na berlinale festu u berlinu, poznatom po nagradama za europske filmove koji su veoma kvalitetni, ali jos uvijek u sjeni holivudskih visemilionskih atrakcija, pojavio se i nas film. sada je prica koja se desila na klinici u mom gradu obisla cijeli svijet.
ljekari su zakazali.
da li je to u pitanju sto su romi ili nije, da li je to sto ljekari vise nece nikog da pogledaju ko nema suskavih stotinu maraka u dzepu?
kod nas u drzavi bosni i hercegovini sve je apsurdno i moze se snimiti jos stotine filmova. postoji isto toliko prica, mozda i mnogo vise za koje danis tanovic ne zna. ovo je tlo pogodno da se snimaju ovakvi filmovi kakav je danis snimio, i odnio u berlin da se proslavi na ugrozavanju ljudskih prava ili ciganluku.
podsjetimo se da su prije njega u neko doba na ciganluku zaradili kusturica i bregovic, koji kao da su otvorili novi trend, pa onda i svi ostali su krenuli njihovim stopama.
danas je uvredljivo nazvati nekoga ciganinom. koliko se sjecam kad sam bio mladji to je bilo sasvim normalno. jedva da sam i znao da postoji rijec rom. u mojoj drzavi oni su u zakonu po stavci "ostali", "etno manjina" i tome slicno.
sto se tice posla i skolovanja u zadnjim su redovima. prezivljavaju nekako. i oduvijek je za ciganina glasilo da je lopov.
to se do danas nije promijenilo. i ne znam da li ce ikad.
to sto danis tanovic sigurno ne zna je da berac zeljeza ne preza ni od cega da dodje do zeljeza. kopajuci po kontejnerima, skupljajuci po avlijama mogu naci nesto zeljeza. od toga sigurno ne mogu prezivjeti. ne znam ni kako prezivljaju uopste.
nisam gledao film pa da kazem nesto o filmu. sigurno je dobar jer tanovic je odlican reziser. ne znam da li je tanovic snimio u tom svom filmu kako glavni glumac skida sahtove sa ulice i reze ih na komade, saceka da uhvate malo hrdje i onda sa ostalim zeljezom koje je u medjuvremenu skupio, odnese na otpad i dobije neku paru.
ti isti beraci zeljeza koje predstavlja nazif mujic, skidaju zastitne limove na raznim objektima, skidaju zeljezne ograde dvorista oronulih kuca ili propalih preduzeca, resetke sa prozorcica podruma...
svugdje gdje zeljezo postoji tu su i beraci zeljeza. oni ce skinuti sve metalno gdje god mogu jer trebaju prezivjeti. ne zelim da vjerujem da je nazif mujic jedan od tih koji je skinuo poklopac od sahta iza moje zgrade, u koji je upao mali psic neke kuje lutalice pa je cvilio. neko se smilovao i izvadio jadnog psica da bi svijet mogao spavati u kisnoj noci. mora se naspavati neko ko ima srece da ima posten posao i prima placu.
ne kazem ni da je danis tanovic pogrijesio, niti da je nazif mujic taj koji krade zeljezo. dosta je tom covjeku njegove muke. ne bih pozelio ni najgorem neprijatelju ono sto se tom jednom obicnom covjeku jednostavnog imena nazif mujic dogodilo.
da se nije dogodilo ne bi danas imali nagradjeni film. ne bi ostatak drzave, ove nam komsijske zemlje, europske ni svjetske sile znale da imamo doktorska govna koja znaju da se operu na sve nacine i kazu kako to nije istina.
da bih sumirao cijelu pricu opravdacu nazifa i njegovu zenu koji su propatili i reci slobodno: nek beru / kradu zeljezo jer drugacije ne mogu prezivjeti, nek beru jer su romi i nece nikad naci posten posao u ovoj drzavi u kojoj ga i oni posteni gube. i to glasno da kazem.
i neka danis tanovic snimi jos stotine ovakvih filmova iz istinitih zivotnih prica obicnih ljudi, da pokaze ne samo kako su ljekari postali gori i bezobzirniji od ratnih profitera, oni kojima ljudski zivot treba biti svetinja okrenuli su se novom bogu - novcu. dzabe im fakultet i svo znanje (sigurno je kupljeno mitom) koje su uspjeli steci, kad ona zakletva koju su polozili ne vrijedi nicemu.
ljudi koji se razbole i odu u bolnicu vjerujuci da ce im ljekari pomoci, razocaraju se i iz njihovih usta se moze cuti: "gore (bolnica granica, ukc tuzla - op.a.) te ne gleda niko. ako nemas bar 50 maraka, al bolje 100, nece te ni pogledati. cuvaj svoje zdravlje, tesko onom ko se razboli i njima mora otici".
kad pogledam film mozda cu napisati i svoje vidjenje.
ovo je ono sto znam iz zivota, sredine u kojoj zivim. napisah da zelim reci ovo glasno da me svako cuje. mislim da je ovo pravi nacin da putem ovog bloga i interneta kazem glasno, i ono o beracima zeljeza i o ljekarima koji nemaju dusu. nisu svi ljudi isti i ne zelim generalizovati, ali sve manje je ljudi a sve vise ljudi-zvijeri. zaboravili smo biti ljudi i ono sto nas takvima cini. nemojmo!
i obavezno posjetite slijedeci link: http://nevenkagaragic.blogger.ba/arhiva/2011/10/12/2910825
dodatak 1:
Hipokratova zakletva:
-
- "Kunem se Apolonom liječnikom, Asklepijem; Higijejom i Panakejom, svim bogovima i božicama, zovući ih za svjedoke, da ću po svojim silama i savjesti držati ovu zakletvu i ove obveze. Stoga ću učitelja ovoga umijeća štovati kao svoje roditelje, njegovu ću djecu držati svojom braćom, a budu li htjeli učiti ovu umjetnost, puočavat ću ih bez ugovora i bez plaće. Puštat ću da sudjeluju kod predavanja i obuke i u svem ostalom znanju moja djeca i djeca moga učitelja. Učit ću i đake koji se budu ugovorom obvezali i ovom zakletvom zakleli, ali nikoga drugoga. Svoje propise odredit ću po svojim silama i znanju na korist bolesnika i štitit ću ga od svega što bi mu moglo škoditi ili nanijeti nepravdu. Nikome neću, makar me za to i molio, dati smrtonosni otrov, niti ću mu za nj dati savjet. Isto tako neću dati ženi sredstvo za pometnuće ploda. Isto ću i pobožno živjeti i izvršavati svoju umjetnost. Neću operirati mokraćne kamence, nego ću to prepustiti onima koji se time bave. U koju god kuću stupim, radit ću na korist bolesnika, kloneći se hotimičnog oštećivanja, a osobito zavođenja žena i muškaraca, robova i slobodnih. Što po svojem poslu budem saznao ili vidio, pa i inače, u saobraćaju s ljudima, koliko se ne bude javno smjelo znati, prešutjet ću i zadržati tajnu. Budem li održao ovu zakletvu i ne budem li je prekršio, neka mi bude sretan život i ugled ljudi do u daleka vremena; prekršim li ovu zakletvu i zakunem li se krivo, neka me zadesi protivno."
- (izvor: wikipedia.org)
"...na kongresu Međunarodnog saveza liječničkih društava u Ženevi 1948. godine ustanovljena konačna zakleta koja se danas koristi, Ženevska zakletva:
-
- "U času kada stupam među članove liječničke profesije, svečano obećajem da ću svoj život staviti u službu humanosti. Prema svojim učiteljima sačuvat ću dužnu zahvalnost i poštovanje. Svoje ću zvanje obavljati savjesno i dostojanstveno. Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. Održavat ću svim svojim silama čast i plemenite tradicije liječničkog zvanja. Moje kolege bit će mi braća. U vršenju dužnosti prema bolesniku neće na mene utjecati nikakvi obziri vjere, nacionalnosti, rase, političke ili klasne pripadnosti. Apsolutno ću poštovati ljudski život od samog začetka. Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja medicinska znanja suprotno zakonima humanosti. Ovo obećajem svečano, slobodno, pozivajući se na svoju čast."
- (izvor: wikipedia.org)
