije dogadjalo.

po samim cinjenicama da je u sfrj i tadasnjem rezimu bilo sasvim malo protesta i istupa gradjanstva da se buni protiv vlasti, donosi se logican zakljucak: narodi na prostoru bivse jugoslavije nisu imali nikada naviku organizovati demonstracije.

a zasto?
nisu imali ni potrebe da se previse suprotstavljaju socijalnom sistemu i vladavini koji je imao poredak u drzavi, tako da su svi  bili obezbjedjeni. pravni sistem je funkcionisao, ekonomska situacija je bila na zadovoljavajucem nivou jer se moglo nesto i ustediti, a socijalno ugrozeni slucajevi su isto bili zbrinuti, nije sve bilo savrseno ali moglo se zivjeti. rijec prezivljavanje tada niko nije ni spominjao. 

sloboda govora je postojala u okviru sistema samoupravljanja i uvjeren sam da je ta sloboda tada bila vise demokratskija nego danas, toliko godina poslije toga. istina, tu se razvijalo jednoumlje i pokusaj nametanja misljenja, ali se moglo i usprotiviti. primjera radi, ako se nekoliko radnika u preduzecu usprotivi potezu direktora oour-a na sastanku, njegova ideja ne bi prosla dok se svi zajedno ne sloze.
iz takvog sistema koji se valjao 40 i nesto godina ne moze se preko noci roditi demokratija, nego samo nekakav hibridni oblik koji je nastao u glavama najsnalazljivih, ali neukih da sprovedu sve sastavne dijelove drustvenih aspekata.
izmedju ostalog, pojavljuje se i nakon ratnih sukoba koji su ostavili odredjene psiholoske posljedice na kolektivnu svijet naroda ovih prostora.
to donosi odredjeni vid letargije, nezainteresovanosti i izbjegavanja od aktuelnih problema, pogotovo odluka vlasti koja je tu ugledala priliku kako djelovati u korist odredjene skupine ljudi, ili sto je jos gore jednog pojedinca.
ljudi su zbunjeni i pribjegavaju interakciji linije lakseg otpora, jer smatraju da su previse propatili da bi im neke "sitnice" dodatno nanosile bol, odnosno dodatne poteskoce koje oni ne zele.

demonstracije i slicni oblici bunta protiv vlasti su pokazatelj da je doslo, narodnim jezikom receno, pet do dvanaest. zadnji rok da se nesto uradi za drustvo u cjelini. razlozi tog bunta se povezuju s proslim recenicama o liniji lakseg otpora, zbunjenosti i bolu prozivljavanja teskih psihickih trauma.
nikome od vladajuce garniture nije stalo da se pobrine za takve osjecaje drustva tj. puls naroda, zato sto se ne mogu poistovijetiti s time.
zbunjenost i ocaj na kraju prerasta u bijes i nestrpljenje, linija lakseg otpora se brise jer ne postoji izbjegavanje kad se doslo do samog ruba dogadjaja. letargiju zamjenjuje zelja da se nesto poduzme, a nakon toga slijedi i akcija.

nedostatkom dijaloga izmedju vlasti i naroda koji je birao tu vlast, govori o jednoj ne bas zdravoj pojavi u demokratski hibridnom sistemu vladavine zvanom nacionalkomunizam. vlast se ucahurila u svoje navodno djelovanje za "dobrobit drustva", pri tome ne znajuci za osnovne potrebe stanovnistva. zakoni koji su relativno bitni za vitalnost jedne drzave nekad znaju biti i zanemareni. prestaje biti vazan covjek kao djak, student, radnik ili penzioner. postaje najvaznije koliko se novaca odvaja u odredjene fondove, sufinansiranje projekata, budzet opstine...
tako je u nacionalkomunizmu za izbjegavanje problema ili nedonosenja odluka vrlo cesto koristen recept optuzivanja druge nacije ili stranke. na taj nacin je vlast izbjegavala uraditi vazne poslove jedan niz vremena, i tako javnosti lazno predstavljala stvarno funkcionisanje vlasti.
kada je ta farsa konacno postala njihova rutina u kojoj se naziru sve pojedinosti prevare, doslo je i do reakcije sirokih narodnih masa. narod koji je izgubio strpljenje slusajuci izlike, lazi i ubjedjivanje za produzetak jos jednog ciklusa ili poluvremena u cijeloj agoniji.
ta reakcija je obicno izrazena u vidu masovnih okupljanja gradjana - javnih protesta ili demonstracija.

utorak, 31. srpnja 2012.

ispravljanje krivih cesta

predizborna je godina u tuzli. da, malo o lokalnim zbivanjima, i sta se sve tu vrti. novci i narod kao ovca. narod najvise ispasta, to je jasno svakome.
prvo neki bitni faktori ovog posta:

- jasmin imamovic - gradonacelnik tuzle, politicka stranka sdp. kao i svako na vlasti na udaru pohvala i kritika. pravnik po zanimanju, pisac upitne kvalitete.

