kako od banana state-a postade kontejner drzava?

kakva cudna zemlja bosna i hercegovina.

cudima se uvijek cudimo ali nam mak dizdar lijepo rece stihovima u "kamenom spavacu" da je gladna i hladna, siromasna, nikakva i svakakva ali prkosna i ne da se. za inat ne da se tek tako.

da nam je trebalo revolucija i protesta, zbog anarhije i raspistoljenosti nasih vlastodrzaca, trebalo je i bilo je krajnje vrijeme. s pravom malo zakasnjela ali i opravdana reakcija kmetova prema svojim feudalcima.
u to se pretvorismo, male sitne beznadnike u providnim i odrpanim krpama od odjece sto gledamo u nebo i cekamo, i cekamo...

prije 5-6 godina smo kukali i radili. bar su mnogi koji danas pjeske hodaju do zavoda za nezaposlene imali kakav-takav posao. prije 5-6 godina televizijski dnevnici su bili preplavljeni scenama ljudi koji kukaju da im treba pomoc. ocekujuci da ce se valjda pojaviti englez, cikica u finom odijelu i skupom kravatom od stotinu trideset i dvije funte, i sakom bacati kapitalisticki novac zaradjen na slicnoj sirotinji kao sto smo i mi sami.
i svako ko je kukao prije 5-6 ili 10 godina govoreno je: izbjeglica.
slinave majke s djecom sto taru oci u kojima nema suza redovna je scena kojoj se bilo ko, s dobrom dnevnicom ili mjesecnom platom, rugao. rugali smo se sami sebi dokazujuci da je onaj majmun na grani pametniji.
djeca nam idu u dvije skole pod jednim krovom, jedan objekat podijeljen nevidljivom crtom. djeca i nekakva medja izmedju njih, kao na njivi izmedju dvojice brace sto sjekirama jedan na drugog krenu. pobjesnjeli bas zbog te medje, samo nekoliko centimetara teritorije. dogodi se kao rezultat nekoliko centimetara rascjepljena lubanja.
nekoliko centimetara zdrave pameti.

a bilo nam je lijepo. dozvolili smo da zauzmu fotelje oni nimalo pametniji od nas i da skroje temelje kontejner drzave. majmuni na grani.
i dok oni jedu banane mi cekamo da s krosnje na koju su se popeli, i odatle nedostupni, bace koru u kontejner. i mi se naravno pokoljemo medjusobno za tu koru.
okrenuli smo slucajno ili namjerno glavu jedni od drugih, zaboravili navratiti kod komsije ili rodjaka s pola kile kafe i kutije kocke secera. nismo zaboravili jedni na druge, ali su nam su kafa i secer postali preskupi. preskupo nam je da se gledamo u oci i priznamo da smo budale sto smo dozvolili da nam rade iza ledja.
nismo ni razmisljali.
samo smo zeljeli da svako radi svoj posao kako najbolje umije. nadali se da cemo jednom odmaknuti se od kontejnera u koji nam bacaju kore banane i druge otpatke da se hranimo.
iza zatvorenih vrata sastanci i dogovori ispod stola na koje nismo obracali paznju. i danas to isto radimo.
ne obraca se paznja na one koji stoje na ulici. cak im se ruga sto vicu legalnim kriminalcima u vlasti, s cirevima na guzici od sjedenja u foteljama, da je doslo vrijeme da vec jednom ustanu i odustanu od pritiskanja naroda cizmom. sklanjaju se pogledi kao da to namjerno rade, oni koji jos po ledjima nisu osjetili, iako znaju da ti ljudi koji stoje na ulici jednog dana mogu postati i oni sami.
i sve kao da zelimo onima, koji guzvaju guzicu od kozne fotelje i prde na sastancima s radnicima, a podriguju prije press konferencije, bude bolje i jos bolje. namjerno ili nenamjerno.
zasto bosa, zasto hladna i gladna, pita vrli pitac neki, koji navrati u ovu zemlju i vidi sve njene ljepote i slijepi narod. toliko lijepa a toliko se ruzno zivi u njoj.

vise se ne mozemo ni pohvaliti da imamo feudalno uredjenje jer su kmetovi imali komad parcele koju su obradjivali za plemica u dvorcu. danas nema ni posla, fabrike se zatvaraju, narod stoji na ulici s transparentima. taj broj se smanjuje iz dana u dan. vlast plasi ljude kao da imaju sta izgubiti.
ako je neko dotjeran do same ivice ambisa onda nema povlacenja. ne vjeruju nam nacionalisticka struktura bosanskih plemica, i ne vjerujemo jedni drugima. i necemo vjerovati jer samo jedan dan bi paljevina, i samo jedan dan se skupi 10 000 ljudi u  jednom gradu.
kad se svaki dan bude okupilo toliko naroda na jednom mjestu u svakom gradu, i iz svakog grla cuje povik ocaja, bijesa, tuge, prkosa i agresije, onda cemo svi shvatiti da se nesto dogadja.

za sada se nista ne dogadja jer je taj glas promukao ili je ugusen sofisticiranih spinom profesionalaca u medijima, koji su gladan i bijesan narod protumacili nama samima i cijelom svijetu, da smo obicni vandali, huligani, koji su izabrali nacin da paljenjem zgrada skrenu paznju cijelom svijetu da nesto ovdje ne stima.

nije onaj francuz ili poljak mogao znati da ovdje djedovi hodaju u poderanim carapama i izlizanim cipelama po snijegu. ne mogu znati da ti isti penzioneri stede na sebi da bi pomogli svom djetetu koje nema posla. ne mogu ni znati, da je ovdje horda momaka i cura odustala od braka ili djece zato sto buducnost nije vise siva nego crna. ili sto nas prave maloumnicima jer smo prezivili kolektivnu lobotomiju uradjenu siljkom za razbijanje leda.
rimskim pravilom "zavadi pa vladaj", vijekovima oprobanom alatkom kao siljkom za led odstranili su socijalnost, ovi nehumani feudalci sto nam ponudise samo kontejner. socijalnost nam je sada izrazena samo u komentarima facebook-a i twitter-a.
i dok oni zvacu hranljive banane dobre za potenciju, mi cucimo kod kontejnera golog dupeta i lazno uzivamo gledajuci jos jednu godinu koja prolazi, nesvjesni da smo u dobro reziranom pornicu.
gangsteri u foteljama sto legalizovase svoje pljacke, hrane nas strahom i gestapovskim metodama policijskim snaga, koje za njihovu cast i slavu tuku narod od kojeg egzistira bosna i hercegovina. dokle?

nacionalkomunizam - fenomen demonstracija

ovih dana kada pisem ovaj blog desavaju se i protesti za jedinstveni maticni broj gradjana ili skraceno jmbg.

vec nekoliko zadnjih mjeseci bruje mediji o tome i vec se dovoljno zna ko je belmina ibrisevic i cijela prica oko jmbg. da ne bih o tim cinjenicama ovdje pisao ono sto su vec drugi pisali, preskocit cu to i baciti se na teoriju.

u samom uvodu u nacional-komunizam kao oblik vladanja i sta zapravo znaci, u proslom postu sam objasnio o cemu se zapravo radi. da ponovimo: sustina svega je da politicka elita izabrana od naroda legitimnim izborima, djeluje protiv naroda u svakom domenu. nekad u neko drugo vrijeme je smatrano da politicar mora biti castan, objektivan i moralan da bi predstavljao narod.

to danas nije slucaj iako su u danasnje vrijeme politicari preuzeli doktrinu iz vremena proslog rezima sfrj od skj, ispreplicuci je s nacionalizmom kao zastitnim znakom (boje kluba), ne pitajuci nista narod jer su upotrijebili rimsko pravilo "zavadi pa vladaj", odlucuju o cemu god zele i na nacin na koji oni zele.

ovo bi bio mali rezime na prosli post ovoga bloga.

jako interesantna stvar je sto se sad dogadja pred institucijama vlasti koje rade za "dobrobit" bosne i hercegovine. desavaju se po prvi puta demonstracije gradjana.

ok, vraticemo se sad unatrag.

da li je ikad iko zapamtio da je u 40 ili 50 godina bilo demonstracija za vrijeme vladavine sfrj?

nije. ali nije ni da nije. 1968. godine se studenti u sad-u i u vecini zemalja europe odlucuju na masovne demonstracije. propagirala se socijalna pravda i trazilo bolje obrazovanje, a kampusi sirom svijeta postali su bojista socijalnih promjena. protestima su dominirale poruke protiv rata koji su sjedinjene americke drzave vodile u vijetnamu. osim toga, studenti su protestovali protiv rasizma, podrzavali feminizam, gradjanske i seksualne slobode.

demonstracije koje su pocele u sad-u zahvatile su veliku britaniju, francusku, italiju, madjarsku, tadasnju cehoslovacku i ostale zemlje. 

te globalne demostracije su prihvatili i studenti u sfrj te se pridruzili pokretu, a na tribinama su govore drzali i studenti i profesori, zalazuci se za demokratiju u obrazovanju. demonstracije su okoncane 9. juna, kada se tadasnji predsjednik sfrj, josip broz tito obratio javnosti, rekavsi kako „su studenti u pravu“. studenti su nakon demonstracija dobijali veci broj stipendija, a uveden je zakon po kome je svaka firma morala proporcijalno po broju zaposlenih da zaposli broj svrsenih studenata – pripravnika.

druge mnogo poznatije demonstracije su one koje su se desile  na kosovu 1981. podrazumijevaju niz masovnih protesta odrzanih na proljece 1981. godine, kojima su kosovski albanci zahtijevali da savezna autonomna pokrajina kosovo postane sedma republika sfrj i da se albancima prizna status kontitutivnog naroda u jugoslaviji.

kao odgovor na albanske proteste, jugoslavenske vlasti su proglasile vanredno stanje i na demonstrante poslali vojsku, sto je dovelo do eskalacije nasilja, pri cemu je poginulo nekoliko desetina lica, uglavnom albanskih djaka i studenata. nakon nasilnog gusenja demonstracija na kosovu, doslo je do velike podijeljenosti izmedju srba i albanaca: srbi su trazili ogranicenje autonomije kosova a albanci su trazili drzavnost.

i to je sve sto se tice demonstracija koje su dogodile u bivsoj zajednickoj drzavi. kasnije demonstracije koje ce se dogoditi slijed su dogadjaja i zbivanja u republikama i drzavama nastalih raspadom sfrj. najpoznate su istoriji su one protiv slobodana milosevica u srbiji koje su trajale dugo pod organizacijom otpor-a.

razne manje demonstracije dogadjale su se tu i tamo u bivsim republikama sfrj koje su postale drzave, i ciji gradjani nisu bili zadovoljni aktuelnom vlascu kako naprave odredjeni potez. nista ozbiljnije se nije dogodilo zadnjih godina sto bi siru tj. svjetsku javnost zagolicalo.

za podrucje bosne i hercegovine je karakteristicno to da se tu uvijek radilo i radilo, cesto odmahujuci rukom ako je i nesto lose bilo. poznata, sada vec epska uzrecica "hajde ba pusti to, bice bolje" u mnogim slucajevima je radnog, cesto i ne bas sitog bosanskog covjeka napravila tolerantnim, strpljivim i bojazljivim, kojem je bilo lakse da suti i trpi.

iako su vec u nekim bivsim republikama sfrj bili protesti protiv tadasnje aktuelne vlasti, u bih posljednih godina iako je trebalo doci do pobuna, to se nazalost nije dogadjalo.

po samim cinjenicama da je u sfrj i tadasnjem rezimu bilo sasvim malo protesta i istupa gradjanstva da se buni protiv vlasti, donosi se logican zakljucak: narodi na prostoru bivse jugoslavije nisu imali nikada naviku organizovati demonstracije.

a zasto?

nisu imali ni potrebe da se previse suprotstavljaju socijalnom sistemu i vladavini koji je imao poredak u drzavi, tako da su svi  bili obezbjedjeni. pravni sistem je funkcionisao, ekonomska situacija je bila na zadovoljavajucem nivou jer se moglo nesto i ustediti, a socijalno ugrozeni slucajevi su isto bili zbrinuti, nije sve bilo savrseno ali moglo se zivjeti. rijec prezivljavanje tada niko nije ni spominjao. 

sloboda govora je postojala u okviru sistema samoupravljanja i uvjeren sam da je ta sloboda tada bila vise demokratskija nego danas, toliko godina poslije toga. istina, tu se razvijalo jednoumlje i pokusaj nametanja misljenja, ali se moglo i usprotiviti. primjera radi, ako se nekoliko radnika u preduzecu usprotivi potezu direktora oour-a na sastanku, njegova ideja ne bi prosla dok se svi zajedno ne sloze.

iz takvog sistema koji se valjao 40 i nesto godina ne moze se preko noci roditi demokratija, nego samo nekakav hibridni oblik koji je nastao u glavama najsnalazljivih, ali neukih da sprovedu sve sastavne dijelove drustvenih aspekata.

izmedju ostalog, pojavljuje se i nakon ratnih sukoba koji su ostavili odredjene psiholoske posljedice na kolektivnu svijet naroda ovih prostora.
to donosi odredjeni vid letargije, nezainteresovanosti i izbjegavanja od aktuelnih problema, pogotovo odluka vlasti koja je tu ugledala priliku kako djelovati u korist odredjene skupine ljudi, ili sto je jos gore jednog pojedinca.
ljudi su zbunjeni i pribjegavaju interakciji linije lakseg otpora, jer smatraju da su previse propatili da bi im neke "sitnice" dodatno nanosile bol, odnosno dodatne poteskoce koje oni ne zele.

demonstracije i slicni oblici bunta protiv vlasti su pokazatelj da je doslo, narodnim jezikom receno, pet do dvanaest. zadnji rok da se nesto uradi za drustvo u cjelini. razlozi tog bunta se povezuju s proslim recenicama o liniji lakseg otpora, zbunjenosti i bolu prozivljavanja teskih psihickih trauma.
nikome od vladajuce garniture nije stalo da se pobrine za takve osjecaje drustva tj. puls naroda, zato sto se ne mogu poistovijetiti s time.
zbunjenost i ocaj na kraju prerasta u bijes i nestrpljenje, linija lakseg otpora se brise jer ne postoji izbjegavanje kad se doslo do samog ruba dogadjaja. letargiju zamjenjuje zelja da se nesto poduzme, a nakon toga slijedi i akcija.

nedostatkom dijaloga izmedju vlasti i naroda koji je birao tu vlast, govori o jednoj ne bas zdravoj pojavi u demokratski hibridnom sistemu vladavine zvanom nacionalkomunizam. vlast se ucahurila u svoje navodno djelovanje za "dobrobit drustva", pri tome ne znajuci za osnovne potrebe stanovnistva. zakoni koji su relativno bitni za vitalnost jedne drzave nekad znaju biti i zanemareni. prestaje biti vazan covjek kao djak, student, radnik ili penzioner. postaje najvaznije koliko se novaca odvaja u odredjene fondove, sufinansiranje projekata, budzet opstine...
tako je u nacionalkomunizmu za izbjegavanje problema ili nedonosenja odluka vrlo cesto koristen recept optuzivanja druge nacije ili stranke. na taj nacin je vlast izbjegavala uraditi vazne poslove jedan niz vremena, i tako javnosti lazno predstavljala stvarno funkcionisanje vlasti.
kada je ta farsa konacno postala njihova rutina u kojoj se naziru sve pojedinosti prevare, doslo je i do reakcije sirokih narodnih masa. narod koji je izgubio strpljenje slusajuci izlike, lazi i ubjedjivanje za produzetak jos jednog ciklusa ili poluvremena u cijeloj agoniji.
ta reakcija je obicno izrazena u vidu masovnih okupljanja gradjana - javnih protesta ili demonstracija.

nepoznata epizoda o beracima zeljeza

tuzno je to sto se ljudima dogadja i sto kod nekih ljekara u bosni i hercegovini vise ne vrijedi hipokratova zakletva koju su dali kad su postajali doktori. i to ce im ostatak zivota biti prilijepljeno uz ime. ono dr bez tacke. titula vazna svima koji traze zdravlje.
na berlinale festu u berlinu, poznatom po nagradama za europske filmove koji su veoma kvalitetni, ali jos uvijek u sjeni holivudskih visemilionskih atrakcija, pojavio se i nas film. sada je prica koja se desila na klinici u mom gradu obisla cijeli svijet.

ljekari su zakazali.
da li je to u pitanju sto su romi ili nije, da li je to sto ljekari vise nece nikog da pogledaju ko nema suskavih stotinu maraka u dzepu?
kod nas u drzavi bosni i hercegovini sve je apsurdno i moze se snimiti jos stotine filmova. postoji isto toliko prica, mozda i mnogo vise za koje danis tanovic ne zna. ovo je tlo pogodno da se snimaju ovakvi filmovi kakav je danis snimio, i odnio u berlin da se proslavi na ugrozavanju ljudskih prava ili ciganluku.
podsjetimo se da su prije njega u neko doba na ciganluku zaradili kusturica i bregovic, koji kao da su otvorili novi trend, pa onda i svi ostali su krenuli njihovim stopama.
danas je uvredljivo nazvati nekoga ciganinom. koliko se sjecam kad sam bio mladji to je bilo sasvim normalno. jedva da sam i znao da postoji rijec rom. u mojoj drzavi oni su u zakonu po stavci "ostali", "etno manjina" i tome slicno.
sto se tice posla i skolovanja u zadnjim su redovima. prezivljavaju nekako. i oduvijek je za ciganina glasilo da je lopov.
to se do danas nije promijenilo. i ne znam da li ce ikad.

to sto danis tanovic sigurno ne zna je da berac zeljeza ne preza ni od cega da dodje do zeljeza. kopajuci po kontejnerima, skupljajuci po avlijama mogu naci nesto zeljeza. od toga sigurno ne mogu prezivjeti. ne znam ni kako prezivljaju uopste.

nisam gledao film pa da kazem nesto o filmu. sigurno je dobar jer tanovic je odlican reziser. ne znam da li je tanovic snimio u tom svom filmu kako glavni glumac skida sahtove sa ulice i reze ih na komade, saceka da uhvate malo hrdje i onda sa ostalim zeljezom koje je u medjuvremenu skupio, odnese na otpad i dobije neku paru.
ti isti beraci zeljeza koje predstavlja nazif mujic, skidaju zastitne limove na raznim objektima, skidaju zeljezne ograde dvorista oronulih kuca ili propalih preduzeca, resetke sa prozorcica podruma...
svugdje gdje zeljezo postoji tu su i beraci zeljeza. oni ce skinuti sve metalno gdje god mogu jer trebaju prezivjeti. ne zelim da vjerujem da je nazif mujic jedan od tih koji je skinuo poklopac od sahta iza moje zgrade, u koji je upao mali psic neke kuje lutalice pa je cvilio. neko se smilovao i izvadio jadnog psica da bi svijet mogao spavati u kisnoj noci. mora se naspavati neko ko ima srece da ima posten posao i prima placu.
ne kazem ni da je danis tanovic pogrijesio, niti da je nazif mujic taj koji krade zeljezo. dosta je tom covjeku njegove muke. ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju ono sto se tom jednom obicnom covjeku jednostavnog imena nazif mujic dogodilo.
da se nije dogodilo ne bi danas imali nagradjeni film. ne bi ostatak drzave, ove nam komsijske zemlje, europske ni svjetske sile znale da imamo doktorska govna koja znaju da se operu na sve nacine i kazu kako to nije istina.

da bih sumirao cijelu pricu opravdacu nazifa i njegovu zenu koji su propatili i reci slobodno: nek beru / kradu zeljezo jer drugacije ne mogu prezivjeti, nek beru jer su romi i nece nikad naci posten posao u ovoj drzavi u kojoj ga i oni posteni gube. i to glasno da kazem.
i neka danis tanovic snimi jos stotine ovakvih filmova iz istinitih zivotnih prica obicnih ljudi, da pokaze ne samo kako su ljekari postali gori i bezobzirniji od ratnih profitera, oni kojima ljudski zivot treba biti svetinja okrenuli su se novom bogu - novcu. dzabe im fakultet i svo znanje (sigurno je kupljeno mitom) koje su uspjeli steci, kad ona zakletva koju su polozili ne vrijedi nicemu.

ljudi koji se razbole i odu u bolnicu vjerujuci da ce im ljekari pomoci, razocaraju se i iz njihovih usta se moze cuti: "gore (bolnica granica, ukc tuzla - op.a.) te ne gleda niko. ako nemas bar 50 maraka, al bolje 100, nece te ni pogledati. cuvaj svoje zdravlje, tesko onom ko se razboli i njima mora otici".

kad pogledam film mozda cu napisati i svoje vidjenje.
ovo je ono sto znam iz zivota, sredine u kojoj zivim. napisah da zelim reci ovo glasno da me svako cuje. mislim da je ovo pravi nacin da putem ovog bloga i interneta kazem glasno, i ono o beracima zeljeza i o ljekarima koji nemaju dusu. nisu svi ljudi isti i ne zelim generalizovati, ali sve manje je ljudi a sve vise ljudi-zvijeri. zaboravili smo biti ljudi i ono sto nas takvima cini. nemojmo!

i obavezno posjetite slijedeci link: http://nevenkagaragic.blogger.ba/arhiva/2011/10/12/2910825

dodatak 1:
Hipokratova zakletva:

"Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."

 (izvor: wikipedia.org)

dodatak 2:
"...na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:

"U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."

(izvor: wikipedia.org)

ispravljanje krivih cesta

predizborna je godina u tuzli. da, malo o lokalnim zbivanjima, i sta se sve tu vrti. novci i narod kao ovca. narod najvise ispasta, to je jasno svakome.

prvo neki bitni faktori ovog posta:

- jasmin imamovic - gradonacelnik tuzle, politicka stranka sdp. kao i svako na vlasti na udaru pohvala i kritika. pravnik po zanimanju, pisac upitne kvalitete.

- udruzenje front - u prevodu: udruzenje huskaca, politicko oprijedjeljenje nije toliko bitno koliko njihova svijest.

- islamska zajednica tuzla i sda - nacionalisticka opcija tuzle koja nikom nije dobrodosla, nije nikad nudila pozitivni alternativni odgovor za boljitak gradjana tuzle.

gledajuci forume, komentare i sl. po stranicama posvecenim tuzli, moze se vidjeti mnostvo misli narodne mase. upucenost ili neupucenost u ono sto se dogadja u gradu, neke stvari se ne mogu opravdati.

poznata je ona stara poslovica: narodu se ne moze ugoditi. nema ovdje nekog reda kojim bi se krenulo. nit iko zna odakle je pocelo prepucavanje. jedno je sigurno, sda kao stranka uvijek je zeljela doci na vlast u tuzli na opstinskom nivou. uspjeli su na kantonalnom nivou ostvariti zavidan uspjeh.

kao i u vecini gradova u bih, cetiri godine se suti a kad krene izborna godina onda se probude niske strasti.

o udruzenju front ne znam bas puno niti mi se istrazuje. istina je da su se oni posebno nalozili na gradonacelnika. oni valjda znaju zasto. na njihovoj stranici dosije.ba postoji niz clanaka posvecenih gradonacelniku. clanci su preuvelicavanje i najmanjih sitnica *(1).

islamska zajednica je zaposlila svoje glasnogovornike kao npr. fatmira alispahica i njemu slicne, da atakuju gradjane svojim priglupim, netolerantnim izjavama i tako kvare atmosferu suzivota u tuzli.

gradonacelnika grada, koji to jos uvijek zvanicno nije, svetac ili cvjecka zasigurno nije. postoje razne glasine i istine koje mu idu i ne idu u prilog. ima stvari koje je njegov tim u ovih 12 godina njegove vladavine napravio dobro. s time se mogu hvaliti. normalno, ima i promasaja za koje nema nikakvog opravdanja.

necu se baviti time gdje su sve upletene ruke ovih nabrojanih aktera clanka. znam da je to zapetljana mreza, gordijev cvor koji se ne moze ni presjeci. sve u borbi za vlast. gradjani zapravo nisu bitni. oni ne uticu na ta zbivanja. od njih se ocekuje da svake cetvrte godine daju glas nekome ko ce ih tlaciti sljedece cetiri godine.

gradjane nit ko sta pita u vezi bilo kakvog projekta, nit ih se postuje.

ovo ljeto 2012 godine moze se pamtiti po brojnim gradilistima u tuzli. konacno su presvucene novim slojem neke ceste u tuzli koje nisu ponovo asfaltirane nijednom u zadnjih 30 godina. za tu investiciju gradjani tuzle su zaduzeni za "nebitnih" 2 miliona maraka.

vode ima svugdje u gradu iako je najskuplja u europi. primjera radi, cetveroclana porodica u visekatnicama, dvosoban stan, placaju oko 60 maraka mjesecno. kad su bile restrikcije i kad je tuzla patila od nedostatka vode, placalo 20 maraka ali zato je iz cesme voda curila samo 4 od ukupno 24 sata.

kako se ima vode u izobilju, napravljena su i jezera u centru grada. ne jedno nego se sad gradi i trece. naglasak na turizam koji tuzla nikad nije imala u nekom bitnijem obliku. sada se to pokusava potencirati s pomenutim jezerima koja su atraktivna samo 2-3 mjeseca ljetne sezone.

moze li se zaraditi koji milion maraka po sezoni? o tim i inace slicnim ciframa ne treba ni razmisljati. ne vrijedi. vrijedi razmisljati o dobiti vlasti i pokradenim gradjanima koji toga nisu svjesni.

oni koji nisu na vlasti zele posto-poto doci na vlast, i uzivati u blagostanju kontrolisuci kapital koji se uz pomoc poreza uzima od gradjana. kada bi dosli na vlast ne bi bili drugaciji od aktuelne vlasti. namece se samo pitanje da li gori ili jos losiji. na vlast ne mogu doci dobri.

nekoliko jos bitnih cinjenica:

- u tuzli gradonacenik nikad nije bio iz reda hrvatskog naroda,

- komunisticka partija u tuzli je na vlasti jos od ranih godina 20. vijeka (period 1920-1930),

- prvi vodovodni sistem s cijevima u tuzli izgradila je austro-ugarska vlast, a te cijevi jos uvijek nisu zamijenjene novima,

- eksploatisanjem slanice dugi niz godina (cak i kad je to bilo zabranjeno zadnjih godina) vidno je unisteno centralno gradsko jezgro,

- '60-tih i '70-tih godina u centralnom dijelu tuzle zbog slijeganja tla moralo je biti sruseno 65 gradjevina,

- danas se u zoni slijeganja tla ponovo grade objekti od navodnog znacaja za grad,

- pocetkom '80-tih godina proslog vijeka srusena rimo-katolicka crkva u centru grada koja je imala freske u danasnjoj vrijednosti nekoliko desetaka miliona eura,

- dok ovo pisem nestalo je vode sto je cest slucaj zbog kvarova na zastarjeloj vodovodnoj mrezi...

ima jos mnogo interesantnih cinjenica koje idu protiv ili na ruku gradjanima. zadnja dogadjanja i nisu bas vesela. izborna je godina i tuzla je pretvorena, u kako gradonacelnik kaze, najvece gradiliste u bih. njegova najpoznatija izvaljotina "kranovi ne smiju stati" svrstava ga u red legendi narodno-oslobodilacke borbe. on je zapravo borac da narod oslobodi od mukom i radom stecenog novca *(2).

u najnovijem napadu sda i islamska zajednica su napale opstinske celnike zbog festivala kaleidoskop i koncerata na otvorenom koji su trajali svega 3 dana. poseban naglasak na uvredu vjernika islamske vjeroispovjesti je dat koncertu ede maajke, frenkija i glasnoci zvucnog razglasa. znaci kad je ramazanski post u tuzli se ne smije cuti ni muha. sad im valjda edo maajka smeta sto povremeno zivi u izraelu i zagrebu, sto je otvorenog uma, iskren i rjecit. a mozda je samo izrael u pitanju.

prije samo 2-3 mjeseca edo majka je boravio u tuzli i promovisao svoj novi album, kada je poslije koncerta stupila na snagu policijska armada specijalaca i ispendrecila tuzlansku omladinu na sonom trgu. onako, vjezba policija strogocu.

na celu policijske strukture tada je bila nekakva osoba bitna u kadru sda.

gradonacelniku ne smeta edo maajka. ni ostalim gradjanima. ali uvijek ima neko kome smeta *(3).

da sve bude kontroverznije svako ima svoju verziju price pa tako i gradonacelnikova propaganda masinerija kaze da ove godine je najuspjesniji kaleidoskop *(4). takva propagadna masinerija imala je izgovora u mnogim situacijama, ali je i zatajila u mnogim slucajevima kada je trebalo naci objasnjenje i opravdanje: zasto je nestala radio tuzla i pretvorila se u radio 7, zapravo rtv7 (ciji je vecinski vlasnik upravo opstina, a ovih dana pocinje eksperimentalni program televizije 7, iako vec imamo tvt koji ima najjadniji moguci program), zasto je nestao zooloski vrt, zasto su kultura i sport na najnizem mogucem nivou u ovom novijem razdoblju, zasto toliko dugo godina nocni zivot u tuzli se zavrsavao prije 23h... i jos mnogo i mnogo postavljenih pitanja ostalo je da visi u zraku na koje je opstinska sluzba za odnose sa javnoscu dala krivudave odgovore.

oni koji posjecuju tuzlu ne znaju za sve ove probleme. tuzla je lijep grad. za sve one koji ga posjete trebao bi da ostane u dobrom sjecanju. nadam se da se nece dogoditi neka policijska akcija kao gore pomenuta da obicni turista zapamti strogocu policijske uprave tuzla. ili bilo kakav slican dogadjaj koji ce baciti lose svjetlo na tuzlu. nazalost, gradjani su izmanipulisani od strane mocnika, bilo onih na vlasti ili u opoziciji i cesto se priklanjaju na jednu ili drugu stranu.

ne stojim ni na cijoj strani. nisam clan nijedne politicke partije i vjerovatno zbog toga nemam stalan posao u firmi, tj. po zakonu se vodim se kao nezaposlen ili onaj koji radi na crno.

zamjeram, i to vrlo vrlo zamjeram, svim tim koji se bore za fotelju sto su u tuzli i u cijeloj bih ostavili narod bez posla, oteli i otimaju i dalje novac od onih koji s mukom i znojem na celu rade i prehranjuju porodicu.

cilj ovog posta nije ispravljanje krivih saobracajnica kako u naslovu stoji, nego otvaranje ociju svakom ko je za ili protiv gradonacelnika ili njegovih protivnika. cilj je stvaranje neutralnog stava pojedinca koji nece stati ni na jednu stranu, nego ce analiticki sagledati sve poteze onih koji vladaju i onih koji se bore za vlast, i shvatiti da ga na vise nacina sistematski potkradaju i lazu.

*1 - http://tinyurl.com/cluks9p 

*2 -  http://tinyurl.com/d7388jn

*3 - http://tinyurl.com/c6afugo | http://tinyurl.com/blskox9 | http://doznajemo.com/2012/05/14/11909/

*4 - http://tinyurl.com/cdcegkq