pametovanje koliko znam, nikome nije drago, pogotovo ako vodi ka omalovazavanju, ponizavanju ili supljoj prici.
opsti bojkot bla bla spike
ja sam u nekom smislu napravio bojkot politicara. prije par godina, odlucio sam ne slusati ove koji misle da su popili pamet svima i mogu mudrovati kako zele. prvo mi je bilo neobicno, iz samog pocetka zanemariti kolicinu izjava jer sam smatrao da su bitne, i da se nesto dogadja. uvjeren sam bio da cu propustiti nesto vazno.
sta je zapravo vazno?
gledajuci na to koliko se izjava i informacija vrti na lokalnom mediju, pa sve do drzavnih i svjetskih medija, pune glave svega, umjesto da postanem ovistan o medijskim prilozima i sadrzajima, bacio sam se na licno filtiranje istih. sta je zapravo vazno u svemu tome, u tim izjavama koje je izjavila neka "bitna" licnost?
mi kao javnost, skupina ljudi, masa, narod, rulja ili najjednostavnije receno bagra, upijamo tudje misli i odobravamo ih ili ih osudjujemo. kritika koja klima glavom kao jednostavna hardverska naredba za robota primitivne konstrukcije.
on/-a, neko bitan nesto kaze i mi to vazemo kao luk na pijaci. ne moramo. svako od nas dnevno ima vrlo pametnih izjava ne gledajuci poznate. samo je drugacija mogucnost nekog glumca ili politicara i veca vjerovatnoca da se pojavi u medijima nego mi obicni smrtnici.
izjava koja je najbitnija od svih
dok se mlati suplja prica po medijima, i dok slusamo kako nam neko putem medija usmjerava tok misli, vec isprogramiranom shemom, ima mnogo pozitivnijih stvari blizu nas.
zaboravljamo na male sitnice koje su dio nas i naseg svijeta, koje su blize od svih dogadjanja na planeti. toliko smo zatrovani medijskim bombama da zaboravljamo na osnovne sitnice.
izjavite svom prijatelju, komsiji, djetetu, majci, rodjaku... da ih volite. njihove rijeci su bitnije od onih politicara koji bacaju tupe sjekire u panjeve. izjavimo najblizima najljepse rijeci i pokazimo im ljubav.
mozda je cudno danas pozdraviti nepoznatog covjeka, ali vjerujte to ce vam uljepsati dan i uciniti vas sretnim. neznancu ce biti pomalo cudno ali prijatno da ste ga pozdravili.
informacije koje truju
vjerovatno se nisi nikad zapitao sta bi bilo kad bi te neko danima hranio silom, sta bi se zapravo dogodilo sa tvojim zelucom?
sa infromacija i mozgom je slicna stvar kao i sa svakim drugim organom koji obavlja svoju funkciju. posmatrajuci informacije kao neku vrstu hrane, mi u svoj mozak ubacujemo dosta vaznih ali i suvusnih informacija.
stvarajuci nagomilavanje istih, nas mozak se nakon odredjenog vremena zamara nakon cega se drugacije ponasamo.
uticaji koje nesvjesno upijamo
postajemo nervozni ili slabije spavamo, zaboravljamo stvari ili ono sto moramo obaviti, postajemo razdrazljivi i agresivni...
da, upravo tako na nas djeluju razne informacije koje do nas stizu sa raznih strana. ako jos na to dodamo dnevnu buku, obaveze, upravljanje motorickim funkcijama (npr. voznja automobila) ili potrebnu minimalnu koncentraciju za obavljanje osnovnih zadataka, shvatamo da smo jako umorni. pardon, mozak je umoran.
dozvoliti sebi svoju slobodu
ono sto drugi govore ponekad ne ulaze u nase usi i mislimo da ako nismo nekoga culi, vjerovatno i nismo upuceni u slijed dogadjaja. pogresno, sve sto smo vidjeli, culi ili procitali biljezi nasa podsvijest koja se oslobadja u snovima kojih smo rijetko kada svjesni.
vazno je ne dopustiti da velika kolicina informacija nas toliko optereti da podsvijest radi pod velikim opterecenjm jer se bas tada razvijaju bolesti tijela. podsvjesno cemo sami sebi ugroziti vitalne organe i time si skratiti zivot.
instant samopomoc po principu know how
protiv toga se moze uraditi vrlo jednostavna stvar. podijeliti prioritete, shvatiti da nam svaka informacija nije prijeko potrebna i da ih mozemo svojom voljom i zeljom filtrirati.
da li zelite da cujete sto govori spiker vecernjeg nevnika ili vase dijete vam zeli nesto vazno iz njegovog zivota saopstiti?
budete li sebi govorili da dijete moze sacekati, a da dnevnik prolazi i ono sto spiker govori necete ponovo cuti, tada cinite veliku gresku.
sami odredite svoje prioritete i nemojte postati robovi nametnutih zbivanja u prostoru i vremenu, nego ih naucite kontrolisati i filtrirati.
zapamtite da ste vi ti koji kontrolisete ono sto dolazi do vas u bilo kojem obliku. neka vam postane bitnije ono sto je u vasoj neposrednoj blizini nego ono cemu tezite i sto je daleko od vas.
osim toga svega, potrebno je naci nekoliko minuta tisine i mira, neka vrsta sredjivanje misli koje pomaze boljoj kontroli.
Nema komentara :
Objavi komentar