- udruzenje front - u prevodu: udruzenje huskaca, politicko oprijedjeljenje nije toliko bitno koliko njihova svijest.

- islamska zajednica tuzla i sda - nacionalisticka opcija tuzle koja nikom nije dobrodosla, nije nikad nudila pozitivni alternativni odgovor za boljitak gradjana tuzle.

gledajuci forume, komentare i sl. po stranicama posvecenim tuzli, moze se vidjeti mnostvo misli narodne mase. upucenost ili neupucenost u ono sto se dogadja u gradu, neke stvari se ne mogu opravdati.
poznata je ona stara poslovica: narodu se ne moze ugoditi. nema ovdje nekog reda kojim bi se krenulo. nit iko zna odakle je pocelo prepucavanje. jedno je sigurno, sda kao stranka uvijek je zeljela doci na vlast u tuzli na opstinskom nivou. uspjeli su na kantonalnom nivou ostvariti zavidan uspjeh.
kao i u vecini gradova u bih, cetiri godine se suti a kad krene izborna godina onda se probude niske strasti.
o udruzenju front ne znam bas puno niti mi se istrazuje. istina je da su se oni posebno nalozili na gradonacelnika. oni valjda znaju zasto. na njihovoj stranici dosije.ba postoji niz clanaka posvecenih gradonacelniku. clanci su preuvelicavanje i najmanjih sitnica *(1).
islamska zajednica je zaposlila svoje glasnogovornike kao npr. fatmira alispahica i njemu slicne, da atakuju gradjane svojim priglupim, netolerantnim izjavama i tako kvare atmosferu suzivota u tuzli.
gradonacelnika grada, koji to jos uvijek zvanicno nije, svetac ili cvjecka zasigurno nije. postoje razne glasine i istine koje mu idu i ne idu u prilog. ima stvari koje je njegov tim u ovih 12 godina njegove vladavine napravio dobro. s time se mogu hvaliti. normalno, ima i promasaja za koje nema nikakvog opravdanja.

necu se baviti time gdje su sve upletene ruke ovih nabrojanih aktera clanka. znam da je to zapetljana mreza, gordijev cvor koji se ne moze ni presjeci. sve u borbi za vlast. gradjani zapravo nisu bitni. oni ne uticu na ta zbivanja. od njih se ocekuje da svake cetvrte godine daju glas nekome ko ce ih tlaciti sljedece cetiri godine.
gradjane nit ko sta pita u vezi bilo kakvog projekta, nit ih se postuje.
ovo ljeto 2012 godine moze se pamtiti po brojnim gradilistima u tuzli. konacno su presvucene novim slojem neke ceste u tuzli koje nisu ponovo asfaltirane nijednom u zadnjih 30 godina. za tu investiciju gradjani tuzle su zaduzeni za "nebitnih" 2 miliona maraka.
vode ima svugdje u gradu iako je najskuplja u europi. primjera radi, cetveroclana porodica u visekatnicama, dvosoban stan, placaju oko 60 maraka mjesecno. kad su bile restrikcije i kad je tuzla patila od nedostatka vode, placalo 20 maraka ali zato je iz cesme voda curila samo 4 od ukupno 24 sata.
kako se ima vode u izobilju, napravljena su i jezera u centru grada. ne jedno nego se sad gradi i trece. naglasak na turizam koji tuzla nikad nije imala u nekom bitnijem obliku. sada se to pokusava potencirati s pomenutim jezerima koja su atraktivna samo 2-3 mjeseca ljetne sezone.
moze li se zaraditi koji milion maraka po sezoni? o tim i inace slicnim ciframa ne treba ni razmisljati. ne vrijedi. vrijedi razmisljati o dobiti vlasti i pokradenim gradjanima koji toga nisu svjesni.
oni koji nisu na vlasti zele posto-poto doci na vlast, i uzivati u blagostanju kontrolisuci kapital koji se uz pomoc poreza uzima od gradjana. kada bi dosli na vlast ne bi bili drugaciji od aktuelne vlasti. namece se samo pitanje da li gori ili jos losiji. na vlast ne mogu doci dobri.
nekoliko jos bitnih cinjenica:
- u tuzli gradonacenik nikad nije bio iz reda hrvatskog naroda,
- komunisticka partija u tuzli je na vlasti jos od ranih godina 20. vijeka (period 1920-1930),
- prvi vodovodni sistem s cijevima u tuzli izgradila je austro-ugarska vlast, a te cijevi jos uvijek nisu zamijenjene novima,
- eksploatisanjem slanice dugi niz godina (cak i kad je to bilo zabranjeno zadnjih godina) vidno je unisteno centralno gradsko jezgro,
- '60-tih i '70-tih godina u centralnom dijelu tuzle zbog slijeganja tla moralo je biti sruseno 65 gradjevina,
- danas se u zoni slijeganja tla ponovo grade objekti od navodnog znacaja za grad,
- pocetkom '80-tih godina proslog vijeka srusena rimo-katolicka crkva u centru grada koja je imala freske u danasnjoj vrijednosti nekoliko desetaka miliona eura,
- dok ovo pisem nestalo je vode sto je cest slucaj zbog kvarova na zastarjeloj vodovodnoj mrezi...

ima jos mnogo interesantnih cinjenica koje idu protiv ili na ruku gradjanima. zadnja dogadjanja i nisu bas vesela. izborna je godina i tuzla je pretvorena, u kako gradonacelnik kaze, najvece gradiliste u bih. njegova najpoznatija izvaljotina "kranovi ne smiju stati" svrstava ga u red legendi narodno-oslobodilacke borbe. on je zapravo borac da narod oslobodi od mukom i radom stecenog novca *(2).

u najnovijem napadu sda i islamska zajednica su napale opstinske celnike zbog festivala kaleidoskop i koncerata na otvorenom koji su trajali svega 3 dana. poseban naglasak na uvredu vjernika islamske vjeroispovjesti je dat koncertu ede maajke, frenkija i glasnoci zvucnog razglasa. znaci kad je ramazanski post u tuzli se ne smije cuti ni muha. sad im valjda edo maajka smeta sto povremeno zivi u izraelu i zagrebu, sto je otvorenog uma, iskren i rjecit. a mozda je samo izrael u pitanju.
prije samo 2-3 mjeseca edo majka je boravio u tuzli i promovisao svoj novi album, kada je poslije koncerta stupila na snagu policijska armada specijalaca i ispendrecila tuzlansku omladinu na sonom trgu. onako, vjezba policija strogocu.
na celu policijske strukture tada je bila nekakva osoba bitna u kadru sda.
gradonacelniku ne smeta edo maajka. ni ostalim gradjanima. ali uvijek ima neko kome smeta *(3).
da sve bude kontroverznije svako ima svoju verziju price pa tako i gradonacelnikova propaganda masinerija kaze da ove godine je najuspjesniji kaleidoskop *(4). takva propagadna masinerija imala je izgovora u mnogim situacijama, ali je i zatajila u mnogim slucajevima kada je trebalo naci objasnjenje i opravdanje: zasto je nestala radio tuzla i pretvorila se u radio 7, zapravo rtv7 (ciji je vecinski vlasnik upravo opstina, a ovih dana pocinje eksperimentalni program televizije 7, iako vec imamo tvt koji ima najjadniji moguci program), zasto je nestao zooloski vrt, zasto su kultura i sport na najnizem mogucem nivou u ovom novijem razdoblju, zasto toliko dugo godina nocni zivot u tuzli se zavrsavao prije 23h... i jos mnogo i mnogo postavljenih pitanja ostalo je da visi u zraku na koje je opstinska sluzba za odnose sa javnoscu dala krivudave odgovore.

oni koji posjecuju tuzlu ne znaju za sve ove probleme. tuzla je lijep grad. za sve one koji ga posjete trebao bi da ostane u dobrom sjecanju. nadam se da se nece dogoditi neka policijska akcija kao gore pomenuta da obicni turista zapamti strogocu policijske uprave tuzla. ili bilo kakav slican dogadjaj koji ce baciti lose svjetlo na tuzlu. nazalost, gradjani su izmanipulisani od strane mocnika, bilo onih na vlasti ili u opoziciji i cesto se priklanjaju na jednu ili drugu stranu.
ne stojim ni na cijoj strani. nisam clan nijedne politicke partije i vjerovatno zbog toga nemam stalan posao u firmi, tj. po zakonu se vodim se kao nezaposlen ili onaj koji radi na crno.
zamjeram, i to vrlo vrlo zamjeram, svim tim koji se bore za fotelju sto su u tuzli i u cijeloj bih ostavili narod bez posla, oteli i otimaju i dalje novac od onih koji s mukom i znojem na celu rade i prehranjuju porodicu.
cilj ovog posta nije ispravljanje krivih saobracajnica kako u naslovu stoji, nego otvaranje ociju svakom ko je za ili protiv gradonacelnika ili njegovih protivnika. cilj je stvaranje neutralnog stava pojedinca koji nece stati ni na jednu stranu, nego ce analiticki sagledati sve poteze onih koji vladaju i onih koji se bore za vlast, i shvatiti da ga na vise nacina sistematski potkradaju i lazu.