utorak, 22. travnja 2014.

smart tehnologija - kome to treba?


kako se da primjetiti iz raznih naslova i tekstova, smart tehnologija je prilicno napredovala. svaki dan se pojavi bar nekoliko clanaka vezanih za smart phone. da, pametni telefoni su preplavili trziste i mnogi ih gledaju sa divljenjem. tehnologija je napredovala i sada u ovom vremenu kao da se nalazimo u naucno-fantasticnom filmu. sjetim se odmah star trek-a i nekih malih, ali mocnih naprava koje se koriste u tom filmskom serijalu.

ajde da krenemo od sasvim jednostavne stvari. vec duze vrijeme ne guglam. necu reci da ne pretrazujem nikako web, nego hocu reci da ne koristim google pretrazivac. koristim evo google blog uslugu. pravi sam licemjer.
kao pretrazivac koristim ddg.gg ili duckduckgo iz nekoliko razloga. ne bih sad o tome nego da se usredotocim na pametnu tehnologiju.
dakle, bilo da koristite google ili duckduckgo kao pretrazivace, na upis "smart" javljaju se prvo direktni rezultati znacenja pojma smart: organizacije 6, transport 5, a ljudi samo jedan rezultat.
znaci li to da su ljudi postali glupi pojavom nove tehnologije?

meni je zabrinjavajuce da se ljudi zanemaruju. 
zasto u pretrazivacima vise nema pod upisom pojma smart, rezultata koji ce pokazati einstein-a, mozart-a, da vinci-ja ili onih koji su zasluzni za velika otkrica?

ako sam se pozitivno osvrnuo na film star trek, mogao bih vrlo lako se prebaciti i u negativnom smjeru, i pomenuti  film "terminator" koji govori o vladavini masina nad ljudima u buducnosti.

u pretrazivanjima uglavnom su pojmovi povezani za pametne automobile ili komunikacije u koje spadaju i mobilni telefoni.
dalje, u pojmovima ce se naci i pametne tehnologije koje su vezane za domove i uredjaje u njima. stvarno lijepo izgleda da se ne brinete puno oko susenja vesa, zalijevanja vrta, da li ste zatvorili vrata pri izlasku iz stana ili kuce, spustenih roletni ili bilo cega drugog sto morate obaviti prije ili poslije posla. 
na jedan klik se moze skuhati kafa, podgrijati jelo, upaliti tv, komunicirati s friziderom da li nedostaje mlijeka, i ko zna sta sve. hej, komunicirati s uredjajima u kuci. pa to je super! skuhati sarmu dok sam na poslu, vaaauuu.
to stvarno lijepo zvuci kada se uzme u obzir usteda vremena. manje kucanskih poslova. pametni robotski usisivaci vise nisu hit. ukljucite ih i oni vam usisaju tepihe i glatke povrsine dok vi gledate teleshop ili omiljenu tv seriju.
za koga je to dobro i kome to moze koristiti?

svima nama moze koristiti, to je jedan opsti zakljucak.
ali ako zagrebemo povrsinu mnoge stvari izlaze na vidjelo. fizicka aktivnost domacica ce biti svedena na minimalu ili ce to prestati postojati kao pojam ili zanimanje. bice glupo u nekoj godini 21. vijeka izjaviti da ste domacica. zena koja se brine o domacinstvu. zasto da se zena ili bilo ko drugi brine o stanu ili kuci kad to cine uredjaji? programirani i komunikativni u svakom trenutku mogu izvrsiti odredjene radnje. izmedju ostaloga, mogu odmah obavijestiti vatrogasce u slucaju pozara ili policiju ako se radi o provali.
svima nama moze koristiti ta "usteda vremena". 
ta se prividna usteda vremena pretvara odmah u neku drugu djelatnost. prije pojave racunara i brze komunikacije radno vrijeme je bilo ograniceno na osam sati. u danasnje vrijeme to je u vecini slucajeva san, pogotovo ako radite kod privatnika. radni dan se pretvorio u deset ili dvanaest radnih sati.
sada imate brzu komunikaciju ali nemate vremena za druzenje. zasto bi smo isli po kaficima i restoranima s prijateljima kad imamo facebook, foursquare, twitter i instagram. koristenje samo ovih usluga je dovoljno da javimo prijateljima i ostalim poznanicima gdje smo bili, sta smo radili, odnosno jeli i pili, da li smo se maknuli iz kuce, jesmo li obavljali administrativne poslove ili posjetili doktora. 
vise necemo moci ni slagati poznanicima gdje smo i sta radili, uredjaji ce sve brizno i na vrijeme putem aplikacija javljati servisima. osim toga, nasi poslodavci ce imati tacnu mapu, ne samo o nasim kretnjama, nego ce znati tacno sta smo u kojem trenutku radili. bice nemoguce sakriti se i uzivati u privatnosti.

za uzvrat i zahvalnost za koristenje novih tehnologija i aplikacija, povecavat ce nam se radni sati. sa napretkom tehnologije necemo vise raditi ni dvanaest sati nego sesnaest na dan. necemo se brinuti o kucnim poslovima jer ce to raditi roboti i racunari. pretvorit cemo se i sami u robote. privatne firme i korporacije ce nam uzimati dusu. pojedinci u vrhu vlasti s najvise moci vec nas sistematski koriste za licno bogacenje. mnogi su nesvjesni te cinjenice. buljimo u nove telefone i postajemo hipnotisani novim mogucnostima. te nove mogucnosti ne cine nam nimalo dobro jer to nas samo ogranicava. umjesto sto nam se lazno predstavlja jedna nova dobrobit svaki dan, tako nam se oduzima neprimjetno aktivnost i zamjenjuje u korist nekoga ili necega drugog.
ako smo "gubili" sat vremena na usisavanje stana, sat-dva vremena na pranje i vjesanje garderobe, dva sata rada u vrtu, sat vremena za brisanje prasine ili mozda kuhanje rucka, to moze biti pretvoreno za rad u firmi. 

ne trebate vise raditi bilo sta kod kuce, sve ce to za vas obavljati smart uredjaji. i ako ste se ponadali da ce vam zivot biti laksi i ugodniji, da cete se izlezavati na kaucu, gledati tv ili ganjati neku aktuelnu online stvar na racunaru, onda se grdno varate. zivot postaje laksi na prvi pogled, ali se nista nije promijenilo od doba manufakture ili feudalno-kmetovskog uredjenja.
sistem je isti samo je postao sofisticiraniji i podmukliji. radnicka prava ne postoje, ukinute su beneficije, a rijetkost je da se neko pohvali povisicom tj. boljim namjestenjem. umjesto toga povecan je broj sati i tako ako je neko sedmicno imao cetrdeset radnih sati oni su povecani na sezdeset i vise.
pojavom nove tehnologije gura se zamaskirana prica da ce se moci vise zaraditi. 
medjutim, zaradjujete isto ali s ocima zamagljenim lcd displejima vasih najnovijih smart uredjaja. bombardovanje reklamama da su nam ti uredjaji potrebni je obicna farsa.
prije dvadeset godina rijetko ko je imao mobitel. sjecam se da je cak prije petnaest godina vlasnik mobitela koji prica na ulici smatran ludjakom.
da nam je potreba ili nuzda, to je samo izreka stvorena iz navike. danas ce vam 98% upitanih vlasnika mobitela  reci da ne mogu zamisliti zivot bez te naprave. isto kao da obicni, kucni telefoni, koji su dobili nezahvalan epitet "fiksni", nikad nisu ni postojali.

u ruke nam dolaze tableti, pametni telefoni i svakojaki gadjeti koji ce nam "olaksati" zivot, a ustvari uciniti profitabilnijim u korist firme i vlasnika za kojeg radimo. smart tehnologija je sve vise u zamahu i to su igracke koje nas hipnotisu, pretvaraju u poslusne zombije danasnjice i apsolutne robove buducnosti.
ako se pitate ko je pametniji, vas mobitel s najnovijim android aplikacijama, ili vas iphone s vise megapikselnom kamerom, odgovor treba biti jednostavan.
ljudi se zaglupljuju novim tehnologijama da bi, kad se probude iz tog sna o "ugodnijem zivotu s naprednim uredjajima" shvatili da im se zivot pretvorio u cisti robovlasnicki odnos u kojem nemaju pravo ni zaliti cvijece na svom vlastitom balkonu.

mi vec jesmo robovi i pretvaramo se sto je maksimalno moguce u poslusnu gomilu gdje vjersko opredijeljenje, pripadnost naciji i drzavljanstvo ili slicno uopste nije bitno. bitno je da se nase pravo na slobodne aktivnosti sve vise smanjuje i pretvara u profit nekolicine mocnika.

utorak, 4. ožujka 2014.

kako od banana state-a postade kontejner drzava?

kakva cudna zemlja bosna i hercegovina.

cudima se uvijek cudimo ali nam mak dizdar lijepo rece stihovima u "kamenom spavacu" da je gladna i hladna, siromasna, nikakva i svakakva ali prkosna i ne da se. za inat ne da se tek tako.

da nam je trebalo revolucija i protesta, zbog anarhije i raspistoljenosti nasih vlastodrzaca, trebalo je i bilo je krajnje vrijeme. s pravom malo zakasnjela ali i opravdana reakcija kmetova prema svojim feudalcima.
u to se pretvorismo, male sitne beznadnike u providnim i odrpanim krpama od odjece sto gledamo u nebo i cekamo, i cekamo...

prije 5-6 godina smo kukali i radili. bar su mnogi koji danas pjeske hodaju do zavoda za nezaposlene imali kakav-takav posao. prije 5-6 godina televizijski dnevnici su bili preplavljeni scenama ljudi koji kukaju da im treba pomoc. ocekujuci da ce se valjda pojaviti englez, cikica u finom odijelu i skupom kravatom od stotinu trideset i dvije funte, i sakom bacati kapitalisticki novac zaradjen na slicnoj sirotinji kao sto smo i mi sami.
i svako ko je kukao prije 5-6 ili 10 godina govoreno je: izbjeglica.
slinave majke s djecom sto taru oci u kojima nema suza redovna je scena kojoj se bilo ko, s dobrom dnevnicom ili mjesecnom platom, rugao. rugali smo se sami sebi dokazujuci da je onaj majmun na grani pametniji.
djeca nam idu u dvije skole pod jednim krovom, jedan objekat podijeljen nevidljivom crtom. djeca i nekakva medja izmedju njih, kao na njivi izmedju dvojice brace sto sjekirama jedan na drugog krenu. pobjesnjeli bas zbog te medje, samo nekoliko centimetara teritorije. dogodi se kao rezultat nekoliko centimetara rascjepljena lubanja.
nekoliko centimetara zdrave pameti.

a bilo nam je lijepo. dozvolili smo da zauzmu fotelje oni nimalo pametniji od nas i da skroje temelje kontejner drzave. majmuni na grani.
i dok oni jedu banane mi cekamo da s krosnje na koju su se popeli, i odatle nedostupni, bace koru u kontejner. i mi se naravno pokoljemo medjusobno za tu koru.
okrenuli smo slucajno ili namjerno glavu jedni od drugih, zaboravili navratiti kod komsije ili rodjaka s pola kile kafe i kutije kocke secera. nismo zaboravili jedni na druge, ali su nam su kafa i secer postali preskupi. preskupo nam je da se gledamo u oci i priznamo da smo budale sto smo dozvolili da nam rade iza ledja.
nismo ni razmisljali.
samo smo zeljeli da svako radi svoj posao kako najbolje umije. nadali se da cemo jednom odmaknuti se od kontejnera u koji nam bacaju kore banane i druge otpatke da se hranimo.
iza zatvorenih vrata sastanci i dogovori ispod stola na koje nismo obracali paznju. i danas to isto radimo.
ne obraca se paznja na one koji stoje na ulici. cak im se ruga sto vicu legalnim kriminalcima u vlasti, s cirevima na guzici od sjedenja u foteljama, da je doslo vrijeme da vec jednom ustanu i odustanu od pritiskanja naroda cizmom. sklanjaju se pogledi kao da to namjerno rade, oni koji jos po ledjima nisu osjetili, iako znaju da ti ljudi koji stoje na ulici jednog dana mogu postati i oni sami.
i sve kao da zelimo onima, koji guzvaju guzicu od kozne fotelje i prde na sastancima s radnicima, a podriguju prije press konferencije, bude bolje i jos bolje. namjerno ili nenamjerno.
zasto bosa, zasto hladna i gladna, pita vrli pitac neki, koji navrati u ovu zemlju i vidi sve njene ljepote i slijepi narod. toliko lijepa a toliko se ruzno zivi u njoj.

vise se ne mozemo ni pohvaliti da imamo feudalno uredjenje jer su kmetovi imali komad parcele koju su obradjivali za plemica u dvorcu. danas nema ni posla, fabrike se zatvaraju, narod stoji na ulici s transparentima. taj broj se smanjuje iz dana u dan. vlast plasi ljude kao da imaju sta izgubiti.
ako je neko dotjeran do same ivice ambisa onda nema povlacenja. ne vjeruju nam nacionalisticka struktura bosanskih plemica, i ne vjerujemo jedni drugima. i necemo vjerovati jer samo jedan dan bi paljevina, i samo jedan dan se skupi 10 000 ljudi u  jednom gradu.
kad se svaki dan bude okupilo toliko naroda na jednom mjestu u svakom gradu, i iz svakog grla cuje povik ocaja, bijesa, tuge, prkosa i agresije, onda cemo svi shvatiti da se nesto dogadja.

za sada se nista ne dogadja jer je taj glas promukao ili je ugusen sofisticiranih spinom profesionalaca u medijima, koji su gladan i bijesan narod protumacili nama samima i cijelom svijetu, da smo obicni vandali, huligani, koji su izabrali nacin da paljenjem zgrada skrenu paznju cijelom svijetu da nesto ovdje ne stima.

nije onaj francuz ili poljak mogao znati da ovdje djedovi hodaju u poderanim carapama i izlizanim cipelama po snijegu. ne mogu znati da ti isti penzioneri stede na sebi da bi pomogli svom djetetu koje nema posla. ne mogu ni znati, da je ovdje horda momaka i cura odustala od braka ili djece zato sto buducnost nije vise siva nego crna. ili sto nas prave maloumnicima jer smo prezivili kolektivnu lobotomiju uradjenu siljkom za razbijanje leda.
rimskim pravilom "zavadi pa vladaj", vijekovima oprobanom alatkom kao siljkom za led odstranili su socijalnost, ovi nehumani feudalci sto nam ponudise samo kontejner. socijalnost nam je sada izrazena samo u komentarima facebook-a i twitter-a.
i dok oni zvacu hranljive banane dobre za potenciju, mi cucimo kod kontejnera golog dupeta i lazno uzivamo gledajuci jos jednu godinu koja prolazi, nesvjesni da smo u dobro reziranom pornicu.
gangsteri u foteljama sto legalizovase svoje pljacke, hrane nas strahom i gestapovskim metodama policijskim snaga, koje za njihovu cast i slavu tuku narod od kojeg egzistira bosna i hercegovina. dokle